Otkada je bračkog aerodroma, otada je i priča o prekratkoj pisti, premalom broju putnika, prevelikoj investiciji za otok koji nema ni petnaest tisuća stanovnika... Još od osamdeset i prve kad su u zračnu luku nedaleko od Bola sletjeli prvi avioni, vodi se bitka za osam letova dnevno ili 50 tisuća putnika godišnje.

Taj je zadatak nedavno povjeren stručnjaku od formata, Splićaninu Tonćiju Peoviću , koji je uspješno direktorovao Zračnom lukom u Čilipima i onom u Zagrebu, dok ga Jako Andabaka nije nagovorio da aterira na Brač i upali motore aerodromu u njegovu vlasništvu.

Pilot Peović to ne smatra nemogućom misijom, iako se baš tako na prvi pogled ne čini, jer s obzirom na sadašnje brojke valja gotovo pa upeterostručiti promet, što je zafrkano u doba kad sve ječi od jadikovki. No, Peović se ne namjerava predati: turizam raste, a sve više putnika dolazi zrakoplovima, pa je brojiti putnike u zračnim lukama postalo značajnije od javljanja TV reportera sa zakrčene autoceste u Lučkom u špici sezone.
Low coast kompanije

– Ako pogledamo 1997. godinu, kada su kroz Zračnu luku Brač prošla 31.634 putnika, najviše do sada, onda je brojka od 50 tisuća putnika dohvatljivija nego se čini iz sadašnje perspektive od 12 tisuća putnika godišnje. A ja mislim da mi to možemo, i da je to ostvarivo – uvjeren je Peović, čiji je tim već zasukao rukave i krenuo u marketinšku ofenzivu na nekoliko frontova. Najveću šansu vide u low coast kompanijama zbog čijih je jeftinih karata uskrsnuo i splitski, a u posljednje vrijeme i zadarski turizam, a slični se trendovi bilježe i u glavnom gradu. ­

– Naša je pista prekratka da bismo primili avione tih kompanija, ali možemo poslužiti kao “shuttle” za putnike iz Zadra i Splita prema Braču. Bez dodatnih policijskih ili carinskih kontrola, preuzimanja prtljage, oni bi u Zadru i Splitu presjedali u manje avione i nastavljali prema Braču – objašnjava Peović, dok razgovaramo o novoj filozofiji turizma koju su oblikovale baš low budget kompanije koje prevoze više od pedeset posto od ukupnog broja putnika u zračnom prometu, i kao takve postaju važnije od ijedne turističke agencije.­

Dobrodošli ‘piperi’

– Gost danas prvo gleda jeftine zrakoplovne karte u ponudi, a onda prema njima bira destinaciju – kaže Peović. Dvije kategorije turista posebno su zanimljive Bračanima: “very healthy old people” i “double income no kids”.

- Namjerno se služim engleskom terminologijom jer baš su Amerikanci uvidjeli da u umirovljenicima koje služi zdravlje i u zaposlenim parovima bez djece leži veliki turistički potencijal. U prvu kategoriju spadaju, recimo, Norvežani koji već za prvih snjegova znaju bježati na jug Europe, a imaju dovoljno novca da ovdje provedu duže vrijeme jer su im mirovine između tri i četiri tisuće eura. Drugi su vam zaposleni ljudi bez djece kojima početak školske godine ne znači ništa, pa mogu putovati bilo kada i gdje ih je volja.

Iz Zračne luke “Brač” stići će i ponuda AOUP­-u, međunarodnom udruženju pilota koje broji četiri i pol milijuna članova. Svi su oni potencijalni gosti bračkog aerodoroma jer je danas sve više ljudi u svijetu koji imaju privatne avione, ali nisu i njihovi jedini vlasnici.­

Hidroavioni na ‘tvrdom’

– Evo ovakav vam piper košta oko 400 tisuća eura, a često taj trošak znaju podijeliti petnaestorica svjesni da im zrakoplov treba tek nekoliko dana u mjesecu ili godini, pa ga koriste naizmjence – objašnjava Peović dok pozira fotoreporteru ispred zrakoplova s dva propelera ukrašenog makedonskom zastavom na repu.

Zanimljivo je i da putnička zgrada Zračne luke “Brač”, koja je u funkciji šest godina, izgleda impresivno. Arhitekt Dinko Kovačić još je jednom dokazao da zna znanje, a raskošnog se interijera ne bi postidjeli ni veći aerodromi.

Peović vuče paralelu sa Zračnom lukom London City, čija je pista duga 1550 metara, tek sto metara duža od bračke, a godišnje ima fascinantnih 3.379.000 putnika!

– ­ Jednoga dana ćemo produljiti pistu novcem iz EU fondova, ali do tada ćemo napraviti sve da povećamo broj putnika.

Tu će Peoviću i njegovim djelatnicima – a još ih je u Zračnoj luci “Brač” petnaest – pomoći i činjenica da su nedavno iz Resnika prema dalmatinskim otocima poletjeli i hidroavioni.

– ­ Oni mogu sletjeti na more gdje im ne smetaju valovi i do metra i pol, i na “tvrdo”, pa poslužiti kao veza između Brača i Zadra, odnosno Splita.

Zanimljiv nam je i Beograd, ne samo zbog srbijanskog turističkog tržišta, nego zbog toga što je JAT kupila zrakoplovna kompanija “Etihad Airways” iz Emirata. JAT ima avione ATR 72 koji mogu sletjeti i na naš aerodrom, a što bi, preko “Etihada” značilo vezu s dalekim destinacijama: Dubaijem, Indijom, Južnom Korejom, Australijom, Singapurom... – optimistično će Peović.

Njegov koncept rukovođenja Zračnom lukom “Brač” ključan je za cijeli otok u turističkom smislu.­

– Zato sam zamolio direktore turističkih zajednica da Brač prodaju kao jednu destinaciju, a ne, kao što je to sada slučaj, kad goste mame i Bol i Supetar ili Postira – zaključit će Peović, s kojim se pozdravljamo do novog susreta, na koji bismo mogli, umjesto s nešesnim “Valunom”, stići hidravionom. A, zašto ne?

Piše: Saša Ljubičić
Link na originalni članak