Zašto bi netko odabrao odmor u Hrvatskoj kraj prekrasnih krajeva kugle zemaljske? Mislim, mi znamo zašto no znaju li to stranci? Kakvu priču pričamo njima? Što oni znaju o nama? (osim Šukera, Ivaniševića, rata, skupih kava za strance, Janice i tako dalje i tako bliže…)

Tko smo mi kao narod? Tko si ti koji čitaš ovaj tekst? Što sve nudimo? Samo more i ljeto? Zar smo zaista samo to?

Mi znamo da nismo… pa kako smo se onda sveli na zidine nekolicine gradova i partijanje na Zrču? (svaka čast tim destinacijama no budimo realni to je samo kap u moru)

Krenimo redom. Što je to što nas tjera prema putovanjima i istraživanjima? Osim što je čovjek po svojoj prirodi istraživač važno je spomenuti kreativnost no kakve ona veze ima sa putovanjima? To nas dovodi do još jedne bajke koju treba ispričati. :)

Pos’o, kuća, birtija… to je ono što tijekom cijele godine vrtimo u krug. Imamo obaveze koje treba ispuniti, poslove koje treba napraviti. Uvučeni smo u začarani krug egzistencijalnih problema oko kojih se vrtimo ne samo mi, već i svaki čovjek na kugli zemaljskoj. Da, niste iznimka. Većina ljudi se vrti u tom istom krugu iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec. Čeka se nestrpljivo ono malo slobodnog vremena kako bi se promijenila lokacija.

Promjena lokacije nije samo važna za odmor, ona je potrebna našem umu kako bi se odmaknuo od svakodnevnih briga i problema. Odmoriti označava odmak od rada, počinak, punjenje baterija…Sve to već znamo no većina nije svjesna koliko je kvalitetan odmor važan kako bi povratak na posao bi što produktivniji sa minimumom stresa koji svaki pojedinac može podnijeti. O navali pozitivne kreativne energije, kojom ćete unaprijediti kvalitetu posla kada se vratite sa putovanja, moglo bi se puno toga reći.

Ako malo čitate o kreativnosti brzo ćete naići na savjete kako je dobro nakon par sati napraviti pauzu, prošetati ili jednostavno samo promijeniti lokaciju. Ista stvar se odnosi i na godišnje odmore no oni su samo malo duža pauza. Dovoljno dugačka da se u potpunosti odmaknemo od briga… ili bi barem trebala biti no to je jedna sasvim druga tema koje ćemo se jednom detaljnije dotaknuti.

Dakle, eto tog našeg putnika sprema se cijele godine za putovanje koje će ga regenerirati do srži. Traži, kopa po internetu ne bi li mu oko zapelo za nešto. Ukucava Hrvatska - eto sunca, mora, plaža no nedaj Bože malo nevere i eto ti turista izgubljenog u nepoznatom gradu bez sadržaja. Da, može piti kavu jer mi valjda mislimo da su svi kao i mi pa bi samo ispijali kave. Sve dok tako rezoniramo i dolazit će nam turisti koji imaju samo za kavu pa će nam noćenja i dalje biti mjerilo uspješnog turizma. Stotine tisuće noćenja i ni potrošena kuna dalje (pardon, stotine tisuće kava). Još bar da je domaća pa da se barem to slijeva u Hvatsku.

Ajmo dalje…

More… imamo ga, priroda i zelenilo…imamo ga, prekrasna kultura, građevine i povijest…imamo i to…pa gdje onda zapinje u tom našem raspjevanom turizmu? Jednostavno nam treba kvalitetnog sadržaja po cijeloj zemlji, sa svih strana. Želim znati što mogu raditi kao turist, što rade domaći, želim upoznati narod zemlje koju posjećujem. Ljudi su mjerilo odluke vraćam li se ili ne. Bahato me iskorištavaš, ne nudiš ništa zauzvrat? Hvala na pažnji i zbogom! Svijet je pun prekrasnih lokacija na kojima me još k tome tretiraju kako čovjek zaslužuje. Ovako razmišlja prosječan turist koji ima novaca za potrošiti.

Čak i da me privuku sve hrvatske prirodne ljepote, još uvijek ne znam puno o Hrvatskoj, a ono što mi je dostupno (prema istraživanjima koje možete iskopati) vrti se oko nekoliko pojmova i poprilično negativnih iskustava sa ljudima. Nismo pobornici one da je kupac uvijek u pravu jer to može dovesti do bezobrazluka određenih vrsta no dajte si malo ekstra truda pa ako imate recimo gosta iz Australije proučite njihovu kulturu i iznenadite ga primjerice njegovim domaćim jelom u znak dobrodošlice.

Nije puno, ali čovjeka veseli i već ste pri prvom susretu pokazali da ste se posvetili upravo osobi koja je tu kraj vas. Nama ljudima malo treba. Kada primjetimo da smo uvaženi i primjećeni kao da nam to stisne svojevrstan gumbić dobrote i otvara kesu. To je prirodno i o tome ne bi trebali govoriti već usvojiti u svakodnevno ponašanje.

Jedna mala osobna gesta dovoljna je da stvorite vezu sa putnikom koji će nakon povratka doma imati samo riječi hvale jer ste mu omogućili da se dobro osjeća u stranoj zemlji za vrijeme svoje regeneracije. Vrlo je jednostavno i nema tu nikakve tople vode već samo zdravog razuma. Krenite od sebe. Zamislite da idete prvi puta u Australiju i u malom, recimo hostelu vas dočeka punjena paprika sa pire krompirom, picek s mlincima ili riba na gradele. Gotovi ste taj čas! Australac vas je osvojio. Isto tako djeluje i u obrnutom smijeru.

Najjednostavnije pravilo odnosa prema turistima je - ponašajte se onako kako biste vi voljeli da vas se tretira kada dođete sami u potpuno nepoznatu zemlju o kojoj znate malo, a ono što znate našli ste preko interneta. U usporedbi sa ostatkom razvikanih, poznatih informacija još uvijek nema dovoljno informacija iz prve ruke domaćeg čovjeka o Hrvatskoj. Tako je i krenuo projekt “Croatia by us”.

Stvarajmo sadržaj za nove medije kroz naše hrvatske oči. Promovirajmo sve hrvatsko, svaki djelić lijepe naše. Pokažimo svoje kvalitete, svoje jake strane. Naša glavna kamera gleda kroz oči srca i to je sasvim namjerno ;). Tko bolje zna ono najbolje o našoj zemlji od nas samih. Želimo živjeti ovdje u uvjetima kakve svaki čovjek zaslužuje…i onaj  mladi na burzi rada koji upravo sada traži put prema preživljavanju negdje drugdje i onaj stariji koji jedva lovi korak sa novim vremenom u kojem se našao.

Turizam naše zemlje je timski rad ili bi barem trebao biti. Svaka popijena kava, svaki objed, materijalna uspomena ili druženje uz domaću ekipu je ono su što otvara velika vrata boljem životu svih nas. No ako putnika tretirate površno, drugačije, izrabljujete misleći da to ne vidi onda svaki putnik postaje glasnik loše reputacije koja će se u svega nekoliko klikova proširiti internetom. I ne zaboravite… i domaći putnik je isto tako PUTNIK, a samim time i glasnik reputacije. Možda je vrijeme da se posvetimo i njemu ;).

Zar je tako teško biti dobar? Dobar prema drugima, pažljiv, otvoren, iskren? Mi imamo to u sebi. Samo je vrijeme da pustimo pogled i na tu našu stranu jer tako se putnik pretvara u prijatelja koji se vraća i vraća i ponovo vraća šireći dobar glas.

I tako smo došli do kraja još jedne bajke. One turističke koja nam može pomoći da živimo bolje tu gdje smo rođeni. U prekrasnoj zemlji u kojoj je najdalji kutak (od mora i planina do prekrasnih brijegove i zelenih dolina i rijeka) udaljen svega nekoliko sati.

Što je nekoliko sati u odnosu na cijeli život? ;)

Piše: Magdalena Jelić i Lana Mikulić