Zadar
Bjelosvjetske vizije
27.4.2014. 8:08:01h
Fali Monte Carlo, drž’ se Zadra!
Reče nekidan HDZ-ov gradonačelnik Zadra Božidar Kalmeta, zboreći o morskim tunelima, marinama za megajahte i inim predizbornim futurističkim čudesima: “Moj će Zadar postati hrvatski Monte Carlo“.
Lori Branham / flickr.com

Reče nekidan HDZ-ov gradonačelnik Zadra Božidar Kalmeta, zboreći o morskim tunelima, marinama za megajahte i inim predizbornim futurističkim čudesima: “Moj će Zadar postati hrvatski Monte Carlo“.

Kalmetina stranka, pak, već nas duže vremena bombardira geološkom idejom o podmorskim tunelima koji bi spojili naše otoke s kopnom, čime bi, kako se ovih dana izrazio predsjednik Odbora za gospodarstvo HDZ-a Marko Kolaković, “Dalmacija postala europska Kalifornija“.

Poznati oftalmolog i recentni političar Nikica Gabrić ima, opet, drukčiju zamisao: on Dalmaciju vidi kao životnu destinaciju bogatih umirovljenika iz Zapadne Europe koji bi ovdje uživali u zdravstvenom turizmu, pa bi, prema Gabrićevim riječima, “Dalmacija postala hrvatska Florida“.

U ove se “bjelosvjetske“ projekcije Dalmacije uklapa i agilni mladi dalmatinski poduzetnik Vicenco Blagaić i njegov svojedobni projekt nebodera i meganebodera na Čiovu, gdje bi živjelo pedeset ili čak stotinu tisuća ljudi - a što je sve skupa nazvao “Hrvatski san“ - čime bi Čiovo postalo “hrvatski Abu Dhabi“ ili nekakav “dalmatinski Manhattan“.
Osim mega-ambicija, svim ovim vizijama dalmatinske budućnosti zajedničko je i da polaze od toga da bi Dalmacija trebala biti “nešto drugo” od onoga što je sada. Stoga se nameće lokalpatriotsko pitanje ima li, kvragu, Dalmacija dovoljno svojih vrijednosti, resursa i potencijala da bude naprosto - Dalmacija. Ili smo osuđeni na ovakve projekte i artefakte koji bi mijenjali i vizualni i psihološki pejsaž naše regije?

- Na takve projekte gledam apsolutno negativno i rekao bih da neki od tih političara i poduzetnika pate od ekstravagancije - kaže profesor emeritus s Ekonomskog fakulteta u Splitu dr. Ivo Šimunović, te nastavlja:
Mrtve sintagme

- Ako otok spojite s kopnom, više nemate otok. To je pretvaranje naših otoka u nešto što nije prirodno. Obzirom da mi nemamo demografsku ekspanziju, jasno je da otoke treba sačuvati ovakve kakvi su. Ono što čitava naša zemlja ne razumije jest da smo mi pomorska zemlja, a ne koristimo te vrijednosti i potencijale, već bismo htjeli ono što u svijetu već ima. I kakva onda korist od toga?

Šimunović smatra da su “načelo pomorske zemlje“ i “jadranska orijentacija“ samo mrtve političke sintagme na papiru, jer je u hrvatskoj stvarnosti kontinentalna orijentacija toliko jaka da je naprosto “pojela“ jadransku orijentaciju:

- Za nas bi, recimo, autoput Sarajevo-Zenica-Split bio daleko vredniji od autoceste Zagreb-Split, koja je emotivna cesta, ali ovo bi bila ekonomska cesta: dolazio bi prijevoz, teret, sasvim drugi tip kapitala. Dalmacija je na obali mora, pa je u posredničkoj funkciji, a taj element povezanosti priobalja i otoka je pokidan. Dalmacija nema većih šansi osim razvijati pomorsku orijentaciju i turizam, ali ako to država neće, onda je Dalmacija neiskorišteno blago - poručuje dr. Šimunović.

Splitski sociolog dr. Mirko Petrić, koji se bavi fenomenima urbane sociologije, također nije oduševljen ponuđenim političkim vizijama i vizurama Dalmacije:

- Ovakvi projekti siguran su put u uništenje prirodnih i urbanih resursa Dalmacije, svôg prostornog razvojnog kapitala kojim ona u ovom trenutku još raspolaže. U njihovoj je osnovi, naime, zastarjeli modernistički koncept “svladavanja prirode“ i mijenjanja tradicionalnih odnosa na nekoj lokaciji. Riječ je o pristupima koji su u razvojnom smislu posve “neodrživi“, što je najbolje pokazao tužni primjer uništene obale Španjolske. Uz brojna avetinjska, nikad upotrijebljena golf igrališta i apartmanska naselja, toj je zemlji ovakav koncept donio tek jednu od najvećih stopa nezaposlenosti u Europi - ocjenjuje dr. Petrić.
Tužni scenarij

Naš sugovornik smatra da Dalmacija ima puno pretpostavki za budućnost posve drukčiju od španjolske, pogotovo stoga što je na primjeru te zemlje već dokazano da megalomanski projekti, poput ovih koji nam se predlažu, naprosto ne daju rezultate.

- Dalmacija bi trebala smanjivati, a ne povećavati izgrađenost na obali i intenzivirati eksploataciju resursa u zaleđu, kao i povećavati onu vrstu ponude koja se zasniva na kvaliteti proizvoda a ne na velikim brojkama. Primjerice, brendiranjem tradicijskih prehrambenih proizvoda i klasterizacijom proizvodnje hrane koja bi se plasirala kroz turizam, regija bi postala znatno “održivija“ nego što je danas - drži splitski sociolog.

Petrić je uvjeren da resursi za održivi razvoj Dalmacije postoje, ne samo prirodni nego u velikoj mjeri i ljudski, ali najveći problem Dalmacije i najveću prepreku njezinu razvoju locira u neukoj političkoj klasi i zastarjeloj poduzetničkoj ideologiji, koja razvoj vidi samo kroz građevinski biznis.
Golf u pustinji Blaca

- Dalmacija kakvu ja vidim bila bi održiva europska regija koja svoj privredni razvoj zasniva na održivom turizmu, proizvodnji hrane i “čistim“ industrijama. Nažalost, politička klasa naše regije i zemlje vodi Dalmaciju u neokolonijalni položaj i nerazvijenost kojima je rezultirao ranije spomenuti tužni “španjolski scenarij“. Svim mislećim ljudima koji žive u Dalmaciji predstoji velika borba na bar djelomičnom neutraliziranju takvih zamisli - upozorava dr. Petrić.
S njim se slaže i splitski ekonomist dr. Zlatan Reić, koji je svojedobno radio ekonomske analize mogućih pravaca razvoja Dalmacije.

- Sadašnje stanje dalmatinske regije je, najblaže rečeno, zabrinjavajuće - kaže dr. Reić, te pojašnjava “dijagnozu“:
- Velika nezaposlenost, devastirana industrija, poljoprivreda pred izdisajem, bez ikakve strategije, vizije i političke volje koja bi bila usmjerena promjenama. Preživljavanje uz status quo na sve nižim razinama je oblik svijesti koji dominira, uz izrazitu odbojnost prema poduzimanju bilo kakvih građanskih aktivnosti koje bi vodile “kliku u glavama” ovdašnjih žitelja da se može i drugačije. A može se. Ne, naravno, na način da Dalmacija postane Kalifornija, Florida, Dubai ili Monte Carlo, ili da postane spavaonica za zapadnoeuropske penzionere - smatra dr. Reić.
Umjesto imitacije stranih modela, naš sugovornik drži da je Dalmacija dovoljno drugačija, prirodnija i autohtona, te ističe da ima idealnu klimu, očuvani okoliš - iako napominje da naftne bušotine, termoelektrane na ugljen i drugi neprihvatljivi zahvati u prirodni potencijal ozbiljno upozoravaju na opasnosti - i neprocjenjivu povijesno-kulturnu baštinu. Kako naglašava, upravo na toj činjenici “dalmatinskosti”, kao posebnosti i različitosti, valja graditi budućnost Dalmacije.

- Sjećam se situacije kad je uvaženi američki profesor na Vidovoj gori na Braču bio počašćen vitalcom i bračkom janjetinom, i kad je u pauzama jela gledao na Zlatni rat u podnožju, a nakon toga bio odveden u pustinju Blaca. Komentirao je: “Ovoga u Americi nema.” A mi bismo tunele, floride i kalifornije. Zamislite našeg američkog profesora kako na Vidovoj gori jede hamburger i, dokle god seže pogled, vidi naftne bušotine, nakon čega ga vode u pustinju Blaca da igra golf!? – ukazuje dr. Reić.
Zašto autom, a ne brodom?

- Ovu inflaciju imitatorskog brendiranja tumačim kao programsku nesposobnost naših političara, koji uskoro izlaze na europske ili se spremaju za parlamentarne izbore, da definiraju adekvatne razvojne politike u kontekstu ulaska Hrvatske u Europsku uniju: oni to članstvo tumače tako što imitiraju već postojeće turističke prakse, i nije ih sram lansirati u javnost sve te klišeje - konstatira dr. Saša Poljanec-Borić, znanstvenica sa zagrebačkog Instituta Ivo Pilar, koja se bavi ekonomijom i sociologijom turizma.

Obzirom da je, kako kaže, Hrvatska danas u horizontalnom i institucionalnom ustroju dostigla razinu razvijenih zemalja svijeta, naša sugovornica drži kako je pravi trenutak da se fokusiramo na brendiranje hrvatskih povijesnih turističkih regija.

- Te regije su Istra, Kvarner i Dalmacija. I naravno, Dubrovnik, koji je sâm po sebi brend. To brendiranje znači da moramo marketinškim strategijama istaknuti najbolje vrijednosti koje te naše povijesne turističke regije imaju. Naravno da Dalmacija ima jako puno priča koje može globalno diseminirati i koje idu kroz cijelu povijest, od antičke historije do stjecanja nezavisnosti, doslovno od Dioklecijana do “Oba su pala“. I mislim da je to dovoljno da Dalmacija ne bude Florida - smatra zagrebačka znanstvenica.

Slično dr. Šimunoviću, i dr. Poljanec-Borić ističe da HDZ-ova ideja o podmorskim tunelima do naših otoka zapravo predstavlja koncepcijski nesporazum i atak na pomorsku orijentaciju Hrvatske:

- Ne znam zašto bi Hrvatska, kao pomorska zemlja koja praktično kontrolira cijeli istočni Jadran, osudila sebe da uvozi aute, umjesto da proizvodi brodove. Zašto bi se išlo autom do otoka, kad može brodom? Zašto bismo odsjekli tisuću godina pomorske tradicije? - retorički završava dr. Poljanec-Borić.

Piše: Damir Pilić
Link na originalni članak

COPYRIGHT!
Svi tekstovi, slike, zaštićeni trgovački znaci te sa bilo koje druge osnove zaštićeni "objekti/subjekti" zakonom o autorskim ili drugim pravima postavljeni na ovom portalu u vlasništvu su izvora koji je naveden uz određenu sliku ili tekst te su objavljeni uz odobrenje nositelja autorskih prava. Svi materijali sa izvorom Croatialink.com u vlasništvu su našeg portala i mogu se koristiti isključivo uz pismeno odobrenje uredništva portala. Korištenjem odnosno pregledavanjem našeg portala slažete se sa uvjetima korištenja portala.
PRAVNA NAPOMENA!
Portal CroatiaLink.com napravljen je u dobroj vjeri i koristite ga na vlastitu odgovornost.
©CroDodo, 2004 ~ 2024, All rights reserved