Split
Dalmovnica
20.7.2015. 4:31:38h
Split: Turistička molitva za Ultru
Boravak u Splitu nije nam ostavio ugodan dojam kao u ostalim obalnim gradovima. Ovo je tužan grad, bez društvenog života, bez ikakvih izvora razonode.
vidonjac / flickr.com

Splićanin živi zatvoren u sebe i ne prima; malo se viđaju, i to samo u posjetima. Šetnja na trgu, taj svakidašnji resurs svakog stanovnika jadranskih luka, nema onu živost i draž ostalih gradova u kojima se ima iluzija talijanskog ili španjolskog života.
Ova impresija o Splitu i Splićanima koju ste, evo, upravo pročitali objavljena je u Parizu, u popularnoj reviji “Tour du Monde”, ali – ne bojte se – ne radi se ni o kakvoj diverziji uperenoj protiv splitskoga turizma, smišljenoj u tajnim propagandnim laboratorijima naše konkurencije, ako ste možda baš na to pomislili.

Naime, stvar nije osobito friška, dapače, objavljena je prilično davno – preciznije, još 1876. godine, iz pera francuskog novinara i putopisca Charlesa Yriartea (odličnog crtača i zanimljivog pisca onoga vremena, kako ga predstavlja Frano Baras u svojoj knjizi “Krijesnice hrvatskog Jadrana“), a ovdje je citirana tek radi toga da bi današnjem čitatelju otprve bilo jasno koliko se toga promijenilo od slike Splita iz časopisa “Tour du Monde” (tog “tužnog grada bez društvenog života i bez ikakvih izvora razonode“), pa do ovog današnjega o kojemu “The New York Times” objavljuje, ne bez novinarske fascinacije drevnim gradom i pulsiranjem života u njemu, opširnu reportažu pod naslovom “36 sati u Splitu“.
To da je Split danas turistička hit destinacija u hrvatskim, pa i širim europskim i čak svjetskim razmjerima, postalo je neizbježno opće mjesto skoro svih visokoparnih razglabanja o tome što turizam kao “industrijska grana“ znači našoj nacionalnoj ekonomiji, a redovito se kao mantra ponavlja i u manje-više površnim „javljanjima naših reportera“ s jadranske obale, popraćenim – kad je Split u pitanju – stoput prožvakanim videoprilozima s Bačvica, Peristila, Rive ili, u slučajevima većeg nadahnuća, s Matejuške (koju se nerijetko predstavlja kao da tamo i dan-danas u svojoj gajeti žive Roko i Cicibela, no to je već neka druga tema).

Istina, takvo se gledanje na splitsku turističku klasu, odnosno na zvjezdice kojima se zakitio na izvicijanom turističkom tržištu, može potkrijepiti i brojkama koje, naravno, nemaju dušu, pa nadležni iz turističkih institucija, od državnih i županijskih do gradskih, to često i rade, pozivajući se na tri ključne kategorije: broj dolazaka, broj noćenja, ostvareni prihod. Na sve tri stavke cifre su u povećanju, i to takvom da o njemu na većini drugih destinacija turist-maheri mogu samo sanjati i pitati se što to Split ima, a mi nemamo. Za ilustraciju - a prema riječima direktorice gradske Turističke zajednice Alijane Vukšić - samo proteklog lipnja u Splitu je registrirano 53.877 dolazaka i 145.744 noćenja gostiju, što je 14, odnosno 18 posto više nego u istom mjesecu prošle godine, pa je logično da je i zarada obilatija nego lani. Sve pet.

Pred stručnim analitičarima, ali i onima koji turističke križaljke rješavaju tek nako, takorekuć iz nehata, uspostavilo se samo od sebe pitanje – s tim da na njega treba odgovoriti precizno i potkovano, a ne okruglo pa na kocke – po čemu to brojni putnici, globtroteri, agencije ili čak cijele države smatraju da je Split u svijetu jedinstvena destinacija, grad kojeg se mora vidjeti, adresa koja spada u red onih gdje se za novac dobije najviše dobrih vibracija i gdje se planski dolazi “na kratko“, a redovito ostaje puno duže, sve dok se ne potroši raspoloživi novac.

Na to pitanje ima svakakvih odgovora – u nekim se tumačenjima u prvi plan stavljaju one čisto emocionalne, mentalitetske kvalitete splitske ponude, dok se u drugim taksativno navode novi smještajni kapaciteti, novotvoreni restorani, hoteli… - no točan odgovor, barem se tako čini iz kuta Dalmovnice, leži u tome da se grad Split u neku ruku specijalizirao za “turizam mladih“; da ga je kao friendly destinaciju otkrila i na svoj način posvojila mladost svijeta.
Taj odgovor vidi se prostim okom: grad je, osobito u staroj jezgri, prepun mladih ljudi koji su ga došli obići, čak i neovisno o tome koliko im je turistička ponuda posebno prilagođena. Već slavna Ultra, festival elektronske glazbe, tu je pridonijela najviše: njezin multikulturalni zov je zbilja od nesagledive važnosti i koristi za splitske turističke bilance, pa bi je trebalo čuvati do daske, ma koliko bila bučna do daske.

Uostalom, to što fratri iz Poljuda dvije noći nisu mogli spavati baš najbolje, ili što je nekom građaninu zapišalo vrt, zaista nisu dovoljni razlozi da se dovede u pitanje nešto toliko važno za Split i njegov turizam kao što je Ultra. Bilo bi to ultra glupo.

Piše: Mladen Krnić
Link na originalni članak

COPYRIGHT!
Svi tekstovi, slike, zaštićeni trgovački znaci te sa bilo koje druge osnove zaštićeni "objekti/subjekti" zakonom o autorskim ili drugim pravima postavljeni na ovom portalu u vlasništvu su izvora koji je naveden uz određenu sliku ili tekst te su objavljeni uz odobrenje nositelja autorskih prava. Svi materijali sa izvorom Croatialink.com u vlasništvu su našeg portala i mogu se koristiti isključivo uz pismeno odobrenje uredništva portala. Korištenjem odnosno pregledavanjem našeg portala slažete se sa uvjetima korištenja portala.
PRAVNA NAPOMENA!
Portal CroatiaLink.com napravljen je u dobroj vjeri i koristite ga na vlastitu odgovornost.
©CroDodo, 2004 ~ 2024, All rights reserved