Slavonci i Baranjci, stoljećima poznati po svojoj gostoljubivosti, sve više otvaraju vrata turistima iz cijelog svijeta
Osječko-baranjska županija pretežno je nizinski i ravničarski kraj sjevernoistočne Hrvatske, a prostire se na južnom rubu Panonske nizine. Ovuda - gdje su rijeke Drava, Karašica, Jošava, Vuka i Dunav stvorile tlo pogodno za život čovjeka - kretali su se nekoć Kelti, a potom i Rimljani, gazile su tuda moćne vojske turskog osvajača Sulejmana II., austrijski vojnici i mnogi drugi.
A ta burna povijesna mijena ostavila je traga i u današnjici Osječko-baranjske županije, koja i svoju turističku ponudu temelji na bogatstvu povijesnih i kulturno-sakralnih sadržaja, izvrsnosti i specifičnosti enogastronomske ponude, brojnim manifestacijama te biciklističkim i vinskim rutama. Slavonci i Baranjci, stoljećima poznati po svojoj gostoljubivosti, sve više otvaraju vrata turistima iz cijelog svijeta, pa nije ništa neobično vidjeti bicikliste na Dunavskoj biciklističkoj ruti, sudionike team buildinga u selu Karanac u prelijepoj Baranji ili turiste koji razgledavaju osječku Tvrđu i povijesnu jezgru grada ili pak impozantnu đakovačku katedralu.
Upravo tu, u plodnoj ravnici u kojoj se uzgaja vinova loza tisućljećima, još od Rimljana, postoje i brojne vinske ceste - niz podrumara i vinara koji se natječu čija je kapljica plemenitija, zdravija i krepkija. Na području Osječko-baranjske županije registrirano je 60-ak seljačkih obiteljskih gospodarstava koja pružaju usluge smještaja uz bogatu eno i gastro ponudu, a službenih turističko-vinskih cesta ima dvanaest.
Vinske ceste turiste vode kroz baranjsko vinogorje. Hrvatski dio Baranje, koji je izrazito ravničarski kraj, na sjeveru nadvisuje Bansko brdo, koje je idealno za uzgoj vinove loze, što su prepoznali još Rimljani koji su još prije 2000 godina Bansko brdo prozvali “Mons aureus” ili zlatno brdo. Bansko brdo jedno je od najkvalitetnijih hrvatskih vinogorja. No, ljubitelji vina mogu posjetiti i đakovačko vinogorje, u kojemu počeci vinarske i vinogradarske tradicije sežu u predtursko doba, a njegov su razvoj poticali đakovački biskupi, osobito Josip Juraj Strossmayer, koji je podigao podrume u Trnavi i Mandićevcu. Zanimljivo je posjetiti i erdutsko kao i feričanačko vinogorje.
Piše: VL