Silikonski implantati za grudi u primjeni su već pola stoljeća. Tehnologija proizvodnje usavršavana je naglom brzinom zahvaljujući tome što je tržište rapidno raslo. No, pouzdanih podataka o tom tržištu nema ni u najrazvijenijim zemljama svijeta. U SAD-u je estetska kirurgija medicinska disciplina s najbržim rastom. Prema procjenama društva američkih kirurga još 2009. godine, u vrijeme najžešće krize, u toj je zemlji izvršeno 12 milijuna kozmetičkih intervencija na što je potrošeno oko 10 milijardi američkih dolara.

Ni u najrazvijenijoj europskoj državi Njemačkoj nema precizne statistike o broju estetskih kirurških zahvata. Prema procjenama Stifting Warentesta u 2008., u toj je zemlji bilo pola milijuna estetskih operacija ako se ne računaju manji zahvati kao 'pumpanja' usana. O situaciji s estetskom kirurgijom u Hrvatskoj i regiji srednje i jugoistočne Europe razgovarali smo s ekonomistom Ivanom Bilićem, voditeljem ključnih kupaca za istočnu Europu tvrtke Polytech Health & Aesthetics, tvrtke koja, među ostalim, proizvodi implantate za grudi.

Kako ste se počeli baviti poslom s implantatima?

Unazad osam godina radim u domeni medicinske opreme, a zadnjih godinu i 6 mjeseci kao konzultant tvrtke Polytech Health & Estetics gdje sam 'zanat' izbrusio u domeni silikonskih implatanata. Od 2012. godine 'know how' iz Hrvatske širim na zemlje bivše Jugoslavije pa sada rukovodim prodajom za cijelu istočnu Europu.

Iako živim u Zagrebu zapravo su aerodromi moj drugi dom budući da ovakav posao zahtjeva česta putovanja, a u mom slučaju preko 100 putovanja godišnje. Uz posao, završavam poslijediplomski studij, odnosno magisterij u Londonu na fakultetu Hult International Business School, koja je prema Financial Timesu i The Economistu jedna od vodećih 30 poslovnih škola u svijetu. U svakom slučaju uvijek postoji prostor za daljne usavršavanje i prebacivanje ideja s fakulteta na usko područje s kojim se bavim. Motiviran sam za daljnje usavršavanje i učenje i vjerujem u dobar spoj poslovnog i edukativnog, no priznajem da mi je zbog toga privatno vrijeme svedeno na minimum ili ga gledam na slikama.

Prije sedam godina ste počeli raditi na hrvatskom tržištu. Koliko se današnja situacija na tržištu razlikuje od one kada ste počinjali?

Na hrvatskom tržištu sam počeo raditi 2007. kada je tržište, u usporedbi s sadašnjom situacijom, bilo u određenom procvatu. Domaće tržište se od 2007. godine do sada nije puno mijenjalo što je posljedica recesije koja je od 2010. usporila rast i samim time razvijanje tržišta. Iako sam naivno i optimistično vjerovao kako će nas zaobići negativni gospodarski utjecaji, to se ipak nažalost nije dogodilo.

Možemo reći da su estetske operacije i dalje tabu tema no to se ipak, u konačnici, mijenja na bolje. Shodno tome se promijenila i struktura pacijentica jer danas ima sve više žena u srednjim godinama koje se odvaže na takav zahvat. Nije tajna kako se velikom broju žena koje su u ranim tridesetima nakon poroda i dojenja grudi opuste pa je logično kako operacija grudi pozitivno utječe njihovo samopouzdanje i zadovoljstvo.

Estetski dio se više manje nije mijenjao, ali se promijenila situacija kod rekonstrukcije dojke nakon karcinoma na bolje. Prije sedam godina rekonstrukcije nisu bile pokrivene od strane HZZO-a. U međuvremenu se počela stvarati određena svijest o karcinomu dojke kao bolesti koja je u sve učestalija i stvara ogroman problem ženama jer se sve više smanjuje dobna granica oboljelih. Rizik oboljenja, koji danas iznosi 12,5 posto, godinama progresivno raste. Zbog takve alarmantne situacije HZZO je 2007. počeo pokrivati ugradnju implantanta nakon operacije odstranjivanja dojke. To je izuzetno bitno jer utječe na psihičko stanje i kvalitetu života.

Zbog čega je u Hrvatskoj visoka razina kvalitete?

Dugogodišnja tradicija plastične kirurgije nas je dovela do toga da imamo veliki broj kvalitetnih plastičnih kirurga koji su na europskoj razini. Hrvatska u metodama i tehnikama nekih kirurških zahvata ne zaostaje za razvijenijim zemljama. Neki naši kirurzi poput prof. Nevena Olivarija su utjecali na trendove u svjetskoj plastičnoj kirurgiji te uveli neke nove metode. Također, s predanim radom u kliničkim centrima i županijskim bolnicama te edukacijom sve to utječe na ovakvu situaciju.

Sada se u naša dva vodeća centra KBC Zagreb i KB Dubrava održavaju i međunarodne edukacije za rekonstrukciju dojke. I županijske bolnice imaju velike pomake. Primjerice, nedavno je u Šibeniku, što mi je izuzetno drago jer sam i sam iz Šibenika, preventivno odstranjena i rekonstruirana dojka jednoj pacijentici, dakle sličan zahvat koji je svojedobno napravila Angelina Jolie.

Spomenuli ste da Hrvatska ima neiskorištenu priliku u dijelu zdravstvenog turizma koji se odnosi na plastičnu, odnosno estetsku kirurgiju.

Kako pratim veliku regiju istočne Europe mogu primjetiti da između zemalja postoje razlike u afinitetima operacija i zahvata. Te razlike ne podudaraju se u pravilu s ekonomskim standardom. Primjerice, u Srbiji se, u prosjeku, veći postotak ljudi operira nego u Hrvatskoj, unatoč gotovo dvostruko manjoj kupovnoj moći. Intrigira me primjer Češke, zemlje s kojom bi se Hrvatska voljela uspoređivati po kvaliteti usluge i broja operacija. Tamo postoji velik broj turista iz Njemačke koji su bili kamen temeljac za ekspanziju zdravstvenog turizma u Češkoj. Isto tako u Kaunasu u Litvi postoji nekoliko poliklinika gdje se velik broj estestskih operacija radi na pacijentima iz Skandinavije, Velike Britanije i Rusije.

Mnoge zemlje zdravstveni turizam temelje na estetskoj kirurgiji te se tu i konkurentske poliklinike udružuju i zajedno nastupaju prema inozemstvu. Kaunas ima primjerice veći broj operacija grudi nego cijela Hrvatska. Time lako dolazimo do zaključka kako  povećanje broja pacijenata utječe i na širenje poliklinika, opremu, a samim tim i na daljnja zapošljavanja. Primjerice, svaka od tih većih poliklinika zapošljava 30-tak osoba. Nakon što taj broj pomnožite s pet dolazimo do nimalo zanemarive brojke.

U Hrvatskoj stomatologija privlači mnoge pacijente iz drugih zemalja, pogotovo Italije. Može li se takav posao napraviti i s rekonstruktivnom i estetskom kirurgijom?

Kod nas ima nekoliko zaista uspješnih primjera. Taj uspjeh nastao je velikim trudom voditelja tih poliklinika. Italija, koja nam je najbliža, bila je pogođena recesijom u velikoj mjeri, tako da financijska moć Talijana možda nije na razini Skandivaca ili Rusa.

Možda su Rusi ključni zbog visokih zahtjeva kvalitete i iznimno visokih cijena pogotovo u Moskvi. Rusi nerijetko idu u Švicarsku na zahvate, a ako Švicarci mogu zašto ne bi i Hrvati koji bi bili povoljniji. Ipak, ne mogu se oteti dojmu da zbog naše blizine i razvijenosti zračnog prometa bi taj broj trebao biti puno veći.

Osim Hrvatske, na kojim tržištima ste prisutni?

Češka, Slovačka, Ukrajina, zemlje bivše Jugoslavije, Bugarska, Rumunjska, Mađarska., Grčka...Dakle u skoro svim zemljama istočne Europe osim Rusije koja nije moja regija, ali su zato zemlje pout Azerbajdžana i Kazahstana pravo otkriće. Nekoliko puta sam bio tamo i mogu reći da te zemlje u svom rječniku nemaju riječi recesija i kriza. Naftna i plinska bogatstva i njihovo otvaranje prema vani s nekim projektim poput plinovoda, čiji je sad i Hrvatska dio, razvile su i estetske zahvate do brojki koji su bile nezamislive prije par godina.

Koje kvalitete i sposobnosti su potrebne za dobivanje tih tržišta?

Kvaliteta proizvoda je sada mnogo veća nego što je bila početkom devedesetih godina kada je bilo nekoliko opravdanih, ali i napuhanih afera zbog kvalitete proizvoda. U Americi je devedesetih bila prisutna velika psihoza što se tiče kvalitete silikonskih implantanata koji su nakon toga bili zabranjeni.

Tek 2006. godine je dozvoljena ponovna upotreba silikonskih implantanata nakon što je napravljena jedna od najvećih kliničkih studija u povijesti koja je pokazala da se potpuno sigurni. Oko slikonskih implantanata je tako devedesetih stvoren jedan, možda nepravedan, tabu. Zbog toga sada vjerojatno postoji veća potreba za implantantima nego što je iskazana i određeni strah prema svemu tome.

Mišljenja sam da je danas estetska kirurgija komplementarna s fitnessom. Ipak, ljudi radije investiraju nekoliko tisuća kuna godišnje na teretanu nego na estetski zahvat, jer je takav zahvat još uvijek nešto što ne žele da se vidi. Koliko poslovnih ljudi u odijelima ima problema s pretjeranim znojenjem ispod pazuha, a to se jednostavno rješava botulintoksinom. Nakon zahvata ljudi su zadovoljni jer to direktno utječe na kvalitetu života, a možda i na uštede, jer sigurno manje puta stave košulju u perilicu. Pomaci su već vidljivi, a mislim da će za nekoliko godina biti puno manje kontroverzi oko estetskih zahvata.

Možda tu veću ulogu mediji mogu odigrati prezentacijom pozitivnih slučajeva, a ne samo negativnih koji kreiraju istovjetne konotacije. Bitno je znati da u Hrvatskoj svi prisutni proizvođači imaju visoku kvalitetu i potrebne certifikate koji to dokazuju.

Piše: Gorden Knezović
Link na originalni članak