Računajući i platforme za vađenje prirodnog plina, od kojih najstarije datiraju iz kraja šezdesetih godina, ukupan broj platformi na talijanskoj strani Jadrana dostiže brojku od 115 morskih platformi, o ćemu je bilo riječi na današnjoj presici splitskog HDZ-a.

Koliko u hrvatskom dijelu Jadranu ima naftnih platformi i kako su čuvane?

Na sjevernom dijelu Jadrana, na tridesetak milja od istarske obale, u blizini međunarodnih voda, nalaze se glavna podmorska polja hrvatskih plinskih i naftnih bušotina, te devetnaest golemih Ininih platformi.

Točno 60 posto domaće proizvodnje plina i nafte dolazi iz tih bušotina. Samo dvije platforme imaju posadu, dok se ostali daljinski kontroliraju.

Za čuvanje ovih platformi zadužena je Obalna straža RH, a sama operacija stalnog nadzora zove se "Stella polaris".

U zoni platformi nalaze se jedan do dva broda Obalne straže, s brzim čamcima i ukrcanim timovima za pregled i uzapćenje plovila u prekršaju. Kada nema brodova, platforme nadziru helikopteri ili zrakoplovi PC-9 pilatus.

Kako doznajemo, do sada nije bilo većih ugroza sigurnosti hrvatskih platformi. No, često se ispod samih platformi znaju 'upecati' slovenski i talijanski ronioci u nezakonitom lovu ribe.

Talijanski i slovenski ribarski brodovi više su puta znali svojim mrežama oštetiti podmorske plinovode, te su se usprkos zabrani približavali hrvatskim platformama.

Međutim, gorući problem Obalne straže RH je prosječna starost brodovlja od preko 30 godina, zastarjela tehnika, te nedostatak većih brodova za otvoreno more. Samo brodovi “Andrija Mohorovičić” i “Faust Vrančić” udovoljavaju zahtjevima nadzora ZERP-a. Slično je stanje i u HRM-u.

Iz MORH-a su ponovo najavili da će ove godine ipak započeti izgradnja prvog ophodnog broda iz serije od pet novih plovila za Obalnu stražu. No, kontinuirano rezanje obrambenog budžeta stalna je prijetnja i sigurnosti platformi na Jadranu.

U sastavu Obalne straže RH nalazi se devet brodova, četiri helikoptera MI 8 MTV i dva pilatusa PC-9 HRZ-a i PZO-a koji su operativno izravno podređeni zapovjedniku Obalne straže RH.

Zanimljivo da su za prebijanje tzv. 'klirinškog duga' iz vremena Jugoslavije, Rusi svojedobno Hrvatskoj ponudili nekoliko mornaričkih helikoptera Ka-27, idealni za operacije nadzora i spašavanja na moru.

Genijalci iz MORH-a ponudu su odbili, te izabrali teške, transportne helikoptere Mi-171. Osim toga, ti helikopteri na sebi nemaju nikakvu namjensku SAR ili medicinsku opremu, a letovi su iznimno skupi. Samo za sat leta potroše tonu kerozina!

Ništa bez novih brodova

Dok je na istočnoj strani Jadrana projekt istraživanja nafte tek u začeću, u Italiji platforme za vađenje nafte i prirodnog plina postoje od početka 70-ih godina. Mnogi na naftu i istočnom Jadranu gledaju kao na novu Vladinu dosjetku za popunjavanje rupa u državnom budžetu, ne osvrćući se sa dovoljno ozbiljnosti na dugoročne rizike.

Bez novih brodova Obalna straža RH sasvim sigurno neće moći udovoljiti sigurnosnim rizicima koji će dijametralno rasti sa najavljenim povećanjem novih naftnih platformi na Jadranu.

Diverzija samo jedne platforme može na dugi niz godina izbrisati turizam na hrvatskoj obali. Čini se da o tome malo tko u Vladi razmišlja.

U svijetu naftne platforme nadziru uglavnom brodovi i letjelice obalnih straža, negdje i ratne mornarice ukoliko su platfome daleko od obale. Nisu rijetkost ni privatne zaštitarske tvrtke (američke ili britanske) koje su angažirane na unosnim morskim poljima nafte kao što su ona u Brazilu ili Meksičkom zaljevu.

Također, praksa je da se na platformama bez posada, instaliraju osjetljivi senzori pokreta koji nadzornom centru dojavljuju nazočnost uljeza.

Piše: D. Krnić
Link na originalni članak