Zagreb bi u sljedeće tri i pol godine ponovno trebao dobiti sljemensku žičaru, jednu od svojih turističkih atrakcija, koja je 2007. bez puno buke neslavno propala i nakon 44 godine otišla u povijest.

Bilo je to 30. lipnja 2007. godine, kada je zbog kvara motora i neisplativosti popravka ta najduža jednoužna žičara u Europi službeno prestala s radom. Trebala bi je zamijeniti modernija, sigurnija i veća žičara koja će posjetiteljima opet omogućiti jedinstven doživljaj odlaska na Medvednicu gondolom.

Park prirode Medvednica dobit će gondolu, koja je infrastrukturni objekt važan sa stajališta zaštite prirode i razvoja turizma i gospodarstva u cjelini, a ujedno je i omiljeno mjesto zabave i rekreacije Zagrepčanki i Zagrepčana, najavila je u razgovoru za Hinu zamjenica zagrebačkog gradonačelnika Sandra Švaljek.

"Grad Zagreb i Park prirode Medvednica smatraju žičaru prioritetnim projektom jer za njega građani koji vole boraviti na Sljemenu i koristiti ga za rekreaciju i sport imaju posebno izražen interes", rekla je Švaljek.

Dodala je kako je zbog toga cilj Grada Zagreba da se projekt žičare realizira, ali je to i u interesu očuvanja prirode o čemu brine Javna ustanova Park prirode Medvednica.

"Budući da žičare nema, danas se na Sljeme dolazi uglavnom automobilima što nije održivo sa stajališta zaštite prirode na Medvednici", smatra Švaljek.

Ravnateljica Parka prirode Medvednica Snježana Malić-Limari rekla je da od 2007. godine od kada je žičara ukinuta, broj automobila kojima građani dolaze na Medvednicu godišnje raste od dvije do tri tisuće.

Švaljek: Žičara u službi razvoja turizma, mobilnosti i zaštite okoliša

Švaljek je istaknula i kako je žičaru važno osposobiti i sa stajališta razvoja turizma. "Ljudi koji prvi put dođu u Zagreb i vide da se uz grad nalazi velika gora, požele doći na njezin vrh i pogledati Zagreb odozgora. Smatram da bi žičara mogla stvarno doprinijeti kvaliteti Zagreba kao turističke destinacije", istaknula je.

Rekla je kako je u ovom trenutku teško govoriti o stvarnom iznosu investicije u žičaru. "Radi se o investiciji u visini između 15 i 20 milijuna eura, ali to je vrlo gruba procjena", dodala je. Istaknula je kako postoji prilična vjerojatnost da bi se za takav projekt mogla koristiti bespovratna sredstva fondova Europske unije.

Upitana kada bi se moglo krenuti s projektom, Švaljek je odgovorila da su postignuti preliminarni dogovori na razini Grada Zagreba i Zagrebačkog holdinga, a postoji načelan dogovor i za razgovore u Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja.

"Radi se o projektu koji zahtjeva niz koraka prije nego se krene u samu realizaciju. Za te korake će sigurno trebati godina dana jer oni obuhvaćaju i donošenje Prostornog plana područja posebnih obilježja Medvednice te Generalnog urbanističkog plana Grada Zagreba".

Najavila je da bi gondolu mogli imati u sljedeće tri i pol godine, odnosno do kraja ovog mandatnog razdoblja gradonačelnika Milana Bandića i njegove uprave. "Taj je projekt jedan od prioriteta gradonačelnika Bandića i svakako treba očekivati da se taj projekt realizira u tom razdoblju", ustvrdila je Švaljek.

Nova žičara bit će veća od stare, kretat će sa zadnje tramvajske stanice

Govoreći o izgledu buduće gondole, rekla je da će ona biti veća od prijašnje žičare, kakve se sjećamo, koju je Medvednica imala od 1963. do 2007. godine.

Što se tiče tehničkih karakteristika Švaljek je rekla kako će kabine vjerojatno biti veće od prijašnjih, dok će stupovi biti niži kako bi žičara mogla raditi i za nepovoljnijih vremenskih uvjeta. Kabine će biti prilagođene za osobe s invaliditetom, a po mogućnosti će dopuštati i prijevoz bicikala.

Pojasnila je da će neke kabine gondole biti za posjetitelje, a neke za teret kao i za potrebe Hitne pomoći ili Gorske službe spašavanja. Nova gondola bi trebala kretati sa zadnje tramvajske stanice, Gračansko Dolje.

Ponovno uspostavljanje žičare nije jedino što bi trebalo obogatiti turističku ponudu Medvednice. Ravnateljica Malić-Limari najavila je da se na Zagrebačkoj gori planira realizirati i projekt izgradnje centra za posjetitelje na Medvedgradu. Već se dvije godine priprema dokumentacija za strukturne fondove EU i u 2015. taj projekt će se aplicirati za financiranje, a nakon toga bi trebali početi i radovi.

"Bit će to prvi centar za posjetitelje Parka prirode Medvednica. Standard upravljanja zaštićenim područjima zahtjeva takav objekt", rekla je. On će prezentirati na jednom mjestu ne samo povijest Medvedgrada već i sve prirodne i kulturne vrijednosti Medvednice, planine sjeverno od Zagreba.

Sljeme, njezin najviši vrh (1033 metara), je popularno izletničko mjesto do kojeg se sada može doći cestom ili pješke, planinareći, ali ne više i turističkom žičarom koja je radila od 1963. do 2007. godine.

Stara žičara bila je najduža jednoužna žičara u Europi

Gradnja žičare započela je 1962. i završila sljedeće godine, a tome je prethodilo pet godina pripreme. Još je 1960. posječena šuma kroz koju su kasnije protezala trasa žičare s 13 čeličnih stupova visokih od sedam do 40 metara i dvije stanice za dolazak i odlazak putničkih kabina.

Po cijeloj trasi kružila su dva nosiva i jedno vučno uže, izgrađene su i tri trafostanice, a služile su za napajanje energijom dva elektromotora. Na gornjoj stanici, ispod željezne konstrukcije, u jami dubokoj pet metara, bio je smješten pogon za vuču užeta. Za slučaj duljeg nestanka električne energije ugrađen je i pomoćni, dizelski motor.

Žičara Sljeme u rad je puštena 27. srpnja 1963. godine i imala je 88 kabina. Taj "Sljemenski lift do vrha Medvednice" bio je jedan od simbola Zagreba. Kada je puštena u rad, s trasom dugom 4017 metara i samo s jednim pogonom bila je najduža jednoužna turistička žičara u Europi. Donja postaja nalazila se 330 metara iznad mora, gornja na 1000 metara iznad mora.

Najveći raspon između stupova bio je 606 metara, najveći razmak od tla oko 65 metara, najveći nagib nosivog užeta 47 posto. Prijevozni kapacitet plavo-žuto-crvenih kabina žičare po svakom smjeru bio je 450 osoba, a do vrha se stizalo za 23 minute.

Gradnju žičare, a kasnije i njezin rad nije pratila i realizacija planova o gradnji sadržaja koji bi izletnike na Sljeme privlačili tijekom cijele godine. Zato je žičara poslovala s gubitkom. Od planiranih 675.000 putnika na godinu i oko 20.000 kilograma robe, žičara je 1967. godine prevezla 255.000 putnika, a dvije godine poslije još 14.000 putnika manje. Nažalost, putnike koji bi se odlučili na izlet žičarom, na Sljemenu bi dočekala samo lijepa priroda i gostionica bez ikakvih drugih sadržaja. I Tomislavac je nakon požara bio zatvoren.

Jedna od karakteristika žičare bila je njena izloženost čestom jakom bočnom vjetru. Sigurnosni propisi nisu dozvoljavali pogon pri vjetru koji puše brzinom većom od 10 m/sek. Međutim, žičara je izdržala bez težih posljedica i orkansko nevrijeme koje je 22. srpnja 1973. zahvatilo Sljeme. Kako su tada pisali suvremenici, pravo je čudo kako su kabine izdržale nalet vjetra koji je stoljetna stabla razbacao kao triješće, čupajući ih iz korijena. Putnici su iz kabina izbavljeni u najkraćem mogućem roku, a oni čije su kabine bile na većoj visini, na izbavljenje su čekali punih 24 sata.

Link na originalni članak