Grad je dužan s 12,5 milijuna kuna obeštetiti četiri krčke te devet talijanskih obitelji, nasljednike vlasnika zemljišta površine 10 tisuća kvadrata, oduzetih 60-ih i 80-ih godina, na kojima su potom građeni hoteli i obiteljske kuće. Pridodaju li se zatezne kamate i troškovi suda, dolazi se do vrtoglavog iznosa

KRK  Nad proračun Grada Krka nadvili su se tmurni oblaci. Težak trenutak za Gradsku upravu i njenu kasu, zanimljivo, nije posljedica krize niti lošeg upravljanja gradskim financijama, već u najmanju ruku zanimljive sudske prakse nalaganja obeštećivanja bivših vlasnika »podruštvljenog« zemljišta oduzetog tijekom proteklog stoljeća, za prethodnog državnog ustroja čiji se imovinskopravni repovi, očito, protežu i do današnjih dana.

O težini trenutka s kojim je suočena krčka gradska uprava najbolje govori podatak kako je slijedom nedavne presude Upravnog suda u Rijeci, Grad Krk s čak 12,5 milijuna kuna dužan obeštetiti 13-ero nasljednika vlasnika zemljišta u površini 10 tisuća četvornih metara, oduzetog koncem 60-ih, odnosno početkom 80-ih godina. Četiri krčke te devet talijanskih obitelji, nasljednika nekadašnjih vlasnika parcela na kojima su potom građeni objekti i prateći sadržaji krčkih hotela, ali i veći broj obiteljskih kuća na području Dražice, s druge pak strane, u mjesecima koji dolaze mogu se nadati izdašnim novčanim prihodima. Da stvar bude još zanimljivija, a po Grad pogubnija, temeljem iste presude Grad nasljednicima zemljišta kojim se lokalna samouprava zapravo nikad i nije koristila, trebati isplatiti i višemilijunske zatezne kamate, pa će tako, pribrojimo li presuđenom iznosu još i nemale troškove sudskog postupka, iznos koji će uskoro osiromašiti Gradski proračun dosegnuti vrtoglavih 18,5 milijuna kuna! I to nije sve.

Milijunski »ceh prošlih vremena« i imovinskopravnih odnosa proisteklih iz nekadašnjeg državnog uređenja, nije jedini izgubljeni postupak te vrste. Zbog sličnih su slučajeva proteklih godina zakonski sljednici bivše Općine Krk (u najvećoj mjeri upravo Grad Krk) vlasnicima oduzetih, a potom i prenamijenjenih zemljišta već »iskeširali« višemilijunske iznose.

– Zapravo, ovo je već četvrta presuda takve vrste, odnosno četvrti postupak zaredom u kojem nadležna sudska tijela presuđuju u korist vlasnika zemljišta koje nikad nismo koristili, niti od njega na bilo koji način profitirali, požalio nam se gradonačelnik Darijo Vasilić , dodajući kako je iz krčkog gradskog računa proteklih godina s tog osnova već isplaćeno gotovo 5 milijuna kuna. Presuda koja nas sad »kači« najveća je i u financijskom smislu najzahtjevnija, naglašava naš sugovornik, ilustrirajući njenu težinu stavljanjem u odnos s cijenom velebne krčke škole koja je, izlazi na koncu, porezne obveznike s područja Grada koštala isto koliko i ta izgubljena presuda.

Odbijene sve žalbe
– Naknada koju ćemo uskoro morati platiti određena je temeljem rješenja krčke ispostave Ureda državne uprave u PGŽ, odnosno njenog Pododsjeka za opću upravu i imovinskopravne poslove od 23. lipnja 2010. godine, koji je na zahtjev nasljednika prijašnjih vlasnika zemljišta odredio da je temeljem Zakona o izvlaštenju Grad ove dužan isplatiti u spomenutom, 12,5-milijunskom iznosu uz dodatak zakonske zatezne kamate, objašnjava gradonačelnik, dodajući kako su predmet spora dva zemljišta – jedno u površini 6.189 kvadrata na mjestu gdje se danas nalaze objekti i sadržaji u vlasništvu tvrtke Hoteli Krk (kompleks minigolfa, parkinga depandanse Lovorka te teniskih terena), kao i teren površine 3.726 kvadrata između Lovorika i Ulice Vlade Tomašića, na kojem su kasnije izgrađene obiteljske kuće. Prvo zemljište nekadašnjim je vlasnicima oduzeto 1969. godine temeljem rješenja Imovinsko-pravne službe Sekretarijata za poslove uprave Općine Krk te je istim rješenjem dodijeljeno na korištenje Hotelskom poduzeću Krk u svrhu izgradnje hotelskih objekata. To zemljište je prethodno, još 1959. godine, bilo nacionalizirano. Drugospomenuto zemljište, nakon što je 1982. temeljem tadašnjeg Zakona o građevinskom zemljištu podruštvljeno, rješenjem Komisije za uzimanje i davanje na korištenje građevinskog zemljišta Skupštine Općine Krk u srpnju 1983. dano je u posjed bivšoj Općini, koja ga je potom dala na korištenje fizičkim osobama radi izgradnje obiteljskih kuća.

Na navedeno rješenje Grad Krk je u sredinom srpnja 2011. uložio žalbu koja je malo potom odbijena rješenjem Ministarstva pravosuđa. Grad je potom, radi poništenja rješenja Ministarstva, podnio i tužbu Upravnom sudu koja je spomenutom presudom od 27. rujna ove godine – odbijena! Sudska su tijela, obrazlažući takve, po mojem i mišljenju dobrog dijela u ovu problematiku upućene pravne struke, nepravedne i neprincipijelne presude, obrazložila »hvatajući se« za Zakon o nacionalizaciji, prema kojemu je prijašnjim vlasnicima pripadala naknada za čije je određivanje bio nadležan organ uprave za poslove financija na čijem se području nalazi predmetno zemljište. Također, tadašnjim Zakonom o građevinskom zemljištu bilo je određeno i da vlasnicima pripada pravična naknada koja se određivala po Zakonu o eksproprijaciji, a koja nikad nije isplaćena. Stoga je Grad, kao pravni sljednik Općine Krk, sad mora isplatiti, i to na temelju 46. članka Zakona o izvlaštenju koji takve slučajeve tretira kao »započete postupke eksproprijacije u kojima do njegova stupanja na snagu nije doneseno konačno rješenje«, obrazlaže ovaj zamršeni i po njegovu uvjerenju duboko nepravedni slučaj Vasilić, naglašavajući da se pravni temelj njegova neslaganja s takvom sudskom praksom krije u drukčijem viđenju zakona mjerodavnih za ovakve slučajeve.

Problematična procjena
Smatramo da se na takav zahtjev nasljednika prijašnjih vlasnika nije trebao primijeniti Zakon o izvlaštenju, već nakon njega donesen Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine koji je na snagu stupio '97. godine, odnosno davno prije podnošenja zahtjeva prijašnjih vlasnika za određivanjem naknade. Oni su, uzgred rečeno, to učinili tek u svibnju 2008. Taj je zakon poseban propis kojim se uređuju prava prijašnjih vlasnika kojima su oduzete nekretnine temljem propisa važećih i u ovom slučaju. Radi se o posebnom zakonu (lex specialis) koji drugačije određuje pitanja naknade za neizgrađeno građevinsko zemljište u pogledu obveznika plaćanja same naknade, ali i njenog oblika. Naime, oduzeto zemljište dano je na korištenje hotelskom poduzeću za izgradnju hotelskih objekata te je potom ušlo i u temeljni kapital HPT-a »Zlatni otok« Krk te bi slijedom toga, po istom tom Zakonu o naknadi, nasljednici mogli ostvariti pravo na naknadu u dionicima društva u čiji je kapital ta imovina unesena. Za drugo pak zemljište, ono podruštvljeno, na kojemu su građene obiteljske kuće, prijašnji bi vlasnici temeljem tog posebnog zakona trebali ostvariti naknadu u obveznicama Republike Hrvatske. Zanimljivo, kaže Vasilić, isto takvo stajalište za koje se mi uporno zauzimamo, u svojoj je odluci iz svibnja 2002. godine zauzeo i Vrhovni sud pa je time neujednačenost sudske prakse između pojedinih sudbenih tijela još neuobičajenija.

Poseban je problem i sama visina naknade koju je Ured državne uprave PGŽ-a za spomenuta zemljišta odredio temeljem krajnje problematične procjene. Nalaz sudskog vještaka koji je kvadrat »hotelskog« zemljišta procijenio na 168,5, a kvadrat obiteljsko-stambenog na 176,4 eura, kazuje nam Vasilić, sačinjen je temeljem pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bez uzimanja u obzir statusa tih nekretnina u vrijeme njihova oduzimanja, odnosno uvida u tadašnje dokumente prostornog uređenja. Iz njih se danas ne može iščitati niti jesu li se ta zemljišta uopće nalazila unutar granica građevinskog područja. Jednako tako, nije uzeta u obzir ni činjenica da su se te zone u vrijeme njihova oduzimanja nalazile daleko od tadašnjeg naseljenog područja, i još dalje od bilo kakve komunalne infrastrukture. Zbog svega toga, zaključuje Vasilić, Grad će, poštujući važeću presudu, postupiti po njoj i pripremiti se na isplatu pozamašne svote, ali jednako tako i nastaviti svoj pravni boj na sudskim instancama koje mu još mogu pomoći.

Apsurd s kampovima
Ovo je toliko velik i snažan udarac Gradu Krku, ali i hrvatskoj lokalnoj samoupravi uopće, da jednostavno stvari treba izgurati do kraja. Zbog nas, zbog svih ovakvih budućih slučajeva kojih će sasvim sigurno biti još, ali i opstojnosti Grada Krka te brojnih drugih lokalnih jedinica koje, baš poput Krka, već neko vrijeme grcaju pod teretom sličnih presuda, borit ćemo se za naša stajališta do kraja, najprije do Ustavnog suda, a ako bude trebalo – i do Strasbourga. Svjedočimo sudskoj praksi koja teret »grijeha« prošlosti i svih nepravdi bivšega sustava stavlja na dušu isključivo jedinicama lokalne samouprave koje od takvih zemljišta na koncu nisu imale nikakvu korist. Sva zemljišta koja se danas pojavljuju u ovakvim slučajevima, kako u prethodna tri koja smo već platili, tako i u ovom najnovijem, dana su lokalnim turističkim tvrtkama, i to za gradnju hotela i podizanje kampova. Apsurd je da čak i u slučajevima zemljišta u kampovima koja su, slijedom važećeg Zakona o turističkom zemljištu pripala u vlasništvo države, sud sada tereti proračune lokalnih jedinica. Mi, primjerice, ne bismo imali ništa protiv da se temeljem već spomenutih zakona koje držimo mjerodavnim za ovakve slučejve, u prigodama kad predmetna zemljišta nisu privedena namjeni (odnosno na njima nije ništa izgrađeno, poput kampova) bivši vlasnici obeštete na način da im se zemlja vrati. Ali ne, sudske nas presude obvezuju na plaćenje naknada, i to u iznosima zbog kojih boli glava, govori čelnik Grada Krka.

Regresna tužba
Jedino što lokalnim jedinicama koliko-toliko ide u prilog, odredbe su Ovršnog zakona koji određuje da se ovrhe na proračunima lokalnih jedinica smiju provoditi u razmjerima kojima se neće ugroziti zadovoljavanje temeljih javnih funkcija. Drugim riječima, od potpune blokade Grada i svih javnih službi (predškolski odgoj, vatrogastvo i komunalno gospodarstvo) Krčane danas čuva jedino ta »zakonska kočnica« koja nadležnom sudu, ne nagode li se stranke u postupku, ostavlja mogućnost da odredi »razumnu visinu« mječne rate kojom će se sve do konačne isplate »ovršavati« lokalni proračuni. Mi smo tako proteklih godina takva »dugovanja« sa slične osnove isplaćivali u mjesečnim ratama koje su varirale u iznosima od 350 do 450 tisuća kuna. Da nam sud ne blokira račun, što bi, ističe Vasilić, na neko vrijeme potpuno paraliziralo Grad, iznos od 18 milijuna kuna kanimo pokriti postizanjem nagodbe s nasljednicima bivših vlasnika spornog zemljišta, i to kroz prijedlog da im tijekom prve godine u 12 rata isplatimo ukupno 5 milijuna kuna, a ostatak do 18,5 milijuna tijekom 2015. Logika kojom se povodimo je da smo ovaj problem naslijedili od bivše Općine Krk pa ćemo ga tako dobrim dijelom nastojati i riješiti prodajom imovine koju smo od bivše Općine naslijedili. Tako ovih dana pokrećemo procjenu vrijednosti ugostiteljskog objekta Neptun na Portapižani i zgrade stare pošte na Veloj placi, ali i 10-ak tisuća kvadrata građevinskog zemljišta, zaključuje gradonačelnik, dodajući da je jedna od opcija za koju se Grad sprema »regresna tužba«, kojom će se Gradska uprava sudskim putem nastojati obeštetiti od onih koje sporna zemljišta koriste, dakle lokalnih hotelskih kuća i Republike Hrvatske. 

Kao čelniku Grada koji je suočen s ovakvom situacijom, nameće mi se nekoliko pitanja. To je u prvom redu pitanje odgovornosti nadležnih tijela imovinskih službi bivše Općine Krk (a koje sad spadaju pod ingerenciju Ministarstva pravosuđa), i to za nezakonito vođenje postupaka. Drugo je pitanje vjerodostojnosti same dokumentacije. Naime, cjelokupna arhiva te službe pod ključem je ljudi zaposlenih u spomenutom tijelu koje je pod izravnom ingerencijom Ministarstva pravosuđa. Mi nemamo pravo pristupa toj arhivi, ne znamo što se s njom događalo proteklih desetljeća, pa tako niti ne možemo isključiti mogućnost da su iz te arhive, slučajno ili namjerno, uklanjani dokumenti kojima bi se moglo dokazati da je ikad doneseno rješenje o utvrđenoj naknadi ili da je sporna zemlja plaćena. Tu je i pitanje pravednosti takve sudske prakse, odnosno presuda slijedom kojih lokalne jedinice danas plaćaju zemljište koje nikad nisu imale u posjedu i koristile ga, i koje je danas u vlasništvu hotelskih kompanija ili RH, zaključuje krčki gradonačelnik osupnut raspletom slučaja o kojemu će se, obzirom na njegovu važnost i značaj, naveliko raspravljati i na prvoj idućoj sjednici Gradskog vijeća.

Piše: Mladen Trinajstić