-Sve gold, zlato. Razumeš? Kupiš za dvesta euri, a košta dve iljade. Života mi, kune se 60-godišnji tata.
Stiglo ljeto, stigli nam turisti. Međutim, dok se ogromna većina gostiju odmaraju, dio došljaka je u mukotrpnom poslu. Osim krađa koje su uobičajeni dio radnih navika tog dijela turističke populacije, obljubljena metoda prevara odnosi se na trgovačke vještine. Tako je danas na parkingu jednog super-marketa u Gospiću zabrinuti dvojac, predstavljen kao tata i sin, nudio građanima pribor za jelo.
-Sve gold, zlato. Razumeš? Kupiš za dvesta euri, a košta dve iljade. Života mi, kune se 60-godišnji tata.
-Ne bi ga prodavali, al’ smo kratki s pare za benzin, veli nam sin, mladac od kojih 35-40 godina koji vozi vremešnijeg Golfa dizela beogradskih registracijskih pločica. Kad tatina ponuda nije prošla, sinek iz džepa vadi dva manja noža-skakavca i nudi ih za 10 eura po komadu. Sve se ovo događa uz njihovo pomno praćenje prolaznika, da se ne bi u blizini našao kakav policajac.
-Ako trebaš nešto, meni kažeš i ja ti sutra donesem ovde. Ekipa mi je s kombijem na more. Imamo sve osim drogu. Mi smo pošteni trgovci, al’ vaša policija nas ne razume pa ‘apsi, nastavlja sinek. Kada nisu uspjeli ništa prodati, sjedaju u automobil i nestaju. Prije odlaska pitaju kako doći do Gračaca jer je tata prije rata tamo uspješno prodavao svinje.
Ovo je tek jedan od scenarija prevaranata koji bi Beduinima prodali pijesak, a Eskimima led. Prodaju se uglavnom krivotvoreni predmeti čija vrijednost niti nakon cjenjkanja ne zavrjeđuje polovicu koju će netko za njih platiti. Na selima se događaju raznolikiji scenariji. Kada lopine zaključe da u nekoj kući žive osamljene starije osobe, onda se trgovina dodatno „zapečati“ krađom svega što im padne pod ruke, a nerijetko će „smotati“ i novčanik. Kao i uvijek do sada vrijedi staro pravilo da se kvalitetna roba ne može kupiti za 10% stvarne cijene. Za svaku sumnju i muljažu ipak valja nazvati broj 192.
Piše: M.S.