Nastavimo li ovakvim puževim korakom u konkurentnosti turističkog biznisa, koja nas već četiri godine drži čvrsto "ukopane" negdje između 35. i 33. mjesta na ljestvici od 141 zemlje svijeta čiji turizam analizira Svjetski gospodarski forum, teško je očekivati da ćemo ispuniti zadani plan u Stretegiji razvoja turizma Hrvatske do 2020. godine.

Njime su, naime, turistički čelnici i stratezi našeg turizma iskazali jasnu želju, cilj i plan da se te godine Hrvatska nađe u društvu 20 vodećih turističkih zemalja svijeta. No, nastavimo li se na ljestvici turističke konkurentnosti micati kao do sada, tek za po jedno ili dva mjesta u četiri godine, nećemo daleko odmaknuti do 2020. godine.
Da bi Hrvatska tada bila među 20 najuspješnijih turističkih zemalja svijeta, kako su turistički vizionari zacrtali, to bi značilo da svake slijedeće godine do 2020. na ljestici Svjetskog gospodarskog foruman (WEF) u turističkim uslugama i konkurentnosti moramo "skakati" za tri mjesta.

Ako je suditi po našim slabostima koje su iskazane u analizi Svjetskog ekonomskog foruma, ali i prednostima koje imamo u odnosu na druge, čini se da će taj put u društvo najboljih u svjetskom turizmu biti naporan i spor. Što je najgore, najveća zapreka takvom turističkom prosperitetu Hrvatske ne leži u neučinkovitosti turističkog sektora, nego u u nimalo poticajnom poslovnom okruženju kod nas koje ne daje prioritetnost turizmu i putovanjima, pa je pitanje koliko sam turizam uopće može promijeniti tako stvorenu sliku o Hrvatskoj.

Naime, rezultati konkurentnosti u sferi putovanja i turizma u Hrvatskoj prema Svjetskom gospodarskom forumu za 2015. godinu najlošiji su u područjima koja su najbitnija za rast i razvoj sektora, odnosno za nove turističke investicije, pa je doista upitno kako ostvariti planirani razvoj turizma do 2020. godine uz sadašnje "utege". Tako nam je, prema WEF-u, poslovno okruženje za rast i investicije u turizmu ocijenjeno nimalo poticajnim, Vlada je dobila niske ocjene jer ne daje prioritetnost turizmu i putovanjima, porezno okruženje je destimulirajuće, a i cjenovno smo nekonkurentni.

Najlošiji rezultat na ljestvici od 141 zemlje koje je analizirao WEF, zauzeli smo u poglavlju poslovnog okruženja gdje se je Hrvatska našla na 125. mjestu s jedva prolaznom ocjenom. U analizi ocjena tog segmenta vidi se da smo tako nisko pali ponajviše zbog prevelikih cijena građevinskih dozvola (na 132. mjestu) i dugotrajnog postupka njihova dobivanja, prevelikog administriranja i neefikasnosti, dugom rješavanju sporova... Nismo bolji ni u obrazovanju zaposlenika (128.), te zapošljavanju i otpuštanju radnika (126.).

Kada se zna da je takve ocjene Hrvatskoj dalo oko 15.000 anketiranih profesionalaca iz turizma svijeta koji su obuhvaćeni analizom WEF-a, dok je dio podataka korišten iz naše službene državne turističke statistike, onda je jasno da se svi koji se bave turizmom moraju ozbiljno zamisliti nad dojmom koji ostavljamo na poslovne partnere u turizmu.

- Generalno bi se moglo reći da je 33. mjesto od 141 zemlje zadovoljavajuće, ali mislim da je vrijeme da mi u Hrvatskoj prestanemo glorificirate sve svoje adute kao da drugi nemaju baš ništa. Ta mitologija o tome kako smo najljepši, najbolji, najčišći je utopija koja nas uljuljkava na istom mjestu. Dok su drugi svjesni tuđih prednosti i svojim mana, pa traže rješenje da napreduju, mi spavamo na lovorikama. Zato i jesmo loše rangirani u izuzetno važnim segmentima za turizam poput cjenovne konkurentnosti, poslovnog okruženja, radnih potencijala i stava države prema turističkom sektoru.

Činjenica je da je metodologija takva da se dobar dio ocjena odnosi na subjektivne stavove ocjenjivača o nama, pa ih treba relativizirati. No, mene najviše brine stagniranje prihoda u našem turizmu koji nisu realni s obzirom na rast prometa koji se iskazuje u službenim statistikama. Ako se kvaliteta usluge podiže, cijene također, gostiju je po statistici sve više, kako nam onda zarada od turizma stagnira?! Tu nešto ne štima - kaže prof.dr Lidija Petrić sa splitskog Ekonomskog fakulteta.

Osim poslovnog okruženja, Hrvatska je loše ocjene dobila i za cjenovnu konkurentnost u turizmu (101. mjesto), pri čemu su ocjenjivane visine taksi i pristojbi u zračnim lukama, kupovna moć i cijene goriva. I dok smo za sve te usluge dobili ocjene koje su nas svrstale iza stote pozicije na ljestvici, što znači da su samo apsolutno neturističke zemlje lošije od nas, zanimljivo je da smo u segmentu cijene hotelske usluge u hotelima s pet zvjezdica ocijenjeni jako dobro i smjestili smo se na 50. mjesto.

- Već nekoliko godina upozoravamo na poražavajuće rezultate koji proizlaze iz indeksa konkurentnosti u turizmu WEF-a. Naime, u Hrvatskoj smo skloni površno pristupati ocjenama odnosno interpretirati ih na način koji nam najbolje odgovara, što radimo i u ovom slučaju. Činjenica da smo 33. od 141 zemalje svijeta je objektivno dobar rezultat, ali ono što je puno bitnije od ukupnog rezultata su sastavnice te ocjene. Primjerice, po poreznom opterećenju smo na 139. mjestu od 141 zemlje u svijetu.

Po cjenovnoj konkurentnosti smo na 101. mjestu, prema regulativi vezanoj uz tržište rada, poput prakse zapošljavanja i otpuštanja smo na na 126. mjestu, prema lakoći zapošljavanja stranaca na 118. mjestu. Samo podatak da smo prema poreznom opterećenju gotovo na dnu ljestvice dovoljno govori u kakvim uvjetima hrvatski hotelijeri posluju. Vrlo smo dobro pozicionirani gledajući iz pozicije gosta, ali loše s pozicije investitora, odnosno poslodavaca u hotelijerstvu.

U ovom kontekstu je potrebno spomenuti cjenovnu konkurentnost u kojoj smo 101., ali prvenstveno zbog konkurentnosti hotelskih cijena gdje smo na 50. mjestu. Naime, s obzirom na činjenicu da smo po poreznom opterećenju gotovo posljednji u svijetu, bilo bi za očekivati da su cijene hotela znatno veće. One se formiraju pod utjecajem tržišta i hrvatski hotelijeri nisu u mogućnosti porezno opterećenje uključiti u prodajne cijene što ih dodatno dovodi u podređeni položaj u odnosu na našu konkurenciju – kaže Kristian Šustar, predsjednik Udruge poslodavaca u hotelijerstvu.

Daljnja analiza ocjena koje je dobio sektor turizma i putovanja u Hrvatskoj pokazuje i kako smo potpuno neočekivano loše ocjene dobili i u segmentu kulturnih resursa i poslovnih putovanja. Tu smo od moguće ocjene sedam dobili jadnih 2,7 bodova, a u tu ocjenu ušli su podaci o broju lokaliteta Svjetske kulturne baštine te Svjetske nematerijalne kulturne baštine, gdje smo s 14 takvih vrijednosti zauzeli visoko četvrto mjesto.

Te podatke ipak bi trebalo staviti u kontekst veličine Hrvatske u odnosu na zemlje skojima se uspoređuje poput Francuske, Njemačke, Španjolske, Italije koje imaju deseterostruko više teritorija i stanovnika, pa time i kulturnih spomenika. U taj ocjenjivački stup ušli su i podaci o broju velikih sportskih stadiona za događanja i manifestacije kojih je u Hrvatskoj četiri (na 77. mjestu smo), a loši smo i u broju stručnih kongresa međunarodne razine.

Vrijedi kazati i da smo u nekim segmentima važnim za industriju turizma i putovanja u samom svjetskom vrhu, pa smo tako visoko šesto mjesto na svijetu zaslužili u turističkoj infrastrukturi i uslugama. U tom području ocjenjivao se broj vodećih međunarodnih rent a car agencija koje su na raspolaganju gostima i Hrvatska je tu zauzela prvo mjesto! Odlični smo (šesti) i u broju hotelskih soba u odnosu na broj stanovnika, ali i u broju mjesta na kojima se prihvaća Visa kreditna kartica kod kupnje.

Vrlo dobre rezultate imamo i u području zdravlja i higijene gdje smo 18. na svijetu, pri čemu su nam posebno važni bili pitka voda i broj bolničkih kreveta u odnosu na broj stanovnika. I sigurnost gostiju kojom se često volimo hvaliti zauzela je solidno 28. mjesto u svijetu, a tu su se ocjenjivali i dojmovi o policijskoj zaštiti,mogućnosti kriminala i terorizma i njihovu utjecaju na poslovanje.

- Neovisno o činjenici da često "licitiramo" s brojkama kad govorimo o značaju turizma, s 15-20 posto udjela u nacionalnom proizvodu i s oko 15 posto udjela u zapošljavanju, turizam je jedan od ključnih gospodarskih sektora Hrvatske. Utjecaj turizma na razvoj nacionalnog gospodarstva u cjelini je takav da je turizam bez sumnje najvažniji pokretač investicija i gospodarskog rasta u godinama koje dolaze.

No, neovisno o tome koliko bio važan, njegovi dometi su, posebno u ovom trenutku, vrlo ograničeni. Previsoka ovisnost nacionalne ekonomije o turizmu može biti iznimno opasna prvenstveno zbog dohodovne elastičnosti turističkih prihoda koja je velika, dok je turistička potražnja vrlo osjetljiva. Preveliko oslanjanje na turizam kao glavnu izvoznu granu u osnovi čini hrvatsko gospodarstvo izrazito ranjivim, s jedne strane zbog geopolitičke nestabilnosti, a s druge zbog recesije na glavnim emitivnim tržištima čemu trenutno svjedočimo - razmišljanje je Šustara.

On nadalje tvrdi kako je cilj Hrvatske da do 2020. godine bude među 20 vodećih u turizmu svijeta moguće realizirati već unutar dvije godine, odnosno do idućeg izvješća WEF!
- To je moguće kroz stvaranje jasnog pravnog i gospodarskog okvira koji će biti usmjeren na rast i razvoj sektora, a što će imati direktan utjecaj na rast i razvoj nacionalnog gospodarstva. Činjenica da smo gotovo posljednji u svijetu po poreznom opterećenju, troškovima koji su vezani uz dobivanje građevinskih dozvola ili ulaganju države u sektor turizma i putovanja najbolje govori što treba mijenjati - kaže Šustar.

Inače, iza Hrvatske su se u podacima WEF-a našli Slovenija na 39. mjestu, Mađarska je 41., Turska 44., Rusija 45., Poljska je 47., Srbija 95., Egipat je 83. mjestu... No, Europa među top 10 turističkih zemalja ima čak njih šest, čime zadržava dominaciju u svjetskim turističkim kretanjima sa više od polovice ukupnog tržišta i kapaciteta.

Piše: Ružica Mikačić
Link na originalni članak