Legendarni domar Ante koji već desetljećima ugošćuje planinare na Zavižanu, odlično se snašao u medijskom nastupu, predstavivši Velebit na jednostavan, no nadahnut način

Jedan od najpoznatijih svjetskih dnevnih listova, engleski Guardian , na svom je portalu pod rubrikom »putovanja« ovih dana objavio videoreportažu o legendarnom domaru planinarskog doma na Zavižanu Anti Vukušiću . Iskusni Ante koji već 37 godina na Zavižanu u ulozi zaposlenika DHMZ-a održava meteopostaju Zavižan, no što je još važnije, kao domar ugošćuje brojne planinare u najpoznatijem velebitskom planinarskom utočištu, odlično se snašao u medijskom nastupu za čitani Guardian, predstavivši ljepotu života na Velebitu na jednostavan, no nadahnut način.

Objasnio je tako Vukušić novinarki Guardiana Luciji Stojević i gledateljstvu diljem svijeta kako na lijepom, ali surovom Velebitu raste više od 2 tisuće biljnih vrsta, od čega 50 endemskih, kako je fascinantna planinarska Premužićeva staza koja u 60 kilometara »spaja« Zavižan s Baškim Oštarijama dokaz kako su i tridesetih godina prošlog stoljeća ovdašnji ljudi mislili na turiste i turizam, kako temperatura na Velebitu zna pasti i 29 stupnjeva ispod ništice, te kako se svakojakih životinja može tamo sresti – od medvjeda do vuka. A baš kao što je raznolika flora i fauna, nastavlja Vukušić, tako su raznoliki ljudi koji dođu do 1594 metara visokog doma. Od hodočasnika, skauta, pa sve do pustolova koji na Zavižan dođu u sandalama – ironično će on – kao da idu u kakav salon ljepote.

– A možda smo i svi mi koji ovdje živimo pomalo pustolovi, zaključit će Ante zamišljenog pogleda uperenog nekamo iza kamere, dok mu se u krilu nemirno vrti jedan od unučića. I Guardianovu novinarku, baš kao i mnoge druge prije nje koji su popričali s mudrim domarom, ponajviše je fascinirala činjenica da on i njegova obitelj gotovo sve dane u godini provode u pomalo izoliranom predjelu prirodnog okružja Zavižana. U reportaži su tako svoje mjesto našle i nevjerojatne fotografije ulaznih vrata doma potpuno zatrpanih snijegom, kroz koja se ponekad, tvrdi Ante, ne može izaći ni po sedam dana.

– Događalo se i po 40 dana da sam bio sam i da nitko nije došao, kao na pustom otoku. Nije lako živjeti ovdje, ali sve ima svoju čar. Ja ne bih mogao u gradu živjeti, niti se pomiriti s vrevom automobila i semafora. Nije bogat onaj koji puno ima, nego onaj kome malo treba, zaključit će Ante sa smiješkom dugogodišnjeg velebitskog vuka na kraju priloga koji se može pogledati na internetskoj adresi http://www.guardian.co.uk/travel/video/2011/apr/28/croatia-walking-velebit-national-park .kraj teksta

Piše: Vedrana Simičević