Odlaze li u prošlost hladna zimska jutra kada se “šlahteri” okupljaju u seoskim dvorištima i uz čašicu rakije griju za posao koji im slijedi, kolinje, svinjokolju ili, kako se u nekim slavonskim selima još kaže – mesaru?
Dok su nas prije nekoliko godina kada smo započeli pregovore o pridruživanju Europskoj uniji plašili kako će ta slavonska tradicija izumrijeti, sama po sebi, ukorak s krizom i loše vođenom politikom koja je slavonsko selo bacila na koljena, ona doista “gubi snagu”. Ne čudi to, jer kako kaže zamjenik osječko-baranjskog župana dr. Željko Kraljičak, u jednom desetljeću, prema nekim procjenama, više od 100 tisuća ljudi prestalo se baviti uzgojem svinja.
- Kada je prije nekoliko godina bilo izvjesno da će Hrvatska postati članica EU-a, počeli smo slušati kako će ukinuti naše kolinje, da nećemo moći više tradicionalno, kao do tada, u našim dvorištima raditi kolinja. U naša domaćinstva uvukao se veliki strah, kao i u poljoprivredna gospodarstva. Danas, nakon deset godina, možemo samo promišljati imamo li kolinja uopće, tko to još radi, kao i o tome odakle nam dolazi sirovina. Jesu li to svinje iz domaćeg tova, ili se radi o kupovini gotovih polovica u nekim mesnicama, a da ne znamo odakle je taj proizvod došao u Hrvatsku. To je paradoks koji imamo kada je u pitanju kolinje, kaže Kraljičak, dodavši: “Računao sam da se posljednjeg desetljeća više od 100 tisuća ljudi prestalo baviti uzgojem svinja. To znači da je u nekom selu bilo barem 200 ljudi koji su se bavili uzgojem, a koliko ih je sada? Čak i baka na selu koja je imala jednu krmaču i hranila je za svoje potrebe, to više nije mogla činiti jer nije mogla ispoštivati ono nametnuto – od veterinara, prijave, markice, itd. Ljudi su se prestali baviti takvom proizvodnjom jer više nisu mogli izdržati pritisak administracije koja je regulirala procese proizvodnje. Od veterinarskih inspekcija, obveza prema dobrobiti životinja i zaštiti okoliša. Mi nismo u pregovorima uspjeli isposlovati da ta proizvodnja bude tradicijska i kao takva ne može biti pod udarom europske administracije. Proizvodnja svinja ostala je samo u okviru velikih proizvođačkih kapaciteta, nedovoljnih za potrebe hrvatskog tržišta”, zaključuje Kraljičak te nastavlja: “Hrvatska je postala jedna velika mesnica u trgovačkom centru gdje se više ne kupuje i ne uvozi živa stoka ili trupovi mesa, nego konfekcija. Danas bez problema kupac može naručiti 20 tona vrata iz Belgije i Danske i oni će sutra završiti u trgovačkom centru. Danas se više ne mora kupovati glava, rep, noge, kare, slanina, nego samo konfekcija koja ide. Zimi je to šunka, slanina, plećka, a ljeti vrat, kare... Navike potrošača tako zadovoljavaju trgovački centri, konfekciju naručuju iz velikih mesnica i na taj način ugrožavaju domaću proizvodnju svinja i mesnu industriju”, napominje Kraljičak.
POKUŠAJI ODUPIRANJA
Koritna, selo na istoku Đakovštine koje živi i diše na tradicionalan način, ne da 'mesari', kako ondje nazivaju kolinje, izumrijeti. Tako duž ulice možete naići na ploče na kojim piše kako se prodaju tovljenici ili krmače. Prvima se cijena kreće od 12 kuna naviše, dok se krmače mogu nabaviti već za 10 kuna. Unatoč tome što će se u brojnim dvorištima tijekom studenoga i prosinca obaviti svinjokolja, broj komada se smanjio.
– Mi tovimo šest komada, a kolinje ćemo organizirati najvjerojatnije tijekom prosinca. Nikad do sada nismo bili u gubitku, jer imamo svoju zemlju i urode pa ne moramo kupovati ono što nije nužno. Za svoje i potrebe svoje djece imat ćemo dovoljno. Istina, nekada smo se bavili uslužnim tovom pa je u našim svinjcima znalo biti i 50 komada svinja. Ne samo mi, bio je to slučaj i kod drugih seoskih domaćinstava. Sada smo ostali na tome da svinje hranimo samo za sebe - kaže Kata.
Željko Kraljičak pojašnjava nam brojke vezane uz potrebe hrvatskog stanovništva kada je riječ o potrošnji svinjskog mesa: “One govore da Hrvatska ima potrebu za oko 2,5 milijuna komada svinja godišnje, a uvozimo oko 1,5 milijun u različitim konfekcijama. Pitanje je koji su to pršuti u Hrvatskoj proizvedeni, a da su od hrvatske tovne svinje”, kazuje, upozoravajući na alarmantno stanje u domaćem svinjogojstvu.
STALNI PAD PROIZVODNJE
- Kada govorimo o svinjogojstvu možemo zaključiti da Hrvatska bilježi stalni pad vlastite proizvodnje mesa, bilo da je riječ o tovu svinja ili tovu junadi. Ako promatramo statističke pokazatelje i vrijednosti uvoza mesa kako svinjskog tako i goveđeg, oni ukazuju da procesi i politike koje su bile vođene u svinjogojstvu nisu dale rezultat. Mi smo izgubili proizvođače, u tragovima su ostale velike farme velikih proizvodnih kombinata. Kao takve one su sada nositelji proizvodnje. Najveći problem zapravo je provedba zajedničke europske politike, odnosno utvrđivanje što je konkurentan proizvod i kako se hrvatsko tržište može suprostaviti visokokonkurentnom proizvodu iz zapadnih zemalja, članica EU-a, koje su u najmanje dvije financijske perspektive, govorim o 14 godina, korisnici različitih fondova, bilo Fonda ruralnog razvoja, bilo Fonda izravnih plaćanja, upozorava Kraljičak, te nastavlja: “Oni su postigli najvišu razinu tehnološkog napretka u svinjogojstvu i stalno su izloženi skrivenim potporama vlastitih država koje utječu na konkurentnost na tržištima EU. Hrvatski proizvod, pogotovo kod malog proizvođača, nije na razini konkurencije u Europu, ali i brojni impulsi kojima je opterećena poljoprivredna proizvodnja su kod nas daleko veći nego što je to kod konkurencije u EU”.

Piše: Maja Muškić

EXPORT-INPORT
U minusu smo tri milijarde dolara
Uvozno-izvozna bilanca hrvatske poljoprivrede, u posljednje tri godine (od 2011. do 2013. godine), u minusu je 2.976.019.000 USD, što je neprihvatljivo za državu koja ima mogućnosti proizvodnje hrane ne samo za vlastite potrebe, nego i za izvoz. U 2013. godini uvezeno je poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u vrijednosti od 2.7 milijardi USD te u ukupnom uvozu u RH sudjeluje s 13 %. U odnosu na prethodnu godinu vrijednosno je uvoz povećan za 6 %. Izvozom poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda ostvareno je 1,5 milijardi USD te izvoz hrane u ukupnom izvozu RH ima udio od 13 %. U odnosu na prethodnu 2012. godinu vrijednost izvoza poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda smanjen je za 6 %, pojašnjava Kraljičak.

SRUŠENI TEMELJI
Nekad vodeći u uzgoju svinja
Najveći problem je u tome što Hrvatska ne zna zaštititi domaće tržište, domaći hrvatski prehrambeni proizvod i ne može kroz različite mjere zaštite samoga proizvoda koristiti kao prednost turističkog proizvoda, odnosno usluge. Nikako se ne može saznati koliki je udio prehrambene industrije ili hrane u trošku turističkog proizvoda, kako bi na taj način znali koja je struktura uvoznih prehrambenih proizvoda koji zadovoljavaju potrebe hrvatskog turizma. Mislim da se ti trendovi moraju promijeniti što prije, što znači da moramo promijeniti politiku koja je dovela do ovakvoga stanja kako bi se od nekada vrlo konkurentne proizvodnje, a Hrvatska je bila jedna od vodećih zemlja u regiji u proizvodnji svinja s visokom tehnologijom, vratili na stare temelje i staru praksu. Time ćemo ne samo pomoći razvoj prehrambene industrije i dodane vrijednosti, nego i samim proizvođačima stvaranjem tržišta, poručuje na kraju Kraljičak.
U regiji se tek duž pokoje ulice može naići na ploče na kojima piše kako se prodaju tovljenici ili krmače. Prvima se cijena kreće od 12 kuna za kilogram pa naviše, dok se krmače prodaju za 10 kuna/kg