'Spašavatelji HGSS-a su na Paklenici pronašli zalutalu francusku obitelj na teško pristupačnom terenu, u neadekvatnoj opremi, bez hrane i vode. Otac - srčani bolesnik kojemu je pozlilo pa je pokrenuto i helikoptersko spašavanje.'
'U blizini Planinarskog doma Paklenica nakon izvršenog pregleda, zbrinuta je unesrećena mlađa ženska osoba, strana državljanka s lomom noge. I u 28. tjednu trudnoće.'

'21. 7.  upućen je poziv HGSS-u da se na Anića kuku nalaze 3 osobe u 30-tima koje su ostale bez vode i pitaju može li im se voda donijeti s obzirom na visoke temperature kako bi se mogli vratiti natrag.'
To su neki od najnovijih primjera spašavanja turista na hrvatskim planinama. HGSS im iznova upućuje apele da na planine ne kreću u japankama, bez adekvatne odjeće i obuće, dovoljne količine hrane i vode te potrebnih lijekova, a oni poput 'pravih avanturista' koji žele da im ljeto ostane u sjećanju, kreću baš tako.
HGSS u akciji spašavanja (Foto: Pixell, HGSS) - 4
Od oko tisuću akcija traganja i spašavanja koliko ih u prosjeku ima HGSS tijekom godine, oko 300 se odnosi na turiste, a polovica slučajeva događa se u tri ljetna mjeseca, pojašnjava Vinko Prizmić, pročelnik HGSS-a.

'HGSS ima posla tijekom cijele godine, no u špici turističke sezone najviše akcija koje imamo vezane su uz tzv. slučajne planinare. Oni dođu na more, kupaju se, sunčaju, a onda im pogled padne na Sv. Iliju (vrh Biokova) i pomisle: tamo gore je sigurno prekrasno. Vide da i visina od 1600 metara nije bog zna što i krenu. Prvo zanemare činjenicu da je to krš, da je sunčevo zračenje dvostruko jače i da nema površinskih voda.

Na takav uspon ne ide se bez bar tri litre vode a oni krenu s bočicom i po mogućnosti u japankama. Dehidracija dovodi do pada koncentracije, onda traže prečace, izgube se, često i ozlijede, a ako nemaju društvo, sami su sebe osudili. Pogotovo ako nema signala za mobitel, a često ga nema', opisuje Prizmić najčešći slučaj 'turista u nevolji' u Hrvatskoj i nastavlja:

'Imamo opasne i zahtjevne planine koje su klopka za neiskusne. Lako možete završiti na rubu provalije ako niste na pravome putu.'

Česi su samo mit
I odmah demantira mit o Česima-pustolovima 'koji dolaze umrijeti u Hrvatsku' plivajući od Splita do Brača ili penjući se bosonogi na Biokovo.

'Ne može se govoriti o Česima kao stereotipu turista kojemu se uvijek nešto događa, ali se može za njih reći da su radoznali. Uostalom, oni su i Hrvatima otkrili spoj mora i planina, a prije 25 godina na Biokovu smo spašavali samo njih. Ima sezona kada spašavamo najčešće Francuze koji imaju razvijenu kulturu hodanja/penjanja, neke godine bude najviše Poljaka. Sve je to zakon velikih brojeva - broja gostiju iz neke zemlje i njihovih navika', ističe pročelnik HGSS-a.

Među turistima koji stradavaju na nepristupačnim terenima su i Nijemci, Švicarci, Mađari, Australci i Japanci.

Statistika o poginulim stranim državljanima na hrvatskim cestama i u moru također potvrđuju isto - Česi nisu na prvom mjestu, ali jesu pri vrhu.

Prema podacima MUP-a, u posljednjih pet godina u Hrvatskoj se utopilo 160 stranih državljana. Gotovo svi su stradali u moru u kojem ih je smrtno stradalo 150. Najpogubnija je bila 2011. godina kada ih se utopilo 42. Od 2010. do 2014. godine u Hrvatskoj se utopilo najviše Slovenaca - 35 te Nijemaca - 30. Na trećem su mjestu Austrijanci s 21 žrtvom utapanja pa tek onda Česi kojih je na taj način stradalo 16.

Na hrvatskim je cestama u posljednjih pet godina poginuo 151 strani državljanin. Među njima je opet bilo najviše Slovenaca - 25, tek jedna osoba manje stradala je iz Bosne i Hercegovine, a po broju stradalih slijede Nijemci (16) te Česi (14). Lakše tjelesne ozljede u prometnim nesrećama zadobilo je 1350 stranaca, teške 4364 tako da je ukupan broj nastradalih državljana 5865. Najpogubnija godina za strance na hrvatskim cestama bila je 2012. kada ih je poginulo 38.

Najgore je kad vrijeme curi...
Pročelnik HGSS-a naglašava kako je velika medijska zabluda da u Hrvatskoj imaju najviše posla s turistima te da spasiocima najviše problema zadaju - Hrvati. Često tragaju za ljudima koji su bolesni i dementni pa odlutaju, samoubojicama, izgubljenim pastirima. Među domaćim stanovništvom često stradavaju berači šparoga, gljiva i - skupljači puževa.

'Zbog maglovitog vremena te skliskog terena, znam reći da lov na puževe može biti opasniji od lova na lavove', kaže Prizmić koji iza sebe ima više od 3000 akcija spašavanja.
Svaka je od njih priča za sebe, a najgore su one koje imaju tragičan kraj.

'Najgore je kada znate da vam vrijeme curi. Dobijete poziv da je netko na rubu, a vi ga još niste ni počeli tražiti', ističe i ipak izdvaja slučaj akcije na Kozjaku, prije dosta godina, kada su spašavali troje djece ali su uspjeli spasiti samo jedno.

Kako bi smanjili broj nesreća na planinama, Gorska služba inicirala je uređenje planinskih staza, postavljanje signalizacije i tiskanja zemljovida. Zbog njihova zalaganja, turistima su se otvorile Dinara, Kamešnica...

'Hrvatska još uvijek nije učinila dovoljno da iskoristi potencijal 'outdoor' turizma. Lokalne zajednice ne razumiju da planine, odnosno penjanje, biciklizam, planinarenje, mogu biti novi resursi i izvori prihoda', zaključuje Prizmić.

U pripremi je pilot projekt naplate akcija spašavanja unesrećenih turista. Naime, većina od njih u Hrvatsku dolazi s osiguranjem, niti Hrvatska vojska, čiji helikopteri sudjeluju u akcijama, i koji su najskuplji dio usluge, niti HGSS nisu ovlašteni za izdavanje računa i naplatu. Završen je izbor za civilnu helikoptersku službu u okviru koje bi se naplaćivalo spašavanje, odnosno ispostavljao račun osiguravateljima.

Piše: Nevenka Cuglin
Link na originalni članak