(Pre)skupa titula?
9.2.2015. 5:36:09h
Europska prijestolnica kulture - ulaznica u raj ili pakao?
Prošlog mjeseca dva europska grada započela su godinu u kojoj su upravo oni postali europske prijestolnice kulture, što i Split, uz još nekoliko hrvatskih gradova, također priželjkuje, ali tek 2020., kad će jedan naš i jedan irski grad ponijeti tu titulu.
Michal Ritter / wikipedia.org

Prošlog mjeseca dva europska grada započela su godinu u kojoj su upravo oni postali europske prijestolnice kulture, što i Split, uz još nekoliko hrvatskih gradova, također priželjkuje, ali tek 2020., kad će jedan naš i jedan irski grad ponijeti tu titulu. Ove godine to su belgijski Mons i češki Plzen, u kojima su se kulturni programi već zahuktali, a zacijelo će kulminirati tijekom ljeta i jeseni. Mons ima samo 90 tisuća stanovnika i time se ubraja među najmanje gradove koji su ponijeli titulu Europske prijestolnice kulture. Brojne građevine tog malog rudarskoga grada u kojem je, primjerice, Van Gogh živio kao propovjednik i tek poslije shvatio da mu je slikanje draže, renovirane su, uličice su nanovo popločane, a središnji gradski trg je dotjeran.

Tema velike svečanosti otvorenja Monsa 2015. bilo je “Osvjetljenje”, pa su svi sudionici imati priliku odjenuti jedan od 18 tisuća srebrnih ponča koji su se besplatno dijelili u sklopu svečanosti. Planirano je oko 300 priredbi, od toga čak 20 velikih izložbi, među ostalima i ona posvećena upravo Vincentu van Goghu. U proljeće se otvara pet novih muzeja, a jesen je posvećena renesansnim umjetnicima. Mons je relativno neprivlačan rudarski grad, ali sadašnji mu gradonačelnik Elio Di Rupo, nekadašnji belgijski premijer, gradsku blagajnu drži u odličnom stanju, a – kažu europski novinari – posjeduje i izvanredan smisao za marketing. Taj 59-godišnji socijaldemokrat bio je prvi otvoreni homoseksualac na čelu vlade jedne suverene države, a kao gradonačelnik želi od nepoznatog, maloga grada stvoriti prepoznatljivo tehnološko i kulturno središte. Slogan Monsa ove godine stoga je logičan – “Gdje tehnologija susreće kulturu”. Na “kvaku” kulturnog ambalažiranja novih tehnologija već su se zakačili moderni giganti – od Googlea do BMW-a.
Nije lako, ali mi Česi vozimo Škodu, a ne Mercedes

Mons je spektakularno uplovio u ovogodišnje kulturne priredbe Plzen nema takvoga gradonačelnika, ali ima Petra Formana, sina znatno poznatijeg filmaša Miloša Formana. Petr Forman je umjetnički direktor plzenske kulturne priče koja Česima i turistima donosi brojne izložbe, plesne priredbe, kazališne predstave, festivale i koncerte. “Riječ je o promjeni mentaliteta. Mnogim građanima kod nas nedostaje iskustvo iz drugih zemalja i kultura, a kultura je u Plzenu uvijek bila zanemarena”, kazao je Petr Forman. “Ljudi su petkom radije odlazili na selo nego u kazalište, ali svijest se polako mijenja i važno je da u ovoj godini i dalje radimo na tome.” Zato je za službeni moto ove godine Europske prijestolnice kulture izabran izraz “Open up”, što aludira na desetljeća socijalističke zatvorenosti, ali i na najpoznatiji – ili da kažemo jedini poznati? – plzenski proizvod, a to je pivo.

Plzenski budžet za godinu kulture relativno je skroman, tek oko 22 milijuna eura, ali grad snosi troškove gotovo posve sam, bez velike pomoći vlade u Pragu, što plaši češke poznavatelje prilika. Mnogi upozoravaju da bi ova godina mogla značiti propast za gradske financije, a krajem 2012. tadašnji je direktor organizacije Europske prijestolnice kulture Tomas Froyda dao ostavku. “Sada sve izgleda divno, no najveći će problemi doći 2016., kada će grad sve morati platiti i onda utvrditi da više nema novca za razvoj”, rekao je Froyda. “Situacija je složena”, priznaje i Martin Zrzavecky, gradonačelnik Plzena. “Ali mi Česi vozimo Škodu, a ne Mercedes. Zato je naša godina Europske prijestolnice kulture solidna Škoda koja za pristojnu cijenu nudi dobru kvalitetu.”

Europskom prijestolnicom kulture 2020. godine postat će jedan irski i jedan hrvatski grad, a uz Zagreb, Rijeku, Varaždin, Pulu, Zadar, Dubrovnik, Đakovo i Osijek, među potencijalnim je kandidatima i Split. Projekt Europske prijestolnice kulture jedan je od najuspješnijih pothvata u europskoj suvremenoj kulturnoj povijesti, a interes i konkurencija izrazito je velika ne samo u nas – primjerice, za istu titulu 2019. godine u Italiji konkurira više od 20 gradova. Projekt Europske prijestolnice kulture pokrenut je sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća, na prijedlog grčke ministrice kulture Meline Mercouri i uz podršku Europskog parlamenta. Prvu titulu ponijela je Atena 1985. i od tada je svake godine po jedan grad nosio ovaj prestižni naslov, a od 2011. godine po dva grada. Dosad je titulu ponijelo ukupno 40 gradova, među kojima su Genova, Glasgow, Krakow, Porto, Amsterdam, Berlin, Pariz, Madrid, Stockholm, Dublin, Graz, Lille, Liverpool, Patras, Pečuh, Essen, Košice, Marseille.
Plzen i Mons: Na 1 uloženi očekuju 5 eura

Budžeti kojim su financirane Europske prijestolnice kulture različiti su i variraju od otprilike 12 pa do 120 milijuna eura, no taj iznos zapravo je samo trošak programskih sadržaja, a ne i, primjerice, realizacije projekata izgradnje novih kulturnih ustanova, tako da titula zapravo košta još više. EU kao nagradu svakom gradu daje 1,5 milijuna eura iz Fonda Meline Mercouri, a svi dobitnici trude se okrenuti se financiranju iz drugih, većih europskih fondova, no ne ide svima baš najbolje. Košice su rijetka iznimka. Slovački grad Košice, Europska prijestolnica kulture 2013. godine, uspio je zahvaljujući ulaganjima u kulturne i kreativne projekte promijeniti svoj imidž i iz nekadašnjeg središta teške industrije postati mjesto kreativnosti koje privlači pozornost svjetskih medija. Kao Europska prijestolnica kulture, Košice su u dvadesetak kulturnih programa uložile više od 60 milijuna eura i postale vodeće slovačko mjesto kreativnosti i kulturne industrije, ali i privlačno turističko odredište.

Zahvaljujući novom kulturnom centru, koji je uređen u bivšim vojarnama, u koji je uloženo čak 26 milijuna eura, Košice su dobile multifunkcionalne prostore namijenjene kulturnim sadržajima i kreativnoj industriji na kojima će ovaj slovački grad s 235 tisuća stanovnika temeljiti svoj razvoj i u budućnosti. No, Košice su uspjele iz europskih fondova pokriti više od 80 posto budžeta, što nije uspjelo ni jednom drugom gradu, pa ni Monsu niti Plzenu, a bogme ni Mariboru, s kojim se gradovi u Hrvatskoj često uspoređuju.

Prema službenim podacima, projekt EPK Maribor imao je proračun od 29,5 milijuna eura, no samo pet posto proračuna namaknut je iz EU-a, dok su najveći dio novca, čak 90 posto, izdvojili slovenski porezni obveznici, kako na državnoj, tako i na lokalnoj razini, a nešto više od četiri posto stiglo je od sponzorstva i od ulaznica. Istina, Maribor je u 2012. imao 4,5 milijuna turista, dok se u godinama prije nošenja titule EPK broj posjetitelja nije penjao iznad 700 tisuća, otvoreno je više od tisuću novih radnih mjesta, a u godini kad je grad bio prijestolnica kulture za oko 7,5 milijuna eura porasla je dobit tvrtki u Mariboru. Tijekom godine u kojoj je Maribor bio EPK odrađeno je 405 projekata i 5264 kulturna događaja, posjetilo ga je više od 230.000 turista, a zabilježeno je preko 540.000 noćenja, što je bio porast od 13 posto. Procijenjeno je da su gosti i posjetitelji programa ukupno potrošili tijekom 2012. godine 41 milijun eura.
Veliki dobitnici Liverpool i Graz

Mons ovih dana živi u znaku Van Gogha No, projekt Europske prijestolnice kulture ipak je Mariboru bio izrazito težak, a i prvi glasovi iz Monsa i Plzena, ovogodišnjih prijestolnica, nisu previše optimistični. Mons je u priču uložio oko 70 milijuna eura, uglavnom iz javnih izvora, a slično je i u Plzenu, čiji je proračun za EPK oko 22 milijuna eura, uglavnom iz gradskih i pokrajinskih budžeta, no u oba grada vlasti računaju da bi se svaki euro uložen u projekte vezane uz Europsku prijestolnicu kulture mogao vratiti peterostruko.

Računica je sljedeća – 2008. je, primjerice, Liverpool privukao dodatnih 9,7 milijuna turista, a ostvarili su neto dobit od 800 milijuna funti na “samo” 117 milijuna funti, koliko su uložili. Grazu je titula generirala dodatne prihode od turizma u iznosu od 74 milijuna eura. Pokrajina Ruhr-Essen privukla je u godini kad je prestižna titula bila njihova više od 6,5 milijuna turista, što je bio rast od 13,4 posto, a turisti su im te 2010. ostavili 90 milijuna eura samo u hotelima...

Orijentacija na korištenje europskih fondova u budućnosti će, čini se, ipak biti presudna kako bi gradovi mogli ući u avanturu zvanu Europska prijestolnica kulture koliko-toliko sigurni da ih kultura neće financijski ubiti. Primjerice, program Europske unije Kreativna Europa, s naglaskom na potprograme Kultura i Europske prijestolnice kulture, s 1,46 će milijardi eura u sljedećih sedam godina ojačati europski kulturni i kreativni sektor.

Iskreno, budžeti europskih prijestolnica kulture zastrašujući su, makar se optimistično i očekivao povrat novca i spektakularna zarada. Gledano iz hrvatske i splitske perspektive, i najskromniji plzenski proračun od 22 milijuna eura čini se golem, pogotovo što se Hrvati ne mogu pohvaliti ni Škodom – a bogami ni “Fićom”! – kao simbolom nacionalnog ponosa i stabilnosti. Čitav godišnji kulturni proračun Hrvatske manji je, recimo, od iznosa koji je Liverpool uložio samo u projekt Europske prijestolnice kulture. Na kulturu se u Hrvatskoj u ovoj godini planira izdvojiti ukupno od 867.953.039 kuna (oko 120 milijuna eura), a cijeli Split gospodari ukupnim godišnjim proračunom koji je težak 757 milijuna kuna (stotinjak milijuna eura), od čega na kulturu otpada oko 83 milijuna kuna, dakle desetak milijuna eura. Drugim riječima, Splitu trebaju barem dva čitava godišnja kulturna proračuna da bi imao onoliko novca koliko je – skromno! – uložio Plzen u ovogodišnju Europsku prijestolnicu kulture.
Što se kuha u Banovini?

Da se, dakle, rastegnemo koliko smo dugi i široki, bez nekog moćnog sponzora, donatora ili bez pomoći samog Duha Svetoga, projekt Europske prijestolnice kulture u nas ne može proći bez golemih i neizvjesnih troškova na rubu pogibeljne avanture. Koja, istina, nije još ni započela.

Kao što se zna, rok za podnošenje kandidature Ministarstvu kulture je 17. travnja, a Split, premda je bio među prvima zainteresiran za kandidaturu, tužno zaostaje za svima, premda optimizam iz Banovine pršti na sve strane. Famozna “kulturna strategija” još nije ni predstavljena javnosti, a kad se i to dogodi – navodno idućeg tjedna – slijedi javna rasprava. Naime, bez strategije kulturnog razvoja nema ni kandidature, a sama strategija samo je jedan mali segment u stvaranju kompletnog projektnog kandidacijskog paketa. Rijeka je svoju strategiju donijela još 2013., te je, čini se, daleko odmaknula. Već je kreiran i slogan “Rijeka 2020 – Luka različitosti”, osmišljen koncept kandidature koji se temelji na četiri pojma: luka, voda, rad i manjine... I Dubrovčani, Varaždinci, Osijek i Pula također su znatno dalje odmaknuli nego Split. Kakva je splitska vizija, tko bi je trebao nositi, tko bi nam mogao pritom pomoći i zašto, u kojem smjeru želimo razvijati kulturni identitet grada, koliko bi nas to moglo koštati... Vjerujemo da ćemo odgovore na sva ta pitanja uskoro doznati, no veliko je pitanje hoće li nam se odgovori koje Banovina čuva kao zavjetnu tajnu i svidjeti. Titula prijestolnice kulture morala bi nam nešto značiti svima, a ne samo njima jer, ruku na srce, nemoguće je predvidjeti tko će 2020. godine sjediti u Banovini, a tko – na zidiću.

Piše: Eda Vujević

Honorar za ‘suce’ 500 eura dnevno
Nakon što 17. travnja natječaj za predaju kandidatura gradova bude zatvoren, imenovat će se povjerenstvo neovisnih stručnjaka koje će pristupiti razmatranju svake prijave. Povjerenstvo ukupno ima 12 članova, 10 ih biraju tijela EU-a, a dva člana bira zemlja kandidat, pa je Ministarstvo kulture raspisalo natječaj za naša dva kulturna eksperta koji bi trebali, uz honorar od 500 eura dnevno za ukupno 20-ak dana angažmana u Bruxellesu, izabrati najbolju prijavu. Povjerenstvo će osobito voditi računa o europskoj dimenziji projekta, o kulturnim i umjetničkim sadržajima, mogućnostima grada da programe provede, o dosezima upravljanjima te o kulturnoj strategiji svakoga grada koja, međutim, uključuje i planove za godinu koja slijedi. Iduće godine gradovi s titulom prijestolnica kulture su španjolski San Sebastián i poljski Wrocław, 2017. su to Aarhus u Danskoj i Paphos na Cipru, 2018. će to biti Leeuwarden u Nizozemskoj i Valetta na Malti, a 2019. titulu će nositi dva još uvijek nepoznata grada iz Italije i Bugarske, dok će 2021. godine priliku dobiti gradovi u Rumunjskoj i Grčkoj.

Link na originalni članak

COPYRIGHT!
Svi tekstovi, slike, zaštićeni trgovački znaci te sa bilo koje druge osnove zaštićeni "objekti/subjekti" zakonom o autorskim ili drugim pravima postavljeni na ovom portalu u vlasništvu su izvora koji je naveden uz određenu sliku ili tekst te su objavljeni uz odobrenje nositelja autorskih prava. Svi materijali sa izvorom Croatialink.com u vlasništvu su našeg portala i mogu se koristiti isključivo uz pismeno odobrenje uredništva portala. Korištenjem odnosno pregledavanjem našeg portala slažete se sa uvjetima korištenja portala.
PRAVNA NAPOMENA!
Portal CroatiaLink.com napravljen je u dobroj vjeri i koristite ga na vlastitu odgovornost.
©CroDodo, 2004 ~ 2024, All rights reserved