Fidži je otočje za medeni mjesec. Uživa se u ljubavi, moru, palmama, jelu. I još u paleti predivnih boja planete: u koralima, ribama, pticama i voću
Film „Izbačen“ sa Tomom Hanksom sniman je na Fidžiju, vjerovatno jednom od njegovih nenaseljenih otoka. Nije bilo gledatelja čija se fokusranost na radnju filma bar na tren nije pomakla na predivnu bistru vodu mora i boje pučine. Da nije bio tako sam, moderni Robinson bi vjerovatno uživao, kako uživaju moderni turisti. Iako mogu odsjesti baš na Otoku Robinsona Crusoea na Obali korala, oni po pravilu nisu sami.
Najčešće su u paru, jer Fidži je mjesto za ljubav. Zbog mnogo čega, a prvenstvno zato što ga mnogi Zapadnjaci, ponajviše Australijanci i Amerikanci, biraju kao mjesto za vjenčanje ili kao mjesto medenog mjeseca. Umjesto dvadesetak hiljada dolara, koliko košta vjenčanje u Americi, svoj najslađi dan i mjesec života par će platiti svega dvije-tri hiljade dolara, koliko košta jedan od paket-aranžmana za vjenčanja i odmor na Fidžiju. A i da nije ljubavne sreće, užitka ne bi nedostajalo. U mirnim uvalama, visoke palme nadgledaju beskrajno tirkizno more. Pod palmama su brojni privatni moteli i bungalovi od drveta i trske. Od palme do palme razapete platnene njihaljke u kojima sanjare turisti, odbjegli od civilizacije i stresa. Plaže Fidžija se smatraju najljepšim na svijetu. Gužvi uglavnom nema, očarava tišina u kojoj se čuje samo glas okeana. Preplanula tijela ljudi se valjaju po plažama pjeska poput mekog biserja, rone u plićaku ili opuštena plutaju na potpuno prozirnoj vodi, koja cijeloj plaži daje kristalno-svjetlucav sjaj.
Podvodne draguljarnice
Mnogi jahači na valovima ovdje dolaze da „uhvate svoj“ val – Fidži je jedna od najpoželjnijih destinacija surfera. A i ljubiteljima ronjenja ovdje se čini da su došli na kraj svojih životnih traganja: voda oko ovog otoka krije pravu prirodnu draguljarnicu – korali su kao od rubina, ribe kao živi safir, a podvodno bilje ćilibar kojemu nema ravna. Uz morske zvijezde koje podvodnim pejzažima daju praznični izgled, ima ajkula i raža, sve se može vidjeti, ali od ljepote nestaje strah. Zvuči nevjerovatno, ali skoro svi turisti koji pokušavaju opisati svoj bajkoviti doživljaj pod vodama Fidžija, kao prvo i najvažnije izgovore: kakve boje! A to će reći i oni koji se upute u prašume Fidžija. Ptice koje nalikuju opisima žar-ptica, sa više desetina boja u svom perju, prolijetaće pred očima zapanjenih turista. Ove su prašume jedinstvene na svijetu: u njima skoro da i nema opasnih životinja i insekata. Ipak, nije dobro da se bilo ko u njih uputi bez vodiča – kroz njih se, zbog gustog drveća i žbunja, veoma teško kretati. Tim više oduševljava kako vodiči lako pronađu staze na kojima avantura i šetnja postaju jedno. Na ostrvu su, sem tirkiznih uvala, još neka mjesta koje holivudske kamere nisu mogle zaobići, a među njima su vodopadi. Ono što se preporučuje kao „obavezno vidjeti“ jesu vodopadi Bouma na otoku Taveuni, mjesto snimanja „Povratka u Plavu lagunu“.
Otoci se mogu obilaziti organiziranim krstarenjima od tri-četiri dana. Do odredišta se može stići tzv. „vodenim taksijem“, feribotima koji povezuju sva veća mjesta, ali i malim avionima, što je izuzetan doživljaj, zbog neponovljivog pogleda iz zraka na more i otoke.
Ko uspije da se odvoji od prekrasnih plaža i šuma, može obići sela i upoznati se sa kulturom ove egzotične zemlje. To znači i zadovoljstvo odlaska na pijacu gdje će doživjeti još jednu eksploziju boja, ovog puta voća i povrća. Da se upotpuni čulna slika ovog dalekog kraja, treba ga probati, kao i razna, vrlo ukusna jela. Jela na Fidžiju su često pripremljena sa kokosovim mlijekom, koje zovu lolo. U mlijeku kokosa se služe morski plodovi i kuha poznato jelo kokoda (riba marinirana u limunovom soku i ljutoj papričici). Reklo bi se na prvi pogled da stanovnici na Fidžiju imaju jednu sličnost sa Bosancima: vole kavu i pjesmu. Iako je i njima piće za druženje, kava nije kava, ni kafa, niti kahva. Tako se zove napitak koji se spravlja od korijena jedne vrste biberovog drveta. Kava ima blago umirujuće djelovanje, veoma je zdrava i ona je obredno piće na svečanostima jakona, pa je češće i zovu jakona. Ako se turistima i ne posreći da na Fidžiju budu u vrijeme svečanosti na kojima bi mogli vidjeti tradicionalne plesove, vjerovatno će čuti muziku ovih vedrih ljudi. Njima ne treba poseban povod da se prihvate gitare ili nekog tradicionalnog instrumenta i pjevaju, obično u grupama. A i bez instrumenata -  pjevaju kad rade, kad šetaju, na plaži. Jer, kažu, više od kave vole samo ljubavne pjesme.
Fidži je otočna država u Tihom okeanu, koju čini oko 330 otoka. Arhipelag se nalazi istočno od Australije, sjeveroistočno od Novog Zelanda. Prijestonica Fidžija, Suva, nalazi se na najvećem otoku, Viti Levu. Fidži ima nešto oko 850.000 stanovnika, koji naseljavaju stotinjak otoka, a preostali otoci su nenaseljeni. Službeni jezik je engleski, ali se govore i fidžijski i hindu. Novčana jedinica je fidžijski dolar. Na Fidžiju ima inflacije, tako da se prije putovanja treba informirati i o cijenama i o kursu. Za jedan euro se sada može dobiti otprilike dva i po fidžijska dolara. Polinezijsko, melanezijsko i indijsko porijeklo stanovnika Fidžija čini predivnu kulturnu mješavinu. Danas ćete na svakom koraku vidjeti nasmiješena lica domaćina, jer turizam čini glavnu privrednu granu ove zemlje. Međutim, do prije nešto više od sto godina, na otoku je bilo kanibalizma: 1867. godine na ovom otoku, u jednom selu su, sa malo svojih začina, pojeli misionara Thomasa Bakera. Ova činjenica zaista ne treba da brine moderne turiste: običaj je odavno mrtav, a stanovnici dobrodušni. Na jednom nedavnom izboru turističkih destinacija svijeta sa najljubaznijim domaćinima, Fidži se našao među prvih pet.