Nekada najdublja tajna Titove Jugoslavije, za koju, kako se vjerovalo, je znalo samo četiri čovjeka u SFRJ - Goli otok, a na kome su zvjerski mučeni i ubijani protivnici komunističkog režima danas je grad duhova.

Zapušten je, zgrade su urušene i tek po koji turista, ili neki od članova porodice čiji su članovi tu ostavili svoje živote dođu i obiđu ovo jezivo mjesto koje krije mnoge mračne tajne. Vodimo vas na putovanje ovim nekada zabranjenim ostrvom na Jadranu i otkrivamo sve mračne stvari koje su se u ime Josipa Broza Tita radile na takozvanom jugoslovenskom Alkatrazu, piše "Telegraf rs."! Goli otok se prostire na 4,7 kvadratnih kilometara, istočno od Istre, u Velebitskom kanalu, između ostrva Rab, Sveti Grgur i Prvić. U Prvom svjetskom ratu Austrougarska je na njemu čuvala ruske zarobljenike s Istočnog fronta. Poslije sukoba Tito - Staljin, 1948. godine, na Golom otoku se otvara zatvor za političke kažnjenike, ali je bilo i nešto osuđenih ratnih zločinaca iz Drugog svjetskog rata, mahom ustaša.. Goli otok “s radom” počeo je davne 1948. godine, a prvi zatvorenici na ovo ostrvo u blizini Raba na Jadranu stigli su 9. juna 1949. godine. Svi su oni bili politički zatvorenici, koji su se na neki način suprostavljali komunističkom režimu. Dovoljna je bila, kako svjedoče ljudi koji su preživjeli sva ova zvjerstva, jedna riječ, vic, pogled, osmjeh ili podignuta obrva koja se nije svidjela nekom od “glavešina” ili “zabrinutih građana” pa da se čovjek nađe na višegodišnjem robijanju na Golom otoku. Prema zvaničnim podacima na Golom otoku bilo je zatvoreno 16.101 osoba, od toga njih 413 je izgubilo život, a strahuje se da je ovaj broj još i veći. Spekuliše se da je od 3.000 do 15.000 ljudi tu skončalo pod batinama, od iznurenosti, difterije ili se prosto ubilo skokom u ambis. Procentualno, 44 posto zatočenih bili su Srbi, 21,5 posto Crnogorci, 16 posto Hrvati, a pet posto Makedonci. Bilo je nešto malo i Slovenaca i Albanaca. Zatvor se sastojao od četiri logora: Prvi muški (Mala žica), Drugi muški (Velika žica), Petrova rupa (Kota 101) i kasnije Ženski logor. Prvi ženski logor bio je na Svetom Grguru, kao i oficirski logor. Od 1948. godine do 1956. godine na Golom otoku robijali su samo politički robijaši, a od tada on postaje zatvor i na njemu su kaznu služili silovatelji, ubice i drugi, sve do 1988. godine kada je on zvanično ukinut i prepušten zubu vremena na milost. Jedina vrijednost sada na Golom otoku je obrađeni kamen, ugrađen u kuće i puteve koji ne vode nikud. Riječ je o ručno obrađenim komadima kamena, koji na tržištu imaju izuzetno visoku cijenu, pa će budući vlasnik kamen moći da proda i dobro zaradi. Obrađivali su ga robijaši, u strašnim uslovima, po suncu, kiši i jakom vjetru, a za razliku od svega drugog, kamen još niko nije odnio s Golog otoka. Idejni tvorac u čije se ime sve radilo na ovom surovom ostrvu Josip Broz Tito nikada nije posjetio Goli otok, a kako tvrde istoričari pored njega za sva zvjerstva koja su se u ovom “zatvoru” radila znali su i Edvard Kardelj, Aleksandar Leka Ranković i Milovan Đilas. U zvaničnu posjetu Golom otoku za sve vrijeme postojanja otišla su samo dva visoka funkcionera iz SFRJ, a to su Titov kum Leka Ranković, kao i Dobrica Ćosić. Prema popisu zatvorenika na “prevaspitavanje” kako je to tvrdio nekadašnji upravnik Golog otoka i narodni heroj Jovo Krivokapić najviše su išli ljudi iz Srbije i Crne Gore, a bio je i jedan veći broj Italijana, dok svih ostalih bilo je dosta manje. Da bih došao na Goli otok morao sam u Senju uhvatiti brod koji vozi do njega, plovili smo čitav sat dok nismo ugledali ogromne stijene. – Evo ga, to je to – pomislio sam cilj je blizu. Na samim obodima ovog ostrva okruženog prelijepim Jadranom odmah se mogu uočiti ogromni bunkeri i osmatračnice koje su nekada služili da se strogo čuva prilaz ovom “zatvoru”. Podsjećamo, u vrijeme trajanja političkog zatvaranja i mučenja na Golom otoku, čitava oblast oko ostrva proglašena je zonom zabranjene plovidbe. To dokazuju dva izdvojena ostrva koja prave prava vrata / ulaz na Goli otok, a na njima, duboko u stijenama ukopani su bunkeri, a samo se mogu vidjeti prozori kroz koje su nekada virili mitraljezi i razne druge duge cijevi. Na samom ostrvu, koje je sada grad duhova vide se zaista lijepe građevine od ručno klesanog kamena, bez ikakvog alata, a blokovi kojim su objekti zidani isklesani su udarcima kamenom o kamen! Nekada tu nije bilo ništa, sama golet, a svaka današnja biljka ili drvo koje se nalazi na ostrvu rezultat je mukotrpnog rada robijaša koji kada bi posadili bilo koju biljku morali su svojim tijelima da joj prave hladovinu i štite je od sunca kako bi se ona primila. Ostala je čuvena “crta” ili staza kojom bi novi robijaši morali da prođu pored “starijih kažnjenika” koji bi ih najjače moguće tukli i udarali kanapom, kaiševima, lancima, motkama i drugim predmetima koje su im u ruke dali stražari. Ovo je bio ritual koji se svaki put, kada bi na Goli otok dolazila nova grupa robijaša, izvodila, a kada bi neki od kažnjenika odbio da “bičuje” nove zatvorenike i on sam bi morao proći kroz vrstu. Stražari i upravnici su sve to sa strane gledali i podsmjevali se robijašima, povicima: “Bando”, “izdajnici”, “naučićete se ovdje pameti”. Svuda okolo vide se samo ruševine objekata koje su podigli zarobljenici. Svima je urušen krov, razvaljeni su prozori, porušeni kameni zidovi, električni stubovi, zarđali rezervoari u kojima se skupljala kišnica, sve je propalo, a pravi simbol svega je grafit “Svršeno je!” koji svakom prolazniku kaže mnogo! Ipak, ostale su i dalje parole koje veličaju Tita i SFRJ, kao i petokrake urezane u zidove, a nađe se i po koje ime od nekog osuđenika koji je napisano u kamenu. - Predlažemo da se obnove četiri objekta koji su u relativno dobrom stanju i napravi memorijalni centar i škola demokratije. Želimo da razvijemo specifični vid turizma, da tokom ljeta dolaze ljudi iz međunarodnih institucija koji hoće da raspravljaju o raznim temama vezanim za ljudska prava, a da imaju i mogućnost da se okupaju - kaže za "Telegraf.rs" Darko Bavoljak, predsjednik Udruženja Goli otok "Ante Zemljar" iz Hrvatske. Postoji i inicijativa da se svi koji bi se brinuli za očuvanje sjećanja na bivše logoraše povežu i sa sličnim institucijama u svijetu, logorima i zatvorima u kojima su takođe patili ljudi: -Treba znati da je Goli otok po mnogo čemu bio specifičan, dok su Hitlerovi logori bili radni i eliminatorski, Staljinovi isključivo radni, Goli otok je bio mjesto prevaspitavanja, nešto slično kao u Gvantanamu. Mi mlađi kojima su ljudska prava na pameti zato ovo mjesto želimo da sačuvamo za sjećanje na ljudske patnje, umjesto da se Goli otok komercijalizuje. Ovo je samo uvod u serijal priča o balkanskom Alkatrazu, mjestu na kojem je Tito prevaspitavao svoje protivnike, a slijede još zanimljivije i jezivije priče…

Piše: M.K.