Ove godine slavimo 100 godina golfa na Brijunima, a time i 100 godina hrvatskog golfa. Prvo golf igralište u Hrvatskoj, Brijuni, tridesetih je godina prošlog stoljeća slovilo kao jedno od najvećih u Europi a po nekima je i jedan od prvih golf resorta na svijetu. Danas je golf na Brijunima jedna od turističkih atrakcija a svojim klimatskim i specifičnim obilježjima koji se razlikuju od standardnih golf terena, privlači golfere iz cijelog svijeta, poručuju iz Hrvatskog golf saveza koji su uz NP Brijune na Otoku organizirali Dan hrvatskog golfa. Za okruglim stolom predstavnici turističkog sektora, izvršne vlasti i investitora razgovarali su o budućnosti golfa u Hrvatskoj, a na golf terenima održano je natjecanje u sklopu Hrvatske lige.

Otok mladosti, sporta i zabave
Hrvatska golf liga održava se svake godine u organizaciji Hrvatskog golf saveza i to u šest, odnosno četiri kola na tri terena, a prijavljuju se ekipe golfera iz 22 golf kluba, članica HGS-a. Pobjednički klub šalje svoje predstavnike na europska natjecanja: gospodu na European Men's Club Trophy u Portugal, a dame na European Ladie's Club Trophy u Sloveniju.

- S obzirom da je u vrijeme pandemije Covid-19 došlo do pojačanog interesa za golf u cijelom svijetu pa tako i u Hrvatskoj, potreba za novim golf igralištima veća je nego ikad. Sama priroda golfa kao društvenog sporta koji se igra na otvorenom i u malim grupama omogućuje druženje izvan zatvorenih prostora te time i manji rizik za zdravlje. U Hrvatskoj bilježimo velik porast broja novih golfera, golf akademije su pune, a svega nekoliko terena koje imamo nedovoljni su za igru ovog sve popularnijeg sporta. Također, kako Hrvatska postaje sve jača turistička destinacija, dolazi do gužvi na terenima, nemogućnosti rezervacija i prodaja termina za igru te time i gubitaka potencijalne zarade u sektoru turizma. Stoga je neophodno donijeti planove i realizirati izgradnju novih golf terena, ističe direktorica HGS-a Gordana Popović.

Želja HGS-a je potaknuti inicijative za moguća javno-privatna partnerstva u realizaciji novih projekata, ojačati poveznicu države i resornog ministarstva s Hrvatskim golf savezom kao potencijalnim stručnim savjetodavnim tijelom za buduće projekte.

Na Velom Brijunu postavljena je i izložba o 100 godina golfa na Otoku. Završetkom Prvog svjetskog rata uslijedile su velike promjene na Brijunima. Iako je otočje ostalo u vlasništvu obitelji Kupelwieser, Rapalskim ugovorom 1920. godine Brijuni dolaze pod talijansku vlast. Obiteljsko ljetovalište i lječilište, koje su do tada posjećivali većinom gosti iz Austro-Ugarske Monarhije radi oporavka, postalo je otok mladosti, sporta i zabave. Karl Kupelwieser, stariji sin vlasnika Brijuna, naslijedio je poslove vođenja cijelog pogona, a sve je nade u oporavak brijunskog gospodarstva polagao u takav oblik turističke ponude. Investicije je usmjerio u razvoj sportskih aktivnosti, pa je u namjeri da privuče novu klijentelu, već ranih 1920-ih započeo s uređivanjem golf igrališta.

Mediteran u Mitteleuropi
Brijunsko golf igralište bilo je dovršeno već krajem 1922., a prvi turnir održan je 21. ožujka 1923. godine. Za teren se tvrdilo da je jedan od najvećih u Europi. Tadašnji teren svakako je bio specifičan, osim klimatski i pozicijski (mediteranska destinacija u Mitteleuropi), tako i po renomeu. Naime, premda se na njemu nisu održavala europska prvenstva, iščitavajući novine i žurnale toga doba, stječe se dojam da je teren bio vrlo prepoznatljiv i cijenjen, kako među golf prvacima toga doba, tako i među uglednicima.

Prema mišljenju dr. Lenza "zdrav i aristokratski" sport bio je vrlo dobro prihvaćen. Igralište je uređeno na izuzetno atraktivnom terenu, na kojem je bilo moguće igrati cijele godine - umjesto travnatih greenova izvedeni su pješčani. Brijuni su tako postali popularni među Britancima i Amerikancima, pa je novi vlasnik otvorio ured u Londonu, dok je stalno mjesto okupljanja brijunskih golfera u Americi bilo u njujorškom hotelu St. Mortiz.

Na teren su, osim vrhunskih golfera, rado dolazili i pripadnici europske aristokracije, najcjenjeniji industrijalci i umjetnici. Tada se na brijunskom igralištu odigravalo i do 50-ak turnira godišnje, a sve bi završavalo novogodišnjim balom i svečanom večerom uz podjele pokala najboljim igračima. I brijunskoj djeci je golf pružio mogućnost zarade - nosila su palice i skupljala loptice, navodi Damir Ritoša u svojoj knjizi "Golf na Brijunima".

Igralište je u razdoblju od 1923. do 1939. godine redizajnirano četiri puta. Najveće promjene lay-outa (rasporeda rupa) zamijećene su u redizajnu iz 1933. godine. Za te, najveće promjene provedene 1932./33. zaslužni su engleski i američki golf arhitekti Tom Simpson (1877.-1964.) i Georg C. Thomas (1873.-1932.). Stoga možemo reći da su upravo te izmjene, pod vodstvom perjanica "zlatnog doba" golf arhitekture, najznačajnije u cijeloj povijesti brijunskog igrališta.

Povratak nakon 50 godina
Prva faza rekonstrukcije starog igrališta ostvarila se 1991. godine, kada je grupa studenata Fakulteta za fizičku kulturu u Zagrebu, zajedno sa stručnim suradnicima iz Nacionalnog parka Brijuni, obnovila devet rupa starog igrališta. Vođeni starim nacrtima rekonstruirali su devet rupa. Time je golf vraćen na otok nakon gotovo 50 godina. Od tada pa sve do danas brijunsko igralište privlači sve veći broj zaljubljenika u taj sport. Godišnje se organizira i do desetak turnira. Kako se iz godine i godinu registrirao sve veći broj stranih i domaćih golfera, 2007. godine rekonstruiralo se svih 18 rupa zajedno s golf kućicom.

U miru sjeveroistočnog dijela otoka nalazi se 18 rupa (PAR 71, SSS 71) dužine 5.492 metra (za dame 4.937 metara). Igralište je pristupačno svima, od rekreativaca do boljih igrača i profesionalaca. Fairwayi su široki i trpe različite pogreške u igri. Od prepreka na igralištu postoje pješčanici (bunkeri), šumarci i pojedinačna stabla te vodene zapreke. Ono što najviše privlači golfere na brijunsko igralište, ističu iz NP Brijuna, svakako je jedinstvena atmosfera, igra usred netaknute prirode. Riječ je o ekološko održavanom igralištu na kojem se ne koriste pesticidi, nema čak ni zalijevanja trave pa i zelenilo igrališta ovisi o vremenskim uvjetima.

Piše: Duška PALIBRK