Što se tiče investicija u 2015., ne mogu reći ništa pozitivno. Nažalost, neće biti velikih investicija (u Hrvatsku), danas nije dobra ekonomska situacija, a i nema velikih zajedničkih strateških projekata. S tim da će Sberbank i Lukoil nastaviti raditi kao i prije, bez ikakvih problema.

Ovako je dr. Robert Markarjan, veleposlanik Ruske Federacije u Hrvatskoj, za “Ruski vjesnik” ovih dana komentirao perspektive ekonomskih odnosa dviju zemalja u godini ispred nas. Nema sumnje, ne tako davni posjet dva člana State Departmenta, koji su u Zagrebu s predstavnicima izvršne vlasti razgovarali o energetici, kao i dolazak američkog senatora Christophera Murphyja prije mjesec i po dana, nije promaknuo ruskoj diplomaciji.

Istina, ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak je tek izjavio da su Amerikanci “ponudili pomoć u pregovorima između Vlade i MOL-a, ali procurila je i poruka: SAD ne gledaju nimalo blagonaklono na eventualna ruska ulaganja (čitaj: širenje Gazproma) u hrvatsku energetiku.
‘Pikiraju’ Kupare

Istina, to ne znači da ruski kapital, unatoč sankcijama EU-a, ne nalazi put i zapadnije od Srbije. Tako se ruski biznismen s hrvatskom putovnicom Sergej Gljadelkin posljednjih dana pojavio kao spasonosni ulagač u Hidroelektru niskogradnju. Šira hrvatska javnost za ovog je građevinskog magnata čula nakon što je preuzeo Institut IGH.

Do 2011. bio je i vlasnik tvrtke Titan građenje, koja nema problema zbog sankcija jer je još 2004. registrirana u Zagrebu. Titan građenje je, kao i njezina tvrtka kći Titan nekretnine, dio poslovnog carstva Inteco, do prije dvije i po godine u vlasništvu bogatašice Jelene Baturine, supruge Jurija Lužkova, bivšeg gradonačelnika Moskve. Inteco sada vodi grupa poslovnjaka na čelu s Olegom Sološčanskim.

Titan nekretnine su se javile na javni poziv Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom, iskazujući interes za ukupno 22 turistička projekta, među ostalim i za Brijune rivijeru (preko tvrtke Titan marine), zatim za Hotele Maestral i Kupare kraj Dubrovnika. I Gljadelkin također “pikira” na Kupare, preko svoje austrijske tvrtke Avenue Holdings.

Uostalom, ruski su investitori Hrvatsku “otkrili” davno prije uvođenja sankcija. Energetika (sjeća li se još netko propalog projekta naftovoda Družba Adria?) i turizam, uz dakako nekretnine, pokazali su se kao glavni mamac za ruski kapital i u našem slučaju.

Tako je bogataš i nekadašnji Putinov prijatelj Vladimir Jevtušenkov – o kojem se zadnji put kod nas pisalo kad mu je prije dva mjeseca određen kućni pritvor zbog istrage o sumnjivim naftnim transakcijama – prije nekih osam godina uložio pet milijuna eura u kupnju zemljišta na Mljetu, gdje je kanio izgraditi elitne hotele i prateće objekte vrijedne 110 milijuna eura, ali je sve zapelo zbog kod pokušaja upisa u zemljišne knjige zbog nerazjašnjenih vlasničkih odnosa između lokalnih i državnih vlasti.
Restorani i hoteli

Upravo je taj slučaj savjetnika u ruskom veleposlanstvu Georgija Mirzojana svojedobno ponukao na konstataciju kako je “investicijska klima u Hrvatskoj nepovoljna za ruski privatni kapital”. Pritom je kao ilustrativan primjer spomenuo i hotelski kompleks Haludovo na Krku, gdje je Armenac s moskovskom adresom Ara Abramian uložio 50 milijuna eura, ali nastavak te investicije zastao je na pola puta priče o navodnom nerazumijevanju lokalnih vlasti za ambiciozne planove ulagača i glasina o nesolventnosti biznismena koji se prije tri godine zanimao i za splitsko “Dalmacijavino”.

Ruski bogataši investirali su proteklih godina i u brojne restorane i manje hotele od Istre do Dubrovnika, Andrej Soroko u Dramlju, dok je Ana Belogolova prije nasilne smrti 2011. uložila svoj kapital u vilu u Opatiji i hotel “Park” u Crikvenici...

Siščani se nerado prisjećaju ruskog Mečelja, koji je 2003. ušao u tamošnju Željezaru, da bi se godinu i po kasnije i povukao. Na spomen ruskih ulagača mnogi Splićani bi mogli pomisliti na Dmitrija Železnjaka, kojeg su upoznali kao većinskog vlasnika tvrtke “Luka”.

Njegova tvrtka Adriatic Distillers, koja u Donjem Prološcu proizvodi Akvinta votku, lani je prikazala dobit od 13,9 milijuna kuna (nakon 7 godina proizvodnje gubitaka!), no njega već nekoliko godina nema u gradu pod Marjanom, gdje se pokušao nametnuti i financiranjem brojnih kulturnih te sportskih događaja i kolektiva, ali se i razočarao kad je uvidio da njegov društveni ugled ovisi isključivo o tome koliko je voljan “keširati”. Već neko vrijeme živi na relaciji Zagreb-New York.

Ruski kapital stoji i iza zagrebačke tvrtke Itema-Iprom, koja je za 7,35 milijuna kuna na javnoj dražbi prije dva mjeseca kupila nekretnine Zdravstveno-rekreacijskog centra Lipik u stečaju. Još krajem 2012. u Zagrebu je osnovana tvrtka Beta ulaganja, iza koje stoje braća Dimitrij i Aleksej Ananiev, vlasnici UK Promsvyazbanke, jednog od vodećih društava za upravljanje investicijskim fondovima u Rusiji. Njima je za oko tada zapela Jadranka d.d. iz Malog Lošinja...

Nastavak ove priče nije nerealno očekivati, ali nešto se, očito, pita i Amerikance.

Piše: Hrvoje Prnjak
Link na originalni članak