Indonezija je tako velika da se samo mali dio može obići u nekom kraćem putovanju, no gdje god krenuli, ono što će se uvijek ponavljati su osmijeh i ljubaznost Indonežana. Nekakav opći dojam nisam uspjela stvoriti jer je Indonezija toliko različita da je svaki dio poseban na svoj način. Izgleda da zemlja uistinu živi nacionalni slogan 'Ujedinjeni u različitosti', kojim se različite rase, kulture, i entiteti, a posebno religije, potiču na očuvanje nasljeđa.

U prometnoj zakrčenosti u Jakarti
U glavni grad Indonezije, Jakartu, stigli smo vrlo kasno nakon dugog leta, pa je jedini dojam tog prvog dana boravka bio sparno vrijeme koje će nas čekati i sljedećih dana, a vidjeli smo samo osoblje u našem hotelu. No idući dan smo krenuli u obilazak i prva jutarnja postaja našeg razgledavanja bio je National Monument. Popevši se na vrh s kojeg se može vidjeti panorama Jakarte, odmah smo pripremili fotoaparate i tražili najbolje kadrove, unatoč pomalo maglovitom vremenu. Oko nas su bile obitelji s djecom, školarci i starije osobe i taman kada smo počeli fotografirati, na naše veliko čuđenje, zasuti smo 'kontra-napadima'. Bio je dovoljan samo kontakt očima kako bi simpatični Indonežani, svih uzrasta i dobi, veselo mahali pitajući smiju li se fotografirati s nama. Dok smo se pitali tko je ovdje turist, a tko domaćin, naša divna domaćica, Indonežanka Herly, oprezno nas je pogledavala, pokušavajući doznati smeta li nam to. Možda bi i smetalo da nas Indonežani nisu gledali s toliko ljubaznosti i s tako iskrenim smiješkom, pa kad smo vidjeli koliko im je zanimljiva osoba svijetle kože i plave kose (većinom smo bile plavuše), prepustili smo se objektivima njihovih mobitela. Herly mi je kasnije objasnila tu veliku znatiželju u pogledu stranaca, rekavši da je sasvim moguće da neki nisu nikad vidjeli osobe tako svijetle kože, budući da im najviše turista dolazi iz okolnih zemalja. Takve paparazzi situacije pratile su nas tijekom cijelog putovanja.

National monument (Monas) visok je 132 metra i najpoznatiji je simbol Jakarte, koji odražava ponos nacije u borbi za nezavisnost. U njemu se čuva prva zastava, dokument kojim je proglašena neovisnost, deklaracija o osnivanju republike i drugi važni dokumenti. Gradnja tog spomenika dovršena je 1975. godine, a najbolje ga je posjetiti vikendom i navečer, kad je osvijetljen raznobojnim svjetlima.

Indonezija je najveća otočna država na svijetu, a četvrta je po broju stanovnika (240 milijuna). U njoj se govori više od 583 jezika i dijalekata. Za razliku od većinom muslimanskog ostatka Indonezije, oko 93 % stanovnika na Baliju su Hinduisti.
Prijestolnica Indonezije prava je metropola s ogromnim neboderima, kaotičnim prometnicama i užurbanim načinom života. Grad je poslovno, trgovačko i financijsko središte zemlje, a s više od 12 milijuna stanovnika, jedan je od najnaseljenijih gradova na svijetu. Njegov je rast odraz opće situacije u Indoneziji, koja ubrzano napreduje, a osim gospodarstva u porastu je i turistička ponuda. Osim novih tvornica, ureda i poslovnih centara, otvaraju se novi restorani, moderni šoping centri (s tendencijom da neki od njih rade i čitavu noć), a u porastu je i ponuda spa i wellnes programa, kao i broj kulturnih i sportskih događanja, te novoizgrađenih golf terena. Noćni život prilagođen je sve većem broju poslovnih ljudi koji stižu iz Europe, pa ćete tako naći klubove i barove koji itekako pariraju sličnim mjestima u suvremenim zapadnim metropolama. Jedno od fantastičnih mjesta za izlazak je B.A.T.S. klub, u sklopu hotela Shangri-La te Loewy bar i restoran. Poželite li, osim robe svjetski poznatih brendova, kupiti i poneki tradicionalni proizvod, idealno mjesto za potrošiti novac je SMESCO (Smalland Medium Scale Companies Promotion Centre). U njemu ćete naći ponudu proizvoda iz raznih dijelova Indonezije, pa tako možete kupiti nakit, razne ukrasne predmete, tradicionalne maske, odjeću i modne dodatke sa udaljenih indonezijskih otoka.

Svakako ne propustite posjetiti brojne hramove
Najveći problem s kojim se Jakarta pokušava nositi je prometna zakrčenost, s obzirom na to da mnogi ljudi iz njezine okolice dolaze u grad na posao i da je velik broj motocikala. Problem se pokušava riješiti velikim investicijama u rekonstruiranje javnog gradskog prijevoza i određenih prometnica, discipliniranjem vozača i povećanjem kvalitete vozila jer ih je dosta u lošem stanju. Zato budite oprezni kod prelaženja ceste, čak i na pješačkom prijelazu. Valja biti odlučan, podići ruku u zrak, kao da ih želite zaustaviti, pa bez okolišanja prijeći cestu. Vide li da oklijevate, sasvim je moguće da će vas samo zaobići, bez usporavanja. No, samo hrabro! I pazite, u Indoneziji se vozi lijevom stranom ceste.

Jakarta je jedan od najstarijih gradova u Indoneziji, a njezin stari dio, Kota Tua, potpuna je suprotnost novom – gotovo kao da ste u nekom drugom gradu. Utjecaj Nizozemaca, čija je Indonezija bila kolonija, ovdje je najvidljiviji. Vidjet ćete kolonijalne građevine, kao i raznobojne starinske bicikle koji kruže po trgu Taman Fatahillah. Uz njih idu i šarene kape, a najljepši pogled na vesele bicikliste pruža se s gornjeg kata Povijesnog muzeja (znanog i kao Museum Fatahillah), bivše gradske vijećnice. S druge strane trga je muzej tradicionalnih Wayang lutaka, marioneta kojih ima oko 5500, a najstarija potječe iz 1870. godine.

Batik, tradicionalna tkanina koja je pod zaštitom UNESCO-a, prodaje se na mnogim mjestima. One ručno rađene nastaju dugim procesom proizvodnje i zato su skuplje od ostalih. Zanima li vas kako nastaju ovi šareni komadi, posjetite neku od tvornica koje ih proizvode.
Obamina škola– okvir uz Jakartu
Yogyakarta (ili od milja Jogja)
Centar umjetnosti i kulture na Javi, Yogyakarta (ili od milja Jogja), često nazivan i studentski grad, zbog velikog broja sveučilišta glavni je grad istoimene pokrajine. Da je posve drugačiji od svih mjesta na kojima sam bila, bilo mi je jasno već i po najavi naših domaćina o programu sljedećeg dana. 'Sutra idemo u posjet sultanu. On je jedini guverner sultan u Indoneziji. Ljudi ne žele izbore, već da on i dalje vlada.' To je bio kratak opis. I dok su mi kroz glavu prolazile slike turbana, dragulja, harema i Sulejmana Veličanstvenog, nestrpljivo sam očekivala posjet. Njegova palača – Keraton središte je Yogyakarte. Budući da je dosta skroman i više okrenut poduzetništvu i modernoj politici, palača više izgleda kao muzej nekih prošlih vremena, a njezin se vladar izgledom, odjećom i nastupom nimalo ne razlikuje od svojih podanika. Njegovo puno ime je Hamengkubuwono X., a prvi je sultan koji nema više od jedne žene. Kažu da mu je majka bila jako nesretna zbog drugih žena njegova oca, zbog čega je rano umrla, pa je odlučio prekinuti tradiciju, prilagoditi se modernim vremenima i odabrati samo jednu ženu. Vodeni dvorac Taman Sari je vrt koji pripada sultanatu Yogyakarte. Prije se koristio za rad i odmor, ali i kao sklonište.

Poželite li kupiti suvenire ili uspomene iz Yogyakarte, najbolje mjesto za šoping je ulica Jalan Malioboro. Duž nje su poredani ulični prodavači, dućani sa suvenirima i odjećom, batikom i raznim zanimljivim predmetima. Za razgledavanje grada možete unajmiti rikšu ili kočiju s ukrašenim konjima.

Hramovi
Prizor stupa na Borobuduru dugo je bio samo dio mašte u mojoj glavi. Kada sam vidjela ime hrama na planu putovanja, najviše sam se veselila upravo njemu. Moje iščekivanje nije jenjavalo čak ni kad sam stigla do njegova podnožja, budući da je Borobudur sagrađen tako kao da vas želi potaknuti da se popnete do njegova vrha. Nalazi se 40 kilometara od Yogyakarte i to je najveći budistički hram na svijetu. Njegova je gradnja dovršena u devetom stoljeću, a njegovo četverokutno postolje je veličine 123 x 123 metra. Piramidalno se uzdiže na devet razina, a svaka simbolizira jedan stadij u ljudskom životu. Treba proći svaku razinu, kako bi se postigla nirvana, tj. stiglo do najviše razine. Na hramu su ukupno 504 figure Bude i 1460 reljefnih ploča koje predstavljaju Budino učenje, pa hram ima i edukativnu funkciju. Jednom godišnje, hram se koristi za hodočašće tijekom svetkovine Vesak. Cijeli se uspon višestruko isplati jer će vas, kad dođete do vrha, osvojiti nevjerojatan pogled.

Dreamland plaža na Baliju
Nakon Borobudura nije lako posjetiti neki drugi hram. Ljestvica očekivanja jednostavno je postavljena previsoko. No Prambanan hram sa svojim šiljastim pojedinačnim hramovima razlikuje se od Borobudura, pa je doživljaj bio drukčiji, a ipak vrijedan pozornosti. Hram je sagrađen u 9. stoljeću i najveći je hinduistički hram u Indoneziji. Posvećen je bogovima stvaranja (Brahmi), ujedinjenja (Višnuu) i uništenja (Šivi).

Na Dreamland plaži na Baliju
Posljednja postaja našeg putovanja bio je Bali. I dok sam stajala nogama utabanim u najmekši pijesak koji sam ikad osjetila, na Dreamland plaži na Baliju, razmišljala sam kako je bio dobar potez ostaviti ga za kraj. Nakon dana razgledavanja, jurnjave i žurbe kako bi što više vidjeli. U daljini surferi su čekali 'svoj' val. Uokolo su brzali roditelji jureći za svojom djecom, a očarani turisti pozirali su za doživotnu uspomenu na ove rajske prizore. Unatoč buci valova i gužvi ljudi, opustila sam se i osjetila potpuni mir, dok sam uživala u prizoru, upijajući tople sunčeve zrake i svježi morski zrak. Iz maštanja me trgnuo val koji se lagano došuljao i iznenadio me smočivši me sve do struka. A ja još u odjeći.
No nema tu previše uzrujavanja, uz ovakve temperature suh si za desetak minuta. Na Baliju ćete, više nego na drugim mjestima, osjetiti onu 'indonezijsku smirenost'. Pa što ako zapnete u gradskoj gužvi, tako je kud god krenuli. Na tropskom ste otoku, na zasluženom odmoru, iako će vam do svakog hrama, plaže (osim onih u sklopu hotela), rižinih polja i drugih zanimljivosti, trebati barem triput više vremena od planiranog. Ali ne treba paničariti već se prilagoditi, pa umjesto tri, isplanirati jednu znamenitost po danu. Barem dok ne završe gradnju novih cesta, od kojih je najvažnija obilaznica.

U Jakarti se nalazi osnovna škola koju je pohađao Barack Obama, sadašnji predsjednik SAD-a. U njoj je proveo dvije godine, a u školi se mogu vidjeti njegove fotografije i plakati.
Sve prometne muke zaboravila sam onog trena kada smo stigli do hinduističkog hrama Tanah Lot. S parkirališta smo se pješice probijali širokom šetnicom uz koju su postavljeni štandovi s beskonačnim suvenirima. Nakon te gužve dočekali su nas zeleni vrtovi puni različitog bilja, grmlja i rascvjetanog drveća uz samo more. Najljepši pogled na hram pruža se s vidikovca smještenog na stijeni desno od hrama. Odatle se vidi Tanah Lot, koji s obalom povezuje uski dio kopna koji se i ne vidi za vrijeme plime, kad je hram tj. stijena na kojoj se ugnijezdio, potpuno odsječena od kopna. Po plaži, a djelomice i u vodi do koljena, posjetitelji željni blagoslova svetom vodom koja izvire iz stijene, napola su plivali, a napola hodali do podnožja hrama. S vidikovca na drugoj strani vidi se zaklonjena pješčana plaža okružena stijenama s kojih hrabri surferi skaču u more. Zapravo, na koju god plažu na Baliju došli (ili u bilo koji bar), naići ćete na hrpu surfera. Najviše ih je iz Australije koja je od Balija udaljena samo dva sata leta, a kako dolaze na Bali jako često, mnogi ga smatraju svojom drugom domovinom. Planirajte posjet hramu kasno popodne, kako bi ga doživjeli i u sumrak. Mi smo ga dočekali na večeri u restoranu Melasti, na stijeni iznad mora, u blizini hrama.

Bali je zapravo pun fantastičnih mjesta na raznim plažama. Kada smo htjeli večerati s nogama u pijesku okruženi bakljama, otišli smo na Jimbaran plažu, a kasnije smo to upotpunili najboljim koktelima, otišavši u KU DE TA bar, koji mi se jako svidio, jer je to jedan od najljepših barova u kojima sam bila. Smješten je na plaži, ali iznad razine mora, pa možete uživati ležeći na ležaljci i gledajući more dok pijuckate mojito od maline. Pravim romantičarima preporuča se dolazak u sumrak, jer se KU DE TA ponosi najljepšim zalaskom sunca na Baliju.

Hindusi smatraju reinkarnaciju kaznom. Ako si se tijekom života loše ponašao, moguće je da se u sljedeći život vratiš u liku neke životinje. Iz tog oblika vrlo se teško vratiti i ponovo roditi kao čovjek.
Zelene doline
Iako se na prvi spomen Balija većini pred očima zanjišu palme i ukaže mekani pijesak na nepreglednim plažama, ovaj indonežanski otok podjednako je poznat i po drugim prirodnim ljepotama. Naš nam je vodič od posjeta unutrašnjosti napravio pravi misterij, pa smo morali držati zatvorene oči sve dok nismo stigli do mjesta koje nam je htio pokazati. Nakon odbrojavanja, kad smo napokon otvorili oči, s ceste na brdu ugledali smo nepregledna, terasasta rižina polja. Mislila sam da se takva nijansa zelene boje može postići samo photoshopom i jedva sam čekala da izađemo iz automobila i prošećemo okolo. Između nekih polja prolaze staze, pa smo mogli dodirnuti stabljike riže (branje je strogo zabranjeno). Kasnije smo na jednom malom štandu u blizini kupili crvenu rižu, koja je jako cijenjena, a od nje se priprema i jako fini puding.

Festival za mrtve
Religija je ovdje jako važna, a većina stanovnika su hindusi. Ipak, iznenadilo me koliko ovdje ima hramova i koliko se različitih religija prakticira. Svako selo ima svoj hram, a mi smo imali pravu sreću što smo, vozeći se po otoku, slučajno naišli na raskošni hinduistički festival. Odmah smo stali, a stanovnici sela ljubazno su nas proveli uokolo, rastumačivši nam što se događa. Bio je to festival posvećen mrtvima, a njime se jednom godišnje slavi (da, dobro ste pročitali – slavi) smrt onih koji su ih napustili te godine. U njihovu čast pali se simbol koji se nosi kroz selo na posebnoj platformi. Žene hodaju ispred, u svečanoj odjeći, noseći na glavi vijence voća i cvijeća… Seljani su nam pričali o svojim običajima i životu, a posebno mi se svidio način na koji biraju vođu sela. Naime, prvo se odrede dva kandidata i svakom se dodijeli neki simbol, poput banane i slično, pored kojeg se postavi posuda. Svaki stanovnik sela ubacuje cvijet u onu posudu pored koje je simbol kandidata za kojeg želi glasovati. Zamislite samo kakva je to cvjetna demokracija!

Bali je doista poseban svijet. Sličan je ostatku Indonezije po najljubaznijim stanovnicima koje ćete ikad sresti, ali potpuno drugačiji po klimi i znamenitostima. Ali i onom posebnom osjećaju mira. Kažu da se najveći broj ljudi koji posjete ovaj predivni otok, ponovo vrati. Čim sam ga napustila, shvatila sam zašto: jednostavno vam ostane u nekom kutku srca i poziva na povratak.

Treću godinu zaredom Međunarodni sajam turizma Place2go otvara svoja vrata znatiželjnim putnicima, avanturistima, ljubiteljima prirodnih ljepota, sakupljačima zrakoplovnih milja, te onim hrabrim početnicima koji će tek napraviti svoj prvi korak prema čudesnom svijetu putovanja, željnima savjeta, uputa i pomoći u organizaciji. Ove godine Place2go se odvija od 14. do 16. ožujka kao i do sad u Boćarskom domu u Zagrebu.

Piše: Petra Rožman