"Kiša uzrokovala prometni kolaps u Poreču", "Rijeke turista preplavile Rovinj", "Blokiran
promet u centru Pule" samo su neki od naslova kojima su mediji u svega nekoliko riječi vjerno oslikavali situacije koje su i ovoga ljeta u više navrata bile uobičajena kulisa špice turističke sezone na Poluotoku.
Turistička zajednica Istarske županije s velikim je zadovoljstvom objavila da je 26. srpnja ove godine u Istri prvi put u povijesti turizma boravilo 300 tisuća gostiju te da je od početka godine do tog datuma ostvareno 13 milijuna noćenja, odnosno čak dva milijuna noćenja više nego u istom razdoblju lani. S obzirom na tijek sezone, nesumnjivo je da će podaci za kolovoz nastaviti rušiti stare i postavljati nove rekorde. Uz takve brojke, kad u
jednom danu broj turista za 50 posto premašuje broj žitelja Istre, a u pojedinim turističkim perjanicama, poput primjerice Medulinu, omjer gostiju u odnosu na domaće raste na 5,5 naprema jedan, prometne gužve iz spomenutih naslova postaju jednostavno neminovnost i nešto s čime smo se u manjoj ili većoj mjeri naučili živjeti.

Aktualizirano pitanje vizije

- Kad je špica sezone, gužvi mora biti - kaže i direktor TZ Istarske županije Denis Ivošević dodajući da prometne gužve u sezoni nisu nekakva istarska posebnost, već se u ljetnim
mjesecima događaju svim sredinama koje se smatraju turističkim. Gužve su, dakle, nešto čega je u jednoj turističkoj regiji bilo i čega će svakog ljeta biti.

Međutim, povećanjem broja gostiju te gužve, i to ne samo u prometu, postale su intenzivnije i polako prerastaju u nešto što prometna infrastruktura naših gradova i
turističkih središta sve teže podnosi. Turizam koji pretvara gradove u "ljudske košnice" zabrinuo je ovoga ljeta Španjolce koji su donijeli niz mjera kojima pokušavaju ograničiti nekontrolirani rast broja gostiju u najpopularnijim turističkim odredištima poput Barcelone ili Baleara. Ponukani vijestima iz Španjolske pitali smo domaće turističke stručnjake kakva je situacija u Istri po tom pitanju, odnosno - koliko još turista Istra može podnijeti?

Ugledni konzultant i jedan od vodećih turističkih stručnjaka na ovim prostorima Miroslav Dragičević iz tvrtke Horwath Consulting, koji je sudjelovao u izradi brojnih turističkih razvojnih planova u Hrvatskoj, ali i u susjednim zemljama, smatra da je spomenutih 300.000 gostiju u Istri u jednom danu već nekakav "plafon" i brojka kod koje je lokalna infrastruktura napregnuta do pucanja po šavovima.

- Ponovno se aktualizira pitanje vizije Istre i istarskog turizma. Istra je odavno sebe odredila kao destinaciju koja će na uspješan način spojiti visokokvalitetni turizam zapadne obale s ruralnim iskustvom unutrašnjosti Poluotoka po modelima regija tipa Alto
Adige, Toscana ili Provansa koje su u svijetu već etablirane. I sad je pitanje političkih elita, odnosno pitanje je ima li vlast u Istri poluge uz pomoć kojih će takvu viziju realizirati. Kako sad stvari stoje, očito nema, jer je u turizmu prevelik broj zainteresiranih strana uključen u priču i previše njih je zainteresirano za maksimiranje koristi na kratak rok, ne vodeći računa o održivosti na dugi rok, tvrdi Dragičević. Kaže, pitanje je
imaju li istarske vlasti u rukama mehanizam kojim će takvu situaciju regulirati, odnosno alat kojim će na srednji i dugi rok, do razine zabrane, ograničiti rast broja turističkih kapaciteta propisima kao što su to napravili, primjerice, Alto Adige prije više od 20 godina ili sad nedavno Barcelona.

Zabrane zadnja instanca

- Daljnjim radom na kvaliteti, na regulaciji, uvođenju kućnih redova i usavršavanju infrastrukture treba pokušati upravljački odvesti Istru prema njenoj viziji cjelogodišnjeg visokokvalitetnog turizma. Očito će to biti teško.
Naime, u ukupnoj strukturi ponude privatni smještaj i kampovi čine najveći udio, i na ta dva tipa smještaja trebat će utjecati na način da se regulira njihova daljnja ekspanzija, dok ekspanziju hotela, pogotovo onih s četiri ili pet zvjezdica, ne bi trebalo ograničavati - kaže Dragičević.

Njegovo je mišljenje da se naglo i veliko povećanje kapaciteta u privatnom smještaju i kampovima treba regulirati kvalitetom, kontrolom i porezima, a zadnja instanca mogle bi biti i zabrane. To treba napraviti, tvrdi, da bi se na neki način taj model rentnog
razmišljanja turizma i "čerupanja resursa" u dva ljetna mjeseca uozbiljio i doveo do toga da se ne ugrozi dugoročna održivost destinacije. I to je, smatra Dragičević, najosjetljivije političko pitanje, jer je riječ o glasačima, u Istri IDS-a, u Dalmaciji HDZ-a, i jasno je da ni jedna opcija zasad u to ne želi dirati, ali kvalitetno sučeljavanje s tim problemom je nužno, jer će se u protivnom na koncu ta situacija, kaže, i vlasti i glasačima "obiti o glavu".

- Transformacija privatnog smještaja moguća je konverzijom značajnijeg kapaciteta u
neke family pansione ili male obiteljske hotele kojih bi i danas vjerojatno bilo više da su poreski stimulirani.

Druga je stvar da će i tržište tu reagirati zakonom ponude i potražnje, što će također utjecati na tu vrstu
smještaja. Međutim, ono što je najvažnije je kako reducirati razvoj smještajnih kapaciteta koji su samo sezonski fokusirani. Istra ima 30 milijuna noćenja, dok Malta, koja ima manje noćenja, radi dva do tri puta više biznisa, ili npr. Slovenija koja prihode kakve postiže Istra radi s desetak milijuna noćenja. Riječ je, dakle o modelu, razvoja dodane vrijednosti, a ključno politekonomsko pitanje je tko će o tom modelu odlučiti, kaže Miroslav Dragičević.

Boom alternativnog smještaja

Nekadašnji ministar turizma i jedan od glavnih kreatora prvog Master plana razvoja istarskog turizma Veljko Ostojić, podsjeća da su neki od glavnih razloga izrade tog dokumenta bili upravo definiranje maksimuma gostiju koje Istra može prihvatiti te struktura smještajnih kapaciteta.

- Prema ovome što sam vidio, Španjolci "glavnog krivca" za svoj bum broja noćenja pronalaze u platformama za online booking kao što su Airbnb, Booking.com, Home Away i sličnim. Dogodilo se da je nekakva klasična smještajna struktura prevaziđena, odnosno da su "alternativni" oblici smještaja kao što su stanovi ili kuće za odmor koji se
na taj način mogu rezervirati jednostavno izmakli kontroli. Dakle, tamo se nije dogodio nekakav veliki porast smještajnih jedinica u hotelima ili nazovimo to "klasičnim vrstama smještajnih jedinica", nego se dogodio bum u alternativi. Ne u takvom omjeru i takvim brojkama, ali taj porast alternativnog smještaja se događa i kod nas i moguće je da se i mi suočimo s problemima, a prve manifestacije tih situacija su infrastrukturni problemi,
odnosno pitanje naše kapacitiranosti, pogotovo imajući u vidu izrazitu sezonalnost našeg turističkog proizvoda. Mislim da je to za nas pravovremeni signal da se moramo ozbiljno pozabaviti tim pitanjem i to prvenstveno u smislu planiranja, odnosno održivosti, kaže Ostojić.

I direktor istarske TZ Denis Ivošević smatra da se situacija u Španjolskoj ne odnosi na hotele i čvrste objekte, već isključivo na stanove, apartmane i sobe od kojih, kaže, većina vjerojatno nije ni kategorizirana, i koji se prodaju putem sve popularnijih OTA, online
turističkih agencija.

- U novom Master planu razvoja turizma Istre koji obuhvaća razdoblje od 2015. do 2025.
godine jedna od ključnih postavki su investicije u visini od 2,6 milijardi eura u deset godina. Te investicije se isključivo odnose na povećanje kvalitete smještaja i to pretežito u čvrstim objektima, dakle u hotelima i turističkim resortima više kategorije, prije svega zbog produženja turističke sezone, ali i zbog povećanja prosječne potrošnje po gostu sa sadašnjih 64 na 100 eura po glavi. Druga ključna postavka je da se u narednom
periodu izradi dokument koji bi preciznije definirao što je to "privatni smještaj" i koja je nosivost, vezano na infrastrukturu, ukupnog turističkog kapaciteta u Istri, kaže Ivošević.

Definiranje ukupnog kapaciteta

Da je definiranje nekakvog ukupnog turističkog kapaciteta nužnost mišljenja je i Ostojić.

- Moramo definirati koliki broj gostiju i u kojoj vrsti smještaja Istra, ali i Hrvatska u cijelosti, na pojedinim mikropodručjima mogu podnijeti, kaže te dodaje kako vjeruje da će pitanje pravog licenciranja, a ne samo formalnih tehničkih pregleda i kategorizacije pojedinih objekata, morati na dnevni red doći relativno brzo.

Ostojić kaže da će se morati kazati, primjerice, da se na toj i toj lokaciji, odnosno dijelu grada ili gradu može ugostiti toliko i toliko gostiju i da će se, kad se ta brojka kapaciteta postigne, trebati obustaviti izdavanje novih dozvola.-
Očigledno je da situacija ide u pravcu da će oni koji će se željeti baviti kvalitetnim turizmom i koji neće na kratak rok "žmikati svoje resurse" već planirati dugoročno, morati odrediti nekakve okvire kako po tipologiji smještaja, tako i po broju gostiju. To sve skupa ne može ići unedogled i ne mogu nam se događati stvari koje se sad događaju, poput primjerice silnih kampova koji preko noći izniknu na nekim lokacijama. Sigurno da takav
razvoj u određenoj fazi ima svoje razloge, a možda bih rekao i opravdanje u smislu "gurajmo dok ide da cijelo društvo ima koristi", međutim jasna pravila moraju se postaviti na nekakav srednji rok. Dakle, ne mislim da trebamo rješenja koja će se primjenjivati "od sutra", ali da treba definirati maksimalnu brojku i strukturu smještajnih turističkih kapaciteta, te nakon toga kazati "gledajte, s nekim datumom dozvola više neće biti",
vjerujem da će to vrlo brzo biti nužno, kaže nekadašnji ministar turizma.

Piše: Milan Pavlović