Nailazi li putnik s juga, već vožnja cestom koja 60-ak kilometara vijuga preko Pelješca (uz malu pomoć Jadrolinije na kratkoj prekomorskoj relaciji Orebić – Dominče) odlična je uvertira za nestvarno lijepu Korčulu. A kada naposljetku pristigne pa se zavuče negdje u dubok hlad s pogledom na rivu, namjernik se već na prvu teško može oteti dojmu kako brodovi i danas odlaze i dolaze onako kako je to na ovome mjestu nekoć činio trgovac, moreplovac i putnik Marko Polo. Iako oko mjesta njegova rođenja još uvijek postoje prijepori, Korčulani nemaju nikakvih dvojbi pa cijeli grad diše u njegovu znaku: prve destinacije svake turističke ture njegova su rodna kuća u središtu Starog grada, ali i muzej svjetskog putnika, čiji se lik smiješi sa svakog suvenira. Mali Dubrovnik, kako nazivaju ovaj grad, bogat je znamenitostima, ponajviše sakralnim, koje su zbog ljetnih vrućina nerijetko otvorene duboko u noć. Tada vrijeme na ulicama Starog grada više nema nikakav značaj, stoga je teško razumjeti odluku gradskih vlasti da ispred glavnog ulaza u povijesnu jezgru dopusti štandove na kojima se prodaju japanke, šeširi i maske za ronjenje. Postoji lijek i za to: skrenuti pogled na drugu stranu, prema krovovima kuća koje prekrivaju magične ljubičaste bugenvilije. Korčula nije mjesto koje valja posjetiti u potrazi za danonoćnom zabavom: premda su poneki barovi otvoreni do dva sata jutro, ovdje nema ludih zabava i partyja do jutra, barem ne u ponudi grada.

Ovo je mjesto koje se obilazi s knjigom u ruci, gdje se dolazi usporiti otkucaje srca i gdje se uspijeva pronaći unutrašnji mir. Korčulani, pak, stvari ne vide posve idilično. Upozoravaju i na problem s plažama, kojih u gradu, osim nešto hotelskih, zapravo i nema, pa su mještani, ali i turisti, prisiljeni ići u smjeru Lumbarde, u kilometrima udaljene plaže Pržina i Bilin žal. Gorući je problem i loša povezanost.

– Treba mi tisuću kuna da odem autom na Pelješac, o otocima da i ne govorim. Trajekt do Hvara vozi četiri sata, kao prije 50 godina – ljuti se djelatnik Lučke kapetanije. Gosti ovog grada, međutim, u sporoj vožnji na putu prema Korčuli ne vide ništa sporno. I to je dobra uvertira za grad u kojem vrijeme prolazi u ritmu ere Marka Pola.

Piše: Renata Rašković