Rovinj je proglašen najboljim mjestom za život i poslovanje u Hrvatskoj, a među prvih petnaest na godišnjoj Forbesovoj listi, ističe se još pet istarskih gradova: Poreč, Pula, Umag, Novigrad i Buzet. Istarski gradovi našli su se među najboljima u Forbesovu odabiru temeljem niza pokazatelja poslovanja poduzetnika, ali i gradskih uprava, a u bodovne kriterije prvi put je uvrštena i kvaliteta života. Usprkos hvalospjevima svjetskih medija, sindikalisti tvrde da većina u Istri živi loše

Budući da je turizam najvažnija gospodarska grana istarskog poluotoka, o kvaliteti života u Istri i položaju radnika u turizmu razgovarali smo s regionalnim povjerenikom Sindikata turizma i usluga Hrvatske (STUH) Salvinom Bibulićem i Brunom Bulićem, čelnikom Sindikata Istre i Kvarnera (SIK).

'Upravo se vraćam iz Valalte gdje smo pregovarali za dvopostotno povećanje plaća, što smo uspjeli i u ovoj recesiji u još nekoliko sredina, kao što je Arenaturist i u Maistri za jedan posto. Sezona je počela jako dobro i vjerujem da ćemo povećanje plaća postići i u drugim sredinama, a do kraja sezone i osigurati možda dosad i najbolji stimulans za radnike', kaže Salvino Bibulić. Regionalni povjerenik STUH-a ističe da sve turističke tvrtke u Istri posluju pozitivno pa ako je dobra sezona, osim menadžera koji, naravno, 'dijele' svoj dio, postoji i jednokratno individualno nagrađivanje najboljih radnika, koje je najčešće u rasponu od 500 do 1.500 kuna.

'Mislim da prosječne plaće ispod tri tisuće kuna u turizmu gotovo da i nema. Plaće su vrlo raznolike pa se visina plaće u prosjeku kreće od pet do deset tisuća kuna, što ovisi o radnom mjestu, stažu i brojnim drugim faktorima. Plaće su relativno dobre, no istina je i da je prosječna plaća u Istri niža u usporedbi s nekim drugim sredinama koje, poput Zagreba, imaju više bankarskog ili IT sektora, jer je turizam branša vezana za sezonsko poslovanje u kojoj se šest mjeseci intenzivno radi da bi se od toga živjelo i drugu polovicu godine', kazao nam je Salvino Bibulić, povjerenik Sindikata turizma i usluga Hrvatske za Istru.

Napominje da je u Istri dosta dobro razvijen socijalni dijalog s poslodavcima 'i ono što se ispregovara, obično se i poštuje'. Ako se i pojavi koja primjedba, to prvo rješavaju Radnička vijeća, koja su organizirana po ugledu na europsko zakonodavstvo pa radnicima u radničkim vijećima pripada i šest sati tjedno kao da su radili na svojim radnim mjestima.

'Stalnih sezonaca, dakle onih koji se vraćaju u tvrtku i za koje je poslodavcima stalo da ih kroz garantiranu naknadu i u vrijeme kada ne rade zapravo zadrže, najviše ima u Istri, no, po mojoj ocjeni, ne prelaze više od deset posto u odnosu na klasične sezonce. I stalnih je radnika danas puno manje nego što ih je nekad bilo, jer poslodavci imaju stalno zaposlenih toliko koliko im je potrebno da mogu pokriti redovno poslovanje. Privatno posredovanje (outsourcing) o kojem se ovih dana priča da će se uvesti u škole, u turizmu se već odavna dogodio. Poslodavac može, ako se u samoj špici pojavi potreba za dodatnom radnom snagom, na primjer dovesti čistačice, vrtlare, sobarice, no poznato nam je da se to događa ponegdje u pred- i postsezoni, kada su takozvani vikend-gosti učestaliji, no mi nemamo instrumenta za borbu protiv toga', kaže regionalni povjerenik STUH-a Bibulić zaključujući kako sindikati zasad uspijevaju očuvati već stečena prava. Radnici u velikim kompanijama ipak imaju veću sigurnost nego oni koji rade kod malih poduzetnika pa je i to razlog zašto su u Sindikatu turizma i usluga Hrvatske protiv outsourcinga.

Piše: Konstanca Mitrović