Kuterevo
28.8.2013. 8:28:56h
Kuterevo je priča koja je odavna nadrasla Hrvatsku
Volonteri uče toleranciji, ekologiji i zajedničkom radu. Većinom se radi o mladim ljudima, no volontirati dolaze i obitelji s djecom, volonteri treće životne dobi jer za koristan rad nema granica – ni zemljopisno ni vremenski
Roberta F. / wikipedia.org

Volonteri uče toleranciji, ekologiji i zajedničkom radu. Većinom se radi o mladim ljudima, no volontirati dolaze i obitelji s djecom, volonteri treće životne dobi jer za koristan rad nema granica – ni zemljopisno ni vremenski
KUTEREVO » Što biste trebali učiniti kada vidite medvjeda? A) vrištati, B) popeti se na stablo ili C) maknuti se od njega i dati mu dovoljno mjesta. Naravno A – vrištati. A onda pasti u nesvijest... To nije ono što biste trebali učiniti, ali »vjerovatno bi mi se to dogodilo«, pomislili smo čitajući jedno od pitanja u kvizu o medvjedima kojeg se može riješiti u Kuterevu. Šalu na stranu, u ovom se malom ličkom mjestu može vidjeti koliko su ovo ustvari veličanstvene životinje i na koji način brojni volonteri sa svih strana svijeta brinu za njih. Velebitska udruga Kuterevo istoimeno je mjesto odavna stavila na mapu poznatih volonterskih centara, ne samo u Hrvatskoj već i u svijetu. Pa nije čudno ondje vidjeti kako zajednički o ovim čudesnim životinjama, ali i o životu u zajednici skrbe volonteri iz Australije, Hrvatske, Njemačke, Skandinavije...
Kad medo sluša psa
Koliko je svijet prirode čudesan pokazuje i promjer prijateljstva između jednog mede i jednog psa. Većina posjetitelja Utočišta nemalo se iznenadi kada u istom ograđnom prostoru zajedno vidi medvjeda i psa. Najmlađi stanovnik Kutereva, medvjedić Marko Kralj najbolji je prijatelj kujici Dođi. Ne samo da su četveronošci najbolji prijatelji već je kujica sebi uzela u zadatak da odgoji mladog medu. Pa tako posjetitelji imaju prilike vidjeti kako se psić i medo skupa igraju, love, trče, a bome i – maze.
No priča o Kuterevu puno je šira od priče o spašavanju medvjeda koji su ostali siročad. I traje već punih 35 godina.
Ivan Crnković – Pavenka, jedan od osnivača i voditelj Utočišta za mlade medvjede Kuterevo, kazao je kako je ovaj jedinstveni centar nasto upravo ovdje jer je ovo malo mjesto u Lici ujedno i njegovo rodno mjesto.
Rad s mladima
Život ga se već s 3 godine odveo u Srijem, točnije u Nijemce, dio školovanja je proveo u Rijeci, da bi ga život potom odveo u Njemačku gdje je završio studij sociologije te se 30-ak godina bavio mladim ljudima, reći će »originalnog«, odnosno problematičnog ponašanja.
    – U okviru programa rada s mladim ljudima, neke od njih sam ovamo počeo dovoditi već 1978. U ovom neotkrivenom, netaknutom kutku prirode kojeg čine šuma, kamen, medvjed, vuk, oni su se morali snaći i naći mir. Zbog toga je Kuterevo ustvari nastao kao utočište za ljude, rekao je Crnković – Pavenka. S vremenom se počelo tražiti i neke dodatne mogućnosti u utočište te je u suradnji s Vladimirom Lajem iz Instituta za društvene znanosti Ivo Pilar i Đurom Huberom, profesorom na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, došao na ideju da se ovdje stvori utočište za male medvjede koji su ostali bez roditelja i čiji opstanak ne bi bio moguć bez pomoći ljudi.
Ime i prezime
Huu Bear, Ljubo Lik, Zdravi Gor, Blago Zoo, Marko Kralj... Samo su neka od imena medvjeda u Kuterevu. Neobična imena medvjedi dobiju po imenu onoga tko ih je spasio te mjestu odakle dolaze. Dakle, mali Marko Kralj je dobio ime po čovjeku koji ga je pronašao i doveo u Utočište, a »prezime« Kraj po Kraljevici, mjestu gdje je pronađen. Huu Bear je pak ime dobio po profesoru Đuri Huberu.
Tako su u Kuterevo stigli »medići« siročići Ljubo Lik, pronađen u Lici, te Zdravi Gor, nađen na području Gorskog kotara. Ovo su sada već odrasli medvjedi, a među desetak medvjeđih stanovnika Utočišta najmlađi je mali Marko Kralj. Prava beba stara godinu i pol dana.
Nezaobilazan dio Kutereva s godinama je postalo i volontiranje. Volonetri sa svih strana svijeta dolaze u Utočište kako bi naučili upravo to, kako pomoći medvjedima, ali i kako funkcinirati u zajednici. Ovdje se volonteri uče toleranciji, ekologiji i zajedničkom radu. Većinom se radi o mladim ljudima, no volontirati dolaze i obitelji s djecom, potom volonteri treće životne dobi i slično. Jer za koristan rad nema granica – ni zemljopisno ni vremenski. Tako su nam u Kuterevu ispričali da su ovdje volontirali i svećenik i svećenica evangeličke crkve sa svojom djecom. Volontira se minimalno četiri dana, »za svako godišnje doba po jedan«. Volontera je do sada bilo s četiri kontinenta, s time da je najviše Europljana.

Francuskinja u Lici
Većina ih u Kuterevu ostaje po tjedan ili dva. U pravilu dolaze ljeti. No ima onih koji se ovdje zadrže i čitavu godinu te iskuse ne samo ljetne mjesece, već i kako u Lici preživjeti hladnu zimu. Među njima je mlada volonterka iz Francuske Amelie Jacquet za koju će njene kolege reći kako je »odlična logističarka«. Naime, za našeg posjeta u utočištu je bilo 35 volontera, no ovdje zna ih biti i stotinjak. Lani je Kuterevo imalo 25 grupa volontera, njih oko 400 sveukupno. Sve njih treba organizirati, dočekati na dolasku, ispratiti, smjestiti... Za to je zadužena ova mlada Francuskinja koja u utočištu volontira već drugu godine. Na pitanje kako to da se odučila doći baš u Liku, kazala je kao je željela otići van Francuske.
– Nakon studija književnosti, željela sam putovati i probati raditi nešto drugo. Ideja je bila otići i raditi nešto korisno te boraviti na selu, u prirodi. Tražila sam kako tu svoju ideju realizirati i kao logično rješenje mi se učinilo volontiranje obzirom da sam ranije već volontirala u Francuskoj. Tako sam preko Europske volonterske mreže (EVS) tražila što se sve nudi i vidjela da ovdje postoji utočište za medvjede. O njima nisam ništa znala, međutim Kuterevo mi se činilo kao pravi odabir, ispričala je Jacquet te dodala kako se u utočištu radi sve što je potrebno, od organizacije, rješavanja ugovora, osiguranja do definiranja rasporeda i ostalog.
Škola života u prirodi
Kolovoz u Kuterevu bio je i u znaku učenja kako živjeti u prirodi. Bez struje, vode, toplog kreveta i svih onih pomagala koja suvremeni život čine onakvim kakvim ga poznajemo. Naime, 20-ak volontera je dva tjedna boravilo u malom šatorskom naselju u šumi kako bi obnovili ovdašnje šumsko pojilište. I to u suradnji s ovdašnjim lovačkim društvom. Ovo je drugo pojilište koje su volonteri obnovili, a osim toga, napravili su i jedno novo. Helena Poučki, voditeljica ove svojevrsne škole života u prirodi, pojasnila je kako se radi o pojilištu koje je nekad korišteno za domaće životinje, no danas na vodu ovdje dolaze šumske životinje.

Govoreći o tome kako izgleda dan u šumskom kampu, Poučki je kazala kako radni dan počinje u 8 sati, od 9 do 12 sati se radi, onda je pauza za ručak. Popodne se opet vraća na posao do 18 ili 19 sati, ovisno o tome koliko je toplo. Boravak u prirodi u početku većini je nešto što nisu iskusili ranije.
   – Pa većini njih je ovo u početku mali šok. Boravimo u šumi, pod zvijezdama, bez interneta, struje... Oko tebe su novi ljudi. Sami ti zvukovi šume su nešto što je većini strano, kao i spavanje pod zvijezdama. Ali već nakon dva, tri dana sve nauče i počnu razmišljati čemu teže kompliciranom životu, kada sve može biti jednostavno.
   – Većina volontera ovdje je kratko, međutim mogu reći da sam jako zadovoljna što sam ovdje duže jer razumijem što je to provesti cijelu godinu u utočištu. Svako godišnje doba nosi svoje, utočište se stalno mijenja, istakla je ova volonterka te dodala kako je u Kuterevu razumijela kako može doista biti korisna.

Stari zanati
Osim što svoje vrijeme, trud i rad bez plaće daju za zajednički cilj, spašavanje medvjeda, volonteri su postali nezaobilazan dio ovdašnje zajednice.
– Drago mi je da selo još uvijek živi i da u 35 godina koliko smo tu, nikad nije bilo ni jednog incidenta niti ičeg sličnog. Dapače, naši volonteri od ovdašnjih ljudi uče stare zanate, organiziramo humanitarne akcije i slično, naveo je, pak, Crnković – Pavenka te istaknuo kako ovdje ne žele da ljudi, bilo da je riječ o volonterima ili posjetiteljima, otiđu – indiferentni. Cilj je što više njih osvjestiti o stradanjima medvjeda, ali i o potrebi suživota s prirodom. Te, u konačnici, s drugim ljudima.
Madrid, Rim
Inače, većina volontera dolazi iz velikih gradova poput Madrida, Rima, Bukurešta, tako da je život u šumi odista nešto sasvim drugačije, od onoga kako žive, rekla je Poučki. Doznali smo i kako su volonteri, uz ostalo, učili kuhati na vatri, a kuhalo se, prema dogovoru, vegetarijanski. Osim rada na obnovi pojilišta, volonetri su imali prilike obići Krasno za blagdan Velike Gospe, Premužićevu stazu, drvodjeljske radionice u okolici i slično. Sve kako bi što bolje upoznali ovaj kraj i njegov život.
Kuterevo, inače, godišnje privuče oko 20.000 posjetitelja tako da ovamo dođe i po 600-ak autobusa. Što je, reći će ovdje, previše obzirom na infrastrukturu. Posjetitelji preko ljeta uglavnom dolaze iz europskih zemalja. Najviše ima Francuza, Belgijanaca, Nizozemaca i Nijemaca. Ostatak godina više ima domaćih posjetitelja.
Kuterevo je priča koja je odavna nadrasla Hrvatsku. Posjetitelja ima sve više, a dolaze i nove životinje. Nesreća će uvijek biti, kao i madvjedića bez roditelja koji će trebati skrb. One nekad male životinje, sad su veliki odrasli medvjedi koji traže svoj životni prostor. Maleni, koji su u utočištu, uskoro će narasti. Zbog svega toga velika je želja svih u Kuterevu da u šumi urede medvjeđi park. Bilo bi to ograđeno područje na površini od 5 hektara u kojem bi mogli obitavati odrasli medvjedi, a ta bi investicija koštala oko 600.000 eura. Ideja je da se, obzirom na velik interes posjetitelja, u blizini uredi i odmorište za kampere. Dodajmo i da se Utočište financira iz dobrovoljnih priloga, o čemu se više može doznati na web stranici www.kuterevo-medvjedi.org.

Piše:  Alenka Juričić

COPYRIGHT!
Svi tekstovi, slike, zaštićeni trgovački znaci te sa bilo koje druge osnove zaštićeni "objekti/subjekti" zakonom o autorskim ili drugim pravima postavljeni na ovom portalu u vlasništvu su izvora koji je naveden uz određenu sliku ili tekst te su objavljeni uz odobrenje nositelja autorskih prava. Svi materijali sa izvorom Croatialink.com u vlasništvu su našeg portala i mogu se koristiti isključivo uz pismeno odobrenje uredništva portala. Korištenjem odnosno pregledavanjem našeg portala slažete se sa uvjetima korištenja portala.
PRAVNA NAPOMENA!
Portal CroatiaLink.com napravljen je u dobroj vjeri i koristite ga na vlastitu odgovornost.
©CroDodo, 2004 ~ 2024, All rights reserved