Split
DALMOVNICA
31.8.2015. 12:14:10h
Mladen Krnić: Split mora još učiti ‘lekcije’ o turizmu
Ako su gradovi, a ne samo brodovi, isti kao ljudi - u jednoj starijoj monografiji o Splitu bilo je, čini mi se, baš tako napisano - onda i oni, gradovi, po prirodi stvari imaju svoje trijumfe i poraze
Connie Ma / flickr.com

Ako su gradovi, a ne samo brodovi, isti kao ljudi - u jednoj starijoj monografiji o Splitu bilo je, čini mi se, baš tako napisano - onda i oni, gradovi, po prirodi stvari imaju svoje trijumfe i poraze, svoje dane za smijeh i za plakanje, za uspone i padove, ljubavi i đelozije, pobjedničke euforije i gubitnička tugovanja. Imaju vrijeme kad se ‘za priživit’ razbijaju dječje kasice-prasice i ono drugo, sileno, kad se broje šoldi. Imaju dane (ili godine) u kojima je sve po jugu i ništa ne ide od ruke, ali i one kad sve gre ka po špagu i kad iznikne čak i ono što nikad nisi posijao. Posljednjih mjeseci (premda tu vremensku odrednicu treba uzeti dosta uvjetno) Split se nadaje kao primjer grada - prihvatimo li tezu da su gradovi ustvari ljudi, samo u drugom ‘agregatnom stanju’ - čiji se emocionalni život intenzivno sagledava, propituje, komentira i ocjenjuje po ministarstvima, komorama, institutima, veleposlanstvima, debatnim klubovima i medijima (ne samo) naše zemlje ponosne, i to u obimu i ritmu na koji se ne bi mogle požaliti ni napirlitane zvijezde naše estrade.

Ukratko, Split je ‘in’, a, ruku na srce, ima i zbog čega biti, premda to nipošto ne znači da mu se sve zbog čega ga „skeniraju“ upisuje na konto pozitive, da mu služi na čast ili ga veseli. Uostalom, Hajdukov kiks protiv Čeha, u četvrtak, paralizirao je grad u čak tolikoj mjeri da Torcida nije, koliko se zna, ništa porazbijala: nije nastradao nijedan nevini ‘Prometov’ autobus niti cviće duž Ulice Domovinskog rata…
Svakako, Split je postao - poslužit ću se frazom koja ima sve izglede da postane otrcanom - turistički hit, i to je glavna osnova zbog koje ga se stalno drži u fokusu javnosti. S time da za tu osnovu - nekako „progutajmo“ ovu stilsku nezgrapnost - ima dobre osnove. Broje se turisti (sve ih je više i više i više…), broje se noćenja (toliko ih je da buđenja nitko nema kad niti spominjati), otvaraju se novi restorani i kafići te stanovi masovno „preoblače“ u apartmane za afitavanje. Hosteli su na visokoj cijeni, a „bekpekeri“ sve prihvaćeniji gosti, jer se shvatilo da uz ruksake imaju i takujine.

Na sve strane blinkaju noćni klubovi i redaju se jedna za drugom gradske manifestacije, od kvartovskih zabava s vinom i srdelama, do gudačkih koncerata s leptir kravatama na pozornici i u publici. Smišljaju se stalno novi turistički projekti - poput onog (tzv. pub crawling) u čijem okviru agencije organizirano „šetaju“ turiste od lokala do lokala, s ambicijom da za dvadesetak eura popiju što više alkohola - ili se pak recikliraju stari, kakav je, primjerice, Noć Dioklacijana, tijekom koje tobožnji gladijatori nabijaju jedni druge na plastične mačeve, a gradski oci i njihovi gosti, odjeveni u bijele toge, u podrumima slavne palače kusaju spizu navodno pripremljenu po riceti iz imperatorova doba…

Ako postoji bog turizma - ako ga još nema, sigurno se već nazire na obzoru – onda bi sve to mogli biti darovi, ili možda žrtve, prineseni na njegov oltar: sve te rituale opisuju usta i pera i „slikaju“ kamere: filmske, televizijske i one obične, kamere vulgaris, šaljući u svijet splitski turistički šušur kao pozivnicu onima koji još ne znaju - ili se nisu ošervali - da je dalmatinska metropola jedno od onih mjesta na kojima se jednom u životu mora ‘udrit kartelu’. A i taj bog je, izgleda, Splićanin jer se - uz zakletvu lokalnog turističkog establišmenta kako „ništa nije namješteno“ - evo zgodilo da ‘jubilarni gost’ s kojim se u Splitu dostiglo milijunto noćenje ne bude bilo tko, već, da tako kažemo, čovjek od posebnoga interesa za ovdašnji turizam: naime, Amerikanac dr. Michael R. Werner, arheolog koji je godinama izučavao i iskapao tajne palače cara Dioklecijana. Možete i pretpostaviti što je dotični izjavio u spomenutoj veseloj prigodi:

„Grad vam izgleda izuzetno, u svemu ste vidljivo napredovali tijekom trideset godina otkako nisam bio, a čak mi je i povijesna jezgra, palača, ljepša nego prije“, rekao je impresionirani Amer, uz „blagoslov“ Alijane Vukšić, šefice splitske Turističke zajednice.

I neka je rekao, i neka mu je gospođa Vukšić kadila - sve je to za splitski turizam i korisno i dobro. Ali, bilo bi dobro da mister Michael ne vidi, a još bolje i važnije da direktorica Vukšić munjevito ukloni jednu sramotnu mrlju s lica grada Splita, izmrčenu u njenome, turističkom sektoru, ali s mučnim biljegom na čitavom gradu - znak na plaži u Duilovu (prilično službene provenijencije, sudeći po fotosu u ‘Slobodnoj’) kojim se homoseksualcima (o psima se ništa ne govori) na tome mjestu zabranjuje kupanje! Ako budaletina koja je to namrčila zbilja može biti „turistički radnik“, onda je sva priča o Splitu kao turist-friendly gradu šuplja laž.

Piše: Mladen Krnić
Link na originalni članak

COPYRIGHT!
Svi tekstovi, slike, zaštićeni trgovački znaci te sa bilo koje druge osnove zaštićeni "objekti/subjekti" zakonom o autorskim ili drugim pravima postavljeni na ovom portalu u vlasništvu su izvora koji je naveden uz određenu sliku ili tekst te su objavljeni uz odobrenje nositelja autorskih prava. Svi materijali sa izvorom Croatialink.com u vlasništvu su našeg portala i mogu se koristiti isključivo uz pismeno odobrenje uredništva portala. Korištenjem odnosno pregledavanjem našeg portala slažete se sa uvjetima korištenja portala.
PRAVNA NAPOMENA!
Portal CroatiaLink.com napravljen je u dobroj vjeri i koristite ga na vlastitu odgovornost.
©CroDodo, 2004 ~ 2024, All rights reserved