„Kroštula je za mena zlatna, ova autohtona istarska slastica zaslužila je posebno mjesto i na proljeće ćemo je uvesti u Guinnessovu knjigu rekorda“ – rekla je Dragica Lukin vrhunska slastičarka  i članica Hrvatske kulinarske akademije  na radionici spravljanja kroštula pod nazivom "Istarska slastica za K.u.K. oficire" koja se jučer održala u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula.
Vođena idejom očuvanja gastronomskog nasljeđa Dragica Lukin pokrenula je projekt Zlatna kroštula u cilju afirmacije istarskog autohtonog slatkiša koji bi na ovaj način postao prehrambeni suvenir. Na jučerašnjoj prezentaciji brojni su posjetitelji mogli saznati više o razvoju turizma i ugostiteljstva u Puli početkom 20. stoljeća te o gastronomskim navikama i o kulturi stola.

Povijesni uvod u gospodarski okruženje predstavila je dr.sc. Alida Perkov, koja je naglasila jaki gospodarski i kultuni razvoj Pule krajem 19. i početkom 20 stoljeća uz razvoj zdravstvenog i kupališnog turizma. Od 1882. javne kavane u Puli su bile : Pavanello na Rivi, Café grande na Forumu i Café vienese u kazalištu. U zlatno doba u Puli je  bilo 14 kavana (na Forumu, Rivi, u Ulici Sergijevaca, Kandlerevoj i Arsenalskoj ulici) Početkom 20.stoljeća otvaraju se nove  kavane na Portarati (Nazionale i Commercio), Forumu (Al Municipio, Civile e Militare i Unione), u Ulici Sergijevaca (Aurora i Al Corso), Arsenalskoj ulici (Rauch, Zentral i Specchi), Kandlerovoj ulici (Europa), Šijanskoj ulici (Progresso), u blizini kazališta (Sezession), iza Augustova hrama (Flora) i u Narodnom domu,  istaknula je Perkov.

Bogat društveni i kulturni život onog doba ogledao se i u slasticama koje su se pripremale za  K.u.K. oficire. Jedna od tih slastica je i kroštula, čiji je prvo javljanje zabilježeno još u antičko doba. Lukin je predstavila namirnice koje su korištene u doba Austrougarske, i od kojih su se spravljale slatke delicije. Prevladavali su orašasti plodovi: bademi, lješnjaci i orasi, kojih je prije sto godina bilo u izobilju, zatim voće: šljive, višnja, trešnja, smokva. Od mliječnih proizvoda upotrebljavalo se vrhnje, mlijeko i skuta, a poseban dodatak činilo je maslinovo ulje, maslac ili svinjska mast što bi se zasladilo medom ili suhim voćem. Omiljene su bile sve varijante dizanih tijesta: buhtle, makovnjače, orehnjače, a za posebne prilike služene su torte. Zvijezda je naravno bila Sacher torta koja je sljubila marelice i čokoladu  kao primjer nove namirnice, Doboš torta pridošla iz Mađarske i domaća torta od skute.
Lukin je istaknula kako se posebna važnost pridavala porijeklu namirnica s kojima se u to doba nije oskudjevalao.
Velika važnost pridavala se serviranju hrane, ručno rađeni stolnjaci i nadstolnjaci, pribor „po mjeri čovjeka“ s osobnim inicijalima, tanjuri i čaše s amblemima i grbovima bili su uobičajeni u svakoj dobrostojećoj obitelj a činili su temelj za dobru prezentaciju jela.
Uz kroštulu kao autohtonu istarsku slasticu i fritula je imala ulogu počasne nedjeljne slastice, spravljala se uz dodatak jabuka, pinjola, suhih grožđica i bila je omiljena jer je idealno pasala uz vino i pivo.
Lukin je na kraju prezentacije prikazala kako pripremiti kroštule i složiti ih u tradicionalnu mašnu „fijoku“koja će u proljeće ugledati svjetlo dana u veličini dostojnoj Guinnessovog rekorda.

Piše: D.B.M.