Prioritetni nam cilj nije zarada, nego pokretanje doista ogromnog potencijala zadrugarstva u Hrvatskoj. Samo tako će biti posla za mnoge tijekom obnove kompleksa koji će, nakon otvaranja, u svojoj ponudi uglavnom plasirati domaće proizvode hrvatskih zadruga. No, posao nećemo dobiti mi zadrugari, nego je plan angažirati najbolje stručnjake koji bi vodili poslove, svaki u svom segmentu u kojem su se specijalizirali.

Ističe to upravitelj Braniteljske zadruge "Mir" Želimir Čizmić, koji je i predsjednik Udruge dragovoljaca HRM, odnosno Hrvatske ratne mornarice "Libertas", iz koje je ta zadruga proistekla a koja se, zamećući boj s velikim igračima, prijavila na natječaj za kupnju hotelskoga kompleksa Kupari

- Naglašavamo: naša ponuda je potpuno drukčija od ponude svih ostalih konkurenata jer se temelji na konceptu zadrugarstva. Mi se možemo natjecati s krupnim igračima, a istovremeno ne želimo ništa posebno za sebe. Vjerujte, želimo samo dobro Kuparima, a istodobno i Dubrovniku i Hrvatskoj. Da pojasnim: mi smo branitelji, točnije veterani a nikako tipovi koji besposleno sjede, piju i(li) pljuju po svemu. Mi smo obični građani koji imaju ideje i snagu da od Hrvatske stvore državu za kakvu smo se borili i u kojoj će od svog rada živjeti sretni ljudi. Ideja, pak, o kupnji Kupara nije nam došla preko noći, jer o njoj intenzivno razmišljamo već 15 godina - kaže Čizmić.

Dok govori, tom umirovljenom časniku oči sjaje zanosom koji plijeni i osvaja sugovornike. Prisjeća se da su, upravo povodom natječaja za Kupare, prije dvije godine dubrovački dragovoljci osnovali braniteljsku zadrugu. Za sada ih je samo 20 zadrugara ali, tvrdi Čizmić, mnogi "u redu" čekaju kako bi im se priključili. Natječaj za dodjelu koncesije za ponovnu izgradnju kompleksa Kupari dovoljno je, naime, snažna i atraktivna ideja, ideja koja ujedinjuje.

Podsjetimo, bivši vojni hotelsko-odmarališni kompleks Kupari s ukupno pet hotela i brojnim pratećim rezidencijalnim objektima, koji su na samo šest kilometara udaljenosti od povijesne jezgre Dubrovnika, zapošljavao je prije Domovinskog rata oko 400 radnika u stalnom radnom odnosu, a u sezoni i do tisuću. Dok nije devastiran i razrušen tijekom granatiranja i borbi, ponajviše u listopadu i studenome 1991. godine u Domovinskom ratu, redovito je ostvarivao više od milijun i pol noćenja! Razrušen i poslije rata temeljito devastiran, kompleks Kupara je periodično privlačio pozornost šire hrvatske javnosti povremenim izjavama političara koji bi pompozno javljali o mogućim investitorima iz cijelog svijeta s kojima su, eto, upravo oni kontaktirali te tom prilikom doznali da se samo čeka raspisivanje natječaja za prodaju ili davanje koncesije za najam prostora tog atraktivnog kompleksa prostrtog na 35,5 hektara.

Čizmić je i prije tvrdio kako im "ideja nije kupovina objekata, nego želja da Vlada RH dodijeli te objekte braniteljima", a danas je mnogo konkretniji.

- Kontaktirali smo s veteranima mnogih zemalja i mogu reći da su doista oduševljeni našom idejom. Mnogi žele sudjelovali u realizaciji našeg plana, pri čemu zadrugari mogu biti svi zainteresirani, odnosno članovi veteranskih organizacija širom svijeta koji bi u Kupare dolazili po povoljnoj cijeni. Zadrugarstvo, naime, promovira rad. To je najbolji lijek i tako štedimo novac za liječenje. Razgovarali smo i s ljudima u NATO savezu, oni bi kao mogući zadrugari u Kupare mogli dovesti oko 43.000 veterana i njihovih obitelji iz baza u Njemačkoj.

Koncem tjedna idemo u Sloveniju gdje, baš kao i Talijani, Austrijanci te Turci, samo čekaju da im javimo, pa da i oni uplate ulog odnosno članarinu. Što nas je više, veći je kapital s kojim možemo računati. Ponavljam: želimo upravljanje Kuparima, a ne kupnju. Svim građanima Hrvatske, kao i našoj dijaspori, također bismo omogućili ulaganje i sudjelovanje u projektu zadruge. To nije veliki novac jer bismo svi jednako uložili: ako bismo, naime, utvrdili ulog od 1000 eura, to bi bilo upravo toliko i ne bi nitko mogao uplatiti više. Taj bi se, pak, novac ulagao bez špekulacija, uz cilj da kompleks ostane u hrvatskom vlasništvu. Nije zanemarivo da bismo zaposlili od 450 do 600 ljudi, koji bi radili cijelu godinu a ne samo sedam, osam mjeseci kao što to rade hoteli u stranom vlasništvu - ozbiljno će Čizmić.

Naš sugovornik ističe da je koncesija koju traže nešto novo, "iako ljudi koji odlučuju o dodjeli Kupara to baš i ne razumiju jer im je prioritet zarada na brzinu i ne misle što će biti poslije".

- Nećemo pristati na nekakva partnerstva jer bi bilo normalno da netko tko bi jamčio s 150 milijuna eura tražio da mu se to vrati, i to što brže. I baš se tu krije razlog što sumnjam da ćemo dobiti koncesiju, nama "na lijepe oči" jamstvo neće dati niti jedna banka. Još jednom ističem: političare zanima samo novac a mi smo drukčiji pa nas, stoga, možda i doživljavaju kao neozbiljne. Računamo, međutim, na kreditni potencijal HBOR-a, a svima obećajem da ćemo, ako budemo izabrani, pokazati što sve možemo učiniti za svoju domovinu, bio bi to i psihološki poticaj razvoju države koja ne rasprodaje resurse nego ih čuva za svoje građane - veli Čizmić.

Što je cilj državi, pita se Čizmić, "utopiti Kupare na 99 godina" i popuniti rupu u proračunu ili...

- Treba zaposliti dubrovačku djecu, djecu Dalmacije, Like i Slavonije, zaposliti drvnu industriju, aktivirati proizvođače hrane koji bi obrađivali svoje parcele i opskrbljivali kompleks. Bilo je sugestija i da odustanemo i tražimo nešto drugo što ćemo sigurno dobiti - otkriva Čizmić.

Dubrovački veterani kažu da su mnogim nadležnima osobni interesi na prvome mjestu.

- Veljko Ostojić kao ministar turizma nije pokrenuo Kupare, a sad je glavni u "Karismi" kojoj je, smijem li reći, upitna financijska konstrukcija. Lorencin je iznajmljivao tri apartmana a sad je veliki znalac turizma i odlučuje o sudbini tisuća ljudi i o imovini vrijednoj na stotine milijuna eura - ogorčen je Čizmić.

Veterani, naravno, nemaju moć i novac Ivice Todorića, grofa Georga Eltza ili grupacije "Rixos", ali imju motiv koji nitko nema. I plan za Kupare.

- Nije cilj potaracati ih, nego ih treba doraditi! Pelegrin će, ako ostane, za 50 godina biti spomenik kulture kao što je sada Grand. Mi bismo angažirali Arhitektonski fakultet kako bi obnovljeni objekti bili diplomski rad studenata, da javnost vidi kako Hrvatska ima suvremenu arhitekturu. Uvjeravam vas da bi Kupari, kada bismo ih mi dobili, u roku od tri godine počeli raditi! - objašnjava Čizmić.

Gdje god se dubrovački branitelji sa svojom idejom pojave, nailaze na nevjericu.

- Mnogi se pitaju kako nam je ovo uopće palo na pamet, a nikad nisu ni bili u Kuparima. Koje su, i tu tužnu istinu treba reći, više uništili naši nego četnici. Duša me boljela gledajući kamione kako ulaze u kompleks i odvoze sve što se moglo, od metala i opreme do kamenih gromada. Baš kao što me boljela gledajući kako Kupari godinama propadaju, a moglo ih se davno, i to za male pare, obnoviti. Ali, nije se htjelo, teško je odgovornima bilo podmetnuti leđa za opće dobro - kaže Čizmić.

Za kraj naš sugovornik ponavlja kako su u krivu oni koji ih smatraju neozbiljnima i njihovu ponudu unaprijed odbacuju.

Piše; Ahmet Kalajžić