Istočni dio otoka Hvara nerijetko su nazivali Metohijom, baš zato što je godinama bio zapostavljan. Odrazilo se to prije svega na demografsku sliku tog područja jer “bijela kuga” je učinila svoje, mladi su se iz Poljica, Zastražišća, Gdinja, Bogomolja, pa i Sućurja, uglavnom iselili, djece gotovo da i nema, ostala su samo staračka kućanstva. Povremeno dođu obići stari kraj i žalosni su što u svojim mjestima, osim u Sućurju, još uvijek nemaju vodovodnu mrežu, a ni struja nije stigla do svih uvala koje su značajan potencijal za razvoj turizma.
Počelo još 80-ih

Na rješavanju problema vodoopskrbe počelo se raditi još osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada su bile napravljene studije i idejni projekti dovođenja vode preko Sućurja, dakle iz Makarskog primorja. Ipak, prije nekoliko godina “Vodovod” iz Makarske se očitovao da nisu voljni prepustiti značajnije količine vode za tu namjenu, pa se “Hvarski vodovod” odlučio za dovođenje vode sa zapadne strane, preko Brača, iz područja filter polja u Omišu.

Uslijedili su i razgovori u Splitsko-dalmatinskoj županiji, pa se rodila ideja da se ta velika investicija, vrijedna oko 70 milijuna kuna, realizira kroz EU fondove, naprosto zato jer “Hvarski vodovod” to ne bi mogao odraditi sam.

– Krenuli smo s izradom idejnih i izvedbenih rješenja vodoopskrbe mjesta od Jelse do Poljica. Sada smo u postupku ishođenja lokacijske dozvole, radi se glavni projekt, pa ćemo nakon toga zatražiti građevnu dozvolu. Cjevovod će ići od vodospreme u Jelsi do uvale Carkvica te dalje do Prapatne, Male Stinive i prema Poljicima. Prema tome, odredili smo lokacije crpnih stanica i vodosprema, tako da će ovaj vodovod u konačnici stajati 20-ak milijuna kuna – kazao je Ivan Grgičević, direktor “Hvarskog vodovoda”, te dodao da će se najvjerojatnije financirati iz sredstava “Hrvatskih voda”, možda dijelom i iz EU fondova.

Realizacija će ovisiti o priljevu novca, projekt je vrlo zahtjevan i izvedba će u najboljem slučaju potrajati između dvije i tri godine, a kad je riječ o cjevovodu od Poljica do Sućurja, njega će se izvesti uz državnu cestu D-116, dakle, glavnu otočnu prometnicu koja također čeka na rekonstrukciju kao na sunce poslije kiše.

Naime, Županija, “Hvarski vodovod”, Hrvatske ceste,te općine Jelsa i Sućuraj pokrenuli su potpisivanje sporazuma o zajedničkom ulaganju u taj infrastrukturni projekt (cesta, voda, el. struja), a još se čeka jedino potpis župana Zlatka Ževrnje. Inače, po tom sporazumu se trebala izraditi potrebna dokumentacija kako bi se projekt mogao kandidirati za EU fondove.

Cisterne
– Da bi se ljudima omogućila uredna vodoopskrba i u mjestima gdje nema vodovoda, Ministarstvo regionalnog razvoja je prije desetak godina kroz Zakon o otocima domicilnom stanovništvu osiguralo vodu za piće po prosječnoj cijeni u Županiji. Kod nas je to oko 10 kuna po kubiku, tj. dvije-tri kune manje nego u ostalim hvarskim mjestima s vodovodnom mrežom.

Država za prijevoz vode cisternama na razini jedne godine prosječno izdvaja oko milijun i 600 tisuća kuna, a obitelji po beneficiranoj cijeni imaju pravo na 20 kubika mjesečno, odnosno 150 kubika u jednoj kalendarskoj godini – kaže Grgičević i ističe da oni koji nemaju prebivalište, odnosno stalno mjesto stanovanja na škoju, vodu moraju platiti po ekonomskoj cijeni, pa bi po tome ona, primjerice, u Gdinju iznosila čak oko 150 kuna po kubiku.

Nikad više redukcije
“Hvarski vodovod” čini sve da se na škoju više nikad ne ponove redukcije iz 70-ih godina pa je prije godinu dana položen novi podmorski cjevovod između Brača i Hvara koji će u budućnosti propuštati više od 250 litara vode u sekundi. Riječ je o investiciji većoj od 25 milijuna kuna, koja će zadovoljiti sve potrebe otoka Hvara za sljedećih 15 do 20 godina. To, istini za volju, ne uključuje i sve ono što se planira u brojnim turističkim zonama, jer se država, barem za sada, brine samo za vodoopskrbu, odnosno za neometan život i razvoj svoga stanovništva.

Piše: Mirko Crnčević
Link na originalni članak