A šta da van kažen, bija san sritan ka malo dite. Još nikad nisan ima goste početkon petoga miseca. Nije, istina, to neka cijena, ali ajde vi u peti misec zaradite dvista, trista, da ne rečen sad koliko eura - govori J. B. (puni podaci poznati redakciji), a na licu mu se vidi da bi eksplodirao da se nije javio u redakciju Slobodne Dalmacije.

Je, novac od turizma je sladak, legne ti na račun a da se nisi, kako kaže naš sugovornik, gastarbajter naviknut na žuljeve i kanale, pošteno oznojio, ali isto ga, kao i svakog radnika suočenog s neradnicima, muči kad znade da ima netko kome je još bolje nego njemu, da ima netko tko će ovoga ljeta zaraditi tko zna koliko milijuna kuna, eura, dolara, čega god hoćete, a da ni orao ni kopao nije.

- Zamislite samo šta mi se nekidan dogodilo. Otiša san u svoju banku platit proviziju agenciji šta mi je dovela goste i tamo su mi na pedeset eura, koliko san triba uplatit, tili uzet još dvista kuna za naknadu šta će oni poslat novac iz jedne u drugu banku. Kad san, da prostite, popizdija i pita ih jesu li poludili, dobija san odgovor da tako stoji u pravilniku o naknadama i da uzmen ili ostavin. I ja san, fala Bogu, ostavija - objašnjava Splićanin imotskih korijena, kojemu ćemo se vratiti nešto kasnije kako bismo saznali na koji je način transferirao novac sa svog računa na račun inozemne turističke agencije i uz koliku naknadu.
Skupe transakcije

Sad je, pak, trenutak da se posvetimo bankama. Jer, one su te koje zarađuju ogroman novac na, najbolje da upotrijebimo stručan termin, ničemu. One će ovoga ljeta u svoje kasice spremiti tko zna koliko milijuna kuna, eura, dolara, čega god hoćete, a da ni orale ni kopale nisu.

Za svaku novčanu transakciju iz Hrvatske u inozemstvo hrvatske banke, ili, bolje rečeno, banke registrirane u Hrvatskoj, naplaćuju nemalu naknadu. Običnim danima takvih transkacija nema previše - tko je, uostalom, vidio da netko iz Hrvatske šalje novac nekome u Njemačkoj - ali kad krene turistička sezona, pa kad navale stranci s eurima, stanje se bitno mijenja.

Ima, naime, turističkih agencija koje posluju na način da proviziju ne uzimaju izravno od gosta, nego im je transferira iznajmljivač. Koji to najčešće radi u poslovnici “svoje” banke. I tako joj, svaki put kad agenciji u novcu zahvaljuje što mu je poslala goste, ostavi koju kunu. Negdje je to 200, kao u slučaju našeg sugovornika, a negdje 40 kuna. Na manji iznos, neka nam banke oproste ako griješimo, nismo naišli, ali na veći jesmo, pa imamo slučajeva gdje je banka sama sebi propisala kako klijentu za transfer novca, ovisno o iznosu uplate, može naplatiti maksimalnu naknadu od čak 1000 kuna.

- Velik je to problem, već neko vrijeme na njega upozoravamo, ali rješenja nema, nemoćni smo, mogli bismo tek sugerirati ljudima da ne rade s takvim agencijama, a to baš i ne bi imalo smisla, jer agencije nisu krive što banke deru svoje klijente - beznadno širi ruke Anđelko Kujundžić, tajnik makarske Udruge iznajmljivača smještaja u privatnim kućama.

Kujundžić tvrdi kako je nemoguće izračunati koliko novca iznajmljivači svakoga ljeta na ovaj način bace u vjetar, ali zna da se s bankama ne može pregovarati, njih jedino veća sila može natjerati da smanje neshvatljivo visoke naknade na transfer deviza iz Hrvatske u inozemstvo.
Nismo članice SEPA-a

Banke su bile susretljivije. Ljubazno smo tako informirani kako je “Hrvatska članica Europske unije, ali nije dio euro zone, pa banke s inozemstvom, pa i sa članicama EU-a, platni promet obavljaju na isti ili vrlo sličan način”. Također, obavještavaju bankari, odrađuju se predradnje kako bismo što prije postali dio SEPA (Single EURO Payment Area) sustava plaćanja, koji je osnovni preduvjet da ta plaćanja postanu jeftinija.

Sukladno direktivama Europske unije, krajnji rok Hrvatskoj za prilagodbu SEPA sustavu je 31. listopada 2016. U prijevodu, čeka nas još 29 mjeseci plaćanja nerazumno skupih naknada. Koje se, da i to pojasnimo citirajući bankare, “plaćaju zbog troškova obrade i procesiranja platnih naloga koje svaka banka ima prema inozemstvu, a utemeljene su na stvarnim troškovima koje banke imaju zbog troškova koje zaračunavaju druge financijske institucije u inozemstvu”.

Eto! A sad se vratimo našem J.B.-u. Obećali smo vam otkriti kako je i uz koliki trošak na koncu prebacio novac iz Dalmacije do Nizozemske.

Na bankarsku ponudu uzmi ili ostavi, on se, rekli smo na početku teksta, odlučio za ostavi, te se sa svojih 50 eura, ne plativši traženu naknadu od 200 kuna, vratio kući. Pa je, rekli smo vam i da je bio gastarbajter, nazvao “svoju” banku u Njemačkoj i pitao mogu li mu prebaciti 50 eura do Nizozemske i koliko će ga to stajati. Natürlich, naravno da možemo, dobio je promptan odgovor, jer u nekim zemljama se onima koji te desetljećima hrane svojim radom i novcem promptno odgovara.
Jedan poziv

- Sve je bilo učas riješeno, s mog računa pribacili su 50 eura i za to su mi naplatili pet centi. E, dobro ste čuli, pet centi, a da je bija veći iznos, naplatili bi 10 centi. Kad san in reka koliko su mi u nas tražili, stali su se smijat - kaže ovaj mali iznajmljivač.

Dakle, ono što kod nas minimalno košta 40 kuna, a maksimalno čak 1000, ovisno o uplaćenom iznosu, u euro zoni je praktično besplatno. Možete, istina, i u Hrvatskoj nešto jeftinije proći, pa uplatu prema inozemstvu obaviti preko internetskog bankarstva, no među iznajmljivačima, poglavito onima iz Dalmacije, takvi su još uvijek u manjini.

- E, ali nisan van još reka - opet će J.B.
- Kad san ono bija u svojoj banci i kad su mi rekli da je naknada dvista kuna, rekli su mi još nešto.
- Što?
- Rekli su mi da ako slučajno upišu krivi broj računa, oni, a ne ja, ili ako dođe do neke greške, da će mi onda vratit uplatu, ali da naknada njima ostaje.

Piše: Vinko Vuković
Link na originalni članak