Exit je dobio najveći mogući kompliment i ozbiljno priznanje: oko 620 tisuća festivalskih fanova i oko 200 glazbenih eksperata i novinara iz cijelog svijeta proglasilo ga je najboljim europskim festivalom (The Best Major Festival Award).

Novosadski festival tako je pretekao i slavni belgijski Tomorrowland i mađarski Sziget. Publika iz cijele Europe i EFA žiri, koji čine istaknuti pojedinci iz svijeta festivalske industrije, zajedničkim glasovima odlučili su da je u konkurenciji od 360 festivala iz cijele Europe upravo Exit najbolji!

Nagradi je svakako kumovala i sama priča oko festivala, koji ovog ljeta obilježava 15. rođendan; točnije činjenica da je nastao kao “alternativni” glazbeni suputnik studentskog mirovnog pokreta. Uzgred, Exit je ove godine pretekao “ljute” konkurente poput belgijskog Tomorrowlanda, Open’Air i Woodstock festivala iz Poljske, njemačkih Hurricane/Southside i Wacken Open Air festivala, kao i mađarski Sziget.
No, što je s hrvatskim festivalima “exitovskog” tipa?

Nije da su zanemarivi – posebice kad je riječ o zagrebačkom INmusicu, šibenskom Terraneu i megauspješnoj splitskoj priči Ultra Music festivala – no suočeni su sa sve većim problemima.

Mizerna podrška države

Prvi je, naravno, novac. Jer, kako to kaže Zoran Marić, utemeljitelj INmusic festivala, na europskoj festivalsko-koncertnoj tržišnoj utakmici natječu se s golemim hendikepom: sve siromašnijom domaćom publikom. Cijene ulaznica u Hrvatskoj su već sada znatno niže od europskih i, kako veli Marić, niže ne mogu biti.

Brojke mu daju za pravo jer festivalska cijena ulaznica u Europi iznosi od 150 do 200 eura, dok je cijena za INmusic niža od 50 eura. Naravno da velika imena – takozvani headlineri koji privlače publiku – neće zbog toga sniziti honorar, nego će na ljetnim turnejama naprosto zaobići Hrvatsku i otići drugamo.

“Ne treba raditi usporedbe s moćnim zapadom, već pogledati malo kako stoje stvari u tranzicijskim zemljama. Recimo, cijena ulaznice za slovački – a Slovačka je približne veličine kao i Hrvatska – Pohoda festival je 100 eura. Uzgred, taj festival ima istu razinu izvođača kao i INmusic, za koji, rekoh, ulaznice zapadaju upola manje. Stoga, ako publika želi još uvijek vidjeti koji koncert, morat će ipak manje trošiti na druge stvari, pa ostaviti nešto novca za koncerte i festivale”, kazao mi je nakon lanjskog izdanja INmusica Marić.

Drugi problem posve je logično povezan s ovim prvim: mizerna ili nikakva podrška države, županije, grada... I opet je primjer Marićeva INmusic festivala više negoli poučan. Baš kao i njegova usporedba s Exitom. Naime, INmusic svih ovih godina nije dobio pravu i srčanu podršku Grada Zagreba koja bi omogućila realizaciju turističkih potencijala festivala.

Naime, nije teško zaključiti da festival na Jarunu – posebice kad ima atraktivan program kakav će imati ovog ljeta s već dogovorenim nastupima Black Keysa, Pixiesa, sjajnog tuareškog glazbenika Bombina... – može za Zagreb biti ono što je Ultra Music festival Splitu: slasni mamac za dolazak golemog broja turista.

Turistička atrakcija

Uostalom, koncertni spektakli i ljetni festivali odavno su prepoznati i zbog svoga turističkog potencijala i kao moćno promotivno sredstvo. Svuda osim u Hrvatskoj. Jer, eto još jednog razloga za uspjeh Exita, Novi Sad i Srbija podržavaju festival s više od milijun eura novčane potpore, a uz to ide i sva logistička potpora, poput troškova čišćenja, struje, besplatno ustupljene lokacije...

Navlas isto događa se i drugdje u svijetu, pa i u bliskom susjedstvu. Turistički megaatraktivna Budimpešta je tako glavni partner Sziget festivala, a čak i grad Pariz, iako najatraktivnija turistička destinacija na svijetu s golemim turističkim prihodom tijekom cijele godine godine, uz Ille de France, glavni je partner pariškog glazbenog festivala Rock en Seine.

Dok se tako nešto ne dogodi u Hrvatskoj, teško je očekivati da se i ovdje ostvari uspjeh Exita.

U Hrvatskoj zapravo danas postoje tri bazična modela organizacije open-air festivala. Prvi je onaj Marićev s INmusicom – koncepcijski i programski sličan Exitu – s festivalom koji je izlog kvalitetnih glazbenih artikala s nekoliko velikih headlinera. Drugi je, pak, pristup koji je na prvom (sjajnom) šibenskom Terraneu lansirao Mate Škugor, a koji je kombinacija “klasičnog” rock festivala s naglaskom na alternativi i “svjetonazornog” događanja koje okuplja alternativce, ekoudruge...

Ništa čudno zna li se da je Škugor temeljnu “formulu” svoga promotorskog rada obrazložio riječima: “Ja i dalje izvođače kojima organiziram koncerte dovodim tu prvenstveno za sebe, a činjenicu da se to istodobno sviđa i sve širem krugu ljudi smatram sretnom okolnošću koja mi je omogućila da budem nezavisan i da se još intenzivnije posvetim nečemu što je iz iste ljubavi i strasti preraslo u ozbiljan posao.”

Valja odriješiti kesu

Treći tip festivala su jaka inozemna gostovanja uz moćnu sponzorsku podršku, poput one koju uživa Dražen Kokanović sa svojim sjajnim jazz festivalima u Rovinju i Zagrebu, odnosno projekti poput Ultra Music festivala kojima su menadžment i organizacijske snage u inozemstvu. Uspjeh koji je polučilo prvo splitsko uprizorenje Ultra Musica, ali i Garden festival te pulski Outlook, pokazuju da u tom segmentu ima još mnogo prostora jer gosti su im mahom dobro platežno potkovani stranci.

Hrvatski turizam, kojem često zamjeraju manjak kvalitetnih zabavnih sadržaja, očito bi morao posvetiti više pažnje open-air festivalima i velikim koncertima poput onih koji ljeti pune pulsku Arenu i splitski Poljud. Primjer novosadskog Exita možda je najbolji putokaz u potrazi za izlazom (iliti Exitom) prema još boljoj turističkoj budućnosti. No za to, gospodo, valja odriješiti kesu.

Piše: Zlatko Gall
Link na originalni članakExit je dobio najveći mogući kompliment i ozbiljno priznanje: oko 620 tisuća festivalskih fanova i oko 200 glazbenih eksperata i novinara iz cijelog svijeta proglasilo ga je najboljim europskim festivalom (The Best Major Festival Award).