Burnu raspravu otvorio je »šćeto neto« Emil Bratović, ravnatelj Thalassotherapije koji  se pita »kud plovi ovaj brod« i upozorava da u sezonskom poslovanju nema budućnosti

OPATIJA  Želim govoriti o problemu koji muči jedanaest tisuća stanovnika ovoga grada, a to je da je Opatija utonula u mrak, čemer. Nama nije svejedno što se događa s Liburnia riviera hotelima. I dosad su  se hoteli zatvarali, ali ove je godine zatvoreno praktički sve.

Zatvoreni  su svi hoteli LRH izuzev hotela Ambasador. S tom odlukom ubili smo  ono što Opatija radi zadnjih 57 godina, a to je stvaranje imidža o destinaciji koja radi i koja je otvorena 365 dana u godini. Drugog siječnja  doživjeli smo turističku sramotu, bio je to dan kada su grupe turista  premiještane u hotel Ambasador jer su se hoteli zatvarali i pitanje je  hoće li se ti gosti ikad vratiti.

Realizacije razvojnih kapitalnih projekata  LRH u iduće tri godine neće biti, a još se dobro svi sjećamo 2008. godine kada je najavljena rekonstrukcija najstarijeg opatijskog hotela  »Kvarner«. Opatija danas ima garažu s barom koja je opasan objekt i  hvala Bogu da se ozbiljno radi na izgradnji sportske dvorane koju ima  već svako selo.

Drugog siječnja  doživjeli smo turističku sramotu, bio je to dan kada su grupe turista  premiještane u hotel Ambasador jer su se hoteli zatvarali i pitanje je  hoće li se ti gosti ikad vratiti
U Opatiji se za jednog lijepog vikenda nakon nove godine nije mogla popiti ni kava jer su kavane bile zatvorene. »Paris« već  godinama ne radi, kavana hotela »Milenij« je zatvorena zbog preuređenja, »Imperial« je zatvoren, a kavana hotela »Palace« pretvorena u  automat-klub.

Znači ne postoji ni baza, ni ponuda, za dnevni turizam.  Recite mi kud plovi ovaj brod – riječi su Emila Bratovića, ravnatelja  opatijske Thalassotherapije, na poslijednjoj sjednici Turističkog vijeća  Grada Opatije kojima je želio dočarati kaotično stanje u Opatiji kojem  se ne nazire bolje sutra.

Staničić nespreman
Turistički djelatnici i članovi Turističkog vijeća dosad su vrlo često bili suzdržani od bilo kakvih loših komentara na temu opatijskog turizma  te su nastojali širiti pozitivnu atmosferu. Ipak, na posljednjoj sjednici   prvi put izjave Bratovića navele su ih da otvoreno govore o problemima  u koje je zapao opatijski turizam, a s njim i opatijsko gospodarstvo te  sve srodne uslužne djelatnosti.

Na oštre optužbe Bratovića o narušavanju ugleda Opatije zbog opredjeljivanja za sezonsko poslovanje najvećeg opatijskog hotelijera pokušao je odgovoriti predsjednik Uprave  LRH Kristijan Staničić.

– Smatram da je apsolutno neprimjereno da na ovu temu govorimo  mimo dnevnog reda vijeća, odnosno da se svi nismo pripremili kako bi  baratali argumentima, kako bi se sa rasprave izišlo sa zaključcima.

S  većinskim vlasnicima tvrtke radimo na budućnosti, kratkoročnim i dugoročnim planovima, no potrebno nam je vrijeme jer se promjene ne  događaju preko noći. Osim toga, neću da se itko petlja u poslovnu politiku dok god naša tvrtka ima menadžment koji donosi odluke.

U  idućih nekoliko mjeseci započet ćemo intenzivno raditi na projektima  novih investicija, a da bismo to napravili, prvo moramo restrukturirati  tvrtku, a sve sa ciljem uspostave cjelogodišnjeg poslovanja – rekao je  Staničić.

Zabrinuti hotelijeri
Da od Domovinskog rata nismo imali ovoliko zatvorenih hotela u  zimskim mjesecima u Opatiji potvrdio je i Ivo Dujmić, predsjednik Vijeća TZ Grada Opatije.– O problemima u koje je zapala turistička privreda moramo razdovarati. Razumljivo je da je LRH-u potrebno vrijeme, no sezonsko poslovanje ne možemo prihvatiti – rekao je Dujmić.

Zabrinutost zbog prelaska na sezonsko poslovanje izrazila je i Sanja  Markušić, dodavši kako je, da bi hoteli radili, potrebno osmisliti manifestacije koje će biti »reason to come«, odnosno razlog dolaska u Opatiju, a Loredana Perčić iz Wienna Internationala dodala je kako i Grad  Opatija mora promišljati bolje o svojim potezima kako bi hotelijerima  olakšali poslovanje u ovim vrlo teškim vremenima, te navela samo jedan simboličan primjer.

- Grad Opatija potpisao je koncesiju za nešto  što mi moramo platiti. Recimo dimnjačara. Dogovorene cijene moramo platiti, iako u ovim vremenima izuzetno moramo paziti na troškove. Sve je to kontraproduktivno onom »ostati otvoren tijekom čitave godine« – potvrđuje Perčić.

Piše: Marina Kirigin