Može li muzej završiti u loncu? Nemoguće, rekli bi mnogi, ali ne i Požežani, odnosno tamošnja etnologinja, viša kustosica i v.d. ravnateljica Gradskog muzeja Maja Žebčević Matić.

Ona je odlučila povijest svoga grada i okolice iščitati iz tanjura i lonaca, iz starih i zaboravljenih jela s kraja 19. i početka 20. stoljeća.

– Krenuli smo od ideje da prehrana nije samo pripremljeno i pojedeno jelo nego da je to i filozofija i navika, običaj i ponašanje, naprosto najživlja slika onih prije nas, generacija čija su jela ovisila o socijalnom statusu, tradiciji, utjecajima doseljenika, modi i povijesnim trenucima – rekla nam je Maja Žebčević Matić.

Trganci sa šunkom
Ona je uz pomoć kolegice etnologinje Dubravke Matoković u muzeju, ali i domovima brojnih Požežana i žitelja okolice pokrenula projekt rekonstrukcije starih jela pod nazivom „Muzej u loncu“.

Novi trag svaki dan
Ovaj projekt koji prati i istoimeni blog koji otkriva recepte iz zaboravljenih i prašnjavih kuharica ili ih izvlači iz sjećanja najstarijih žitelja Zlatne doline. Uz svaki ide i priča o receptu, o okolnostima u kojima je on nastao, o tome tko ga je prvi skuhao, za koju prigodu, kako je hrana bila poslužena, je li bila namijenjena svakodnevnoj upotrebi ili samo za goste (možda samo za budućeg zeta?!) ili se pripremao samo u strogo određenim (ne)prilikama...

Požeški pijanci
Na kraju blog nudi i rekonstruirano jelo čiji se nastanak kroz niz fotografija Borisa Kneza može pratiti od početka do kraja.

– Kroz ove recepte može se iščitati jedna sjajna slika prošlosti. Svaki dan nailazimo na nove tragove i nove recepte. Većina jela koju obrađujemo već je bila zaboravljena. Otkrili smo neka jela koja želimo zaštititi kao izvorno naša, kao što je primjerice požeški ćevap, tradicionalno vinogradarsko svečano jelo, a to je i autohtoni požeški pijanac.

On je ono što od njega najmanje očekujete: suhi kolač koji je nestao sa stolova s dolaskom televizora i jedini kolač koji je sa sela došao u grad.

Radetzky riža – zapravo je kolač, a ne prilog
Tako je Požega jedini grad koji ima tako zanimljiv kolač bez šećera koji se umakao u vino. On je istovremeno i savršen gastrosuvenir koji sjajno korespondira s vinskom pričom našeg kraja – objašnjava Maja Žebčević Matić.

Požeški fakini, med od šećerne repe, štrudl od repe, salaški šterc, župa, majsko vino, vajnsupa, pašteta od čvaraka, marmelada od mrkve, radetzky riža, kipfelkoch i masna tarana samo su neka od jela građanske Požege i sela u njezinoj okolici koja su ponovno oživjela u ovoj muzejskoj akciji.

Jela su predstavljena na blogu, ali i uz pripremanje i predstavljanje jela publici na jestivoj izložbi pod nazivom „Baš se nekad dobro jelo“ koja je obišla mnoge gradove Slavonije, Baranje i Srijema, i to zahvaljujući Zajednici turističkih vodiča Slavonije, Baranje i Srijema.

Idejni tvorac ovog ne samo zanimljivog nego i turistički, kulturološki, povijesno i gastronomski korisnog projekta Maja Žebčević Matić upozorava da su na ovaj način htjeli osvijestiti hranu i tradiciju vezanu za nju jer ima osjećaj da upravo u Slavoniji, koju se doživljava kao regiju gdje se uvijek dobro jelo, ne postoji dovoljno svijesti o tome.

– Mogu reći i da nije istina da se u Slavoniji uvijek dobro jelo, ali uvijek se našlo načina da unatoč okolnostima, neimaštini i siromaštvu dobro jedemo jer su ljudi znali od malo namirnica, (njih 3 ili 4) napraviti različite recepte

.– Zašto američki turisti s dunavskih kruzera ne bi navraćali u Zlatnu dolinu kušati upravo takva jedinstvena jela rađena rukom? S tim jelima želimo na stolove vratiti i neke namirnice iz prirode koje smo definitivno zaboravili, a vrlo su vrijedne poput poljske salate, biljke lazarkinje od koje se pravi majsko vino, repa od koje se može praviti med, kopriva, vinova loza, biljka kiseliš i još mnoge druge.

Jedan je od ciljeva primijeniti ove pitke i jestive priče o prošlosti i običajima kroz kulturni turizam u brendiranju požeškog kraja, ali i cijele Slavonije kroz hranu.

Kruške u turšiji
Ovaj projekt ima beskrajno mogućnosti, samo ga trebaju od nas preuzeti i turistički djelatnici. U tu priču treba uklopiti i gastrosuvenire kao što je med od repe, kolač požeški pijanac koji se ‘pije’ uz vino i koji ima jako zanimljivu priču, mala pakiranja bučina ulja, marmelada od mrkve časnih sestara milosrdnica – poručuje ravnateljica Maja Žebčević Matić.

Budućnost projekta prepoznalo je i Ministarstvo kulture koje je odobrilo sredstva za širenje Muzeja u loncu na cijelu istočnu Hrvatsku u suradnji svih 13 muzeja, čija će istraživanja i izložba predstaviti ovu regiju kao zanimljivu i jedinstvenu gastrodestinaciju.

Meso samo dva puta
Velika pomoć u rekonstrukciji tradicijskih jela požeškom muzeju bio je dnevnik požeškog gradonačelnika, književnika i sladokusca Franje Cirakija s početka 20.stoljeća. Vjerovali ili ne, on je svaki dan bilježio što je njegova obitelj imala za pojedine obroke. Iz tih zapisa jasno je da se i u bogatim kućama u Slavoniji nekada (i na selu i u gradu) meso jelo samo dva puta u tjednu, nedjeljom i četvrtkom.

Majsko vino... samo su dio delicija koje ova akcija nudi kao pokretače turizma

Ali, kako kažu stručnjaci, zato su Slavonci koristili svaku priliku da se “osvete’’ tom pravilu pa su za sve crkvene blagdane i posebne životne prigode (poput svadbi, krstitki, ali i sprovoda) pripremali obilje hrane, prije svega mesa.

A toj listi treba dodati i sve velike poljoprivredne radove koji su također bili prigoda da se seljak dobro najede pa su tako u vrijeme vršidbe u samo nekoliko tjedana sve guske platile glavom.

Piše: Ljiljana Marić