Svima nama malim iznajmljivačima sada je već jasno da je sezona 2020 katastrofalna. Mjeseci ožujak, travanj i svibanj su izgubljeni. Kod brojnih malih iznajmljivača još tinja nada da srpanj, kolovoz i rujan mogu spasiti koliko se spasiti da, ali koliko je to realno?
Naša glavna emitivna tržišta Italija, Austrija, Njemačka još su i u goroj situaciji od nas kada se radi o koronavirusu (kovid19). Svi se nadamo da će se u svibnju ili najkasnije u lipnju stanje u Hrvatskoj i Europi normalizirati, ali koliko je to realno?

Iz kućne izolacije na more?
Ljudski mentalitet nam je u brojnim primjerima kroz povijest pokazao da sa prestankom opasnosti ne prestaje nelagoda i strah kod ljudi. Trenutno možda i najbolji primjer je nesretni potres koji je zadesio Zagreb 22. ožujka 2020. Prva i očekivana ljudska reakcija nakon potresa bila je bijeg iz domova i stajanje u grupama ispred svojih domova. Čak i danas 20 dana od najvećeg potresa u Zagrebu (5.5 po Richteru) strah nije nestao, osjećaj nelagode i istog tog straha osjeća se kod brojnih ljudi. Zagrepčani  koji su imali priliku pobjegli su iz Zagreba nadajući se pronaći sigurnost u drugim krajevima Lijepe naše.
Za razliku od potresa koronavirus (covid 19) je posvuda. Strah postoji u domovima naših potencijalnih gostiju, strah postoji i u našim domovima i smještajnim jedinicama.
Naravno, restrikcije kretanja i preporuke „Ostani doma“ jednom će nestati, dućani i ugostiteljski objekti će se otvoriti, ali ostaje pitanje tko će smoći hrabrosti napustiti „sigurnost“ svog doma i riskirati odlazak u smještajni objekt stotinama kilometara udaljen od te „lažne“ sigurnosti svog doma i zdravstvenog sustava?

Stvarne granice i granice u nama samima
Ljudi su trenutno okuženi sa više granica nego su toga i svjesni. Prva mentalna granica nalazi se na kućnom pragu, psihoza straha mnoge onemogućuje i da napuste vlastiti prag. Oni hrabriji stoje u beskonačnim redovima ispred dućana kako bi kupili osnovne kućne potrepštine i to svega jednom ili dva puta tjedno.
Nemogućnost napuštanja mjesta prebivališta brojne je male iznajmljivače smještaja spriječila da uopće pripreme svoje apartmane za turističku sezonu koja se možda neće ni desiti. Svaki iznajmljivač koji drži do svog gosta već sa početkom travnja (ako ne i prije) započinje sa uređenjem soba, apartmana, kuća i okućnica.
Brojni Zagrepčani, Karlovčani, Varaždinci, Osječani kao i ostali Hrvati iz cijele Lijepe naše ne mogu ni doći do svojih smještajnih jedinica na Jadranu. Prema trenutnim odredbama svi građevinski radovi u turističkim mjestima su zabranjeni od lipnja do rujna, a također zbog zabrane napuštanja mjesta prebivališta uslijed koronavirusa (covid 19) možemo reći da su građevinski radovi odnosno uređenje smještajnih jedinica dobrim djelom zabranjeni i sada.
Samoizolacija nakon ulaska u Hrvatsku sigurno će odvratiti svakog potencijalnog gosta, ali pretpostavimo da ista i bude ukinuta u Hrvatskoj ostaje pitanje dali će Slovenija, Austrija, Italija, Mađarska dozvoliti da stotine tisuća ljudi bez kontrole prolazi preko njihovih granica.

Zaštitna maska umjesto kreme za sunčanje
Naravno, ništa ne mora biti toliko strašno, kako se brzo koronavirus (kovid19) proširio cijelim svijetom možemo se nadati da će virus jednako brzo i sam od sebe nestati. Švedska, a prije nje i Velika Britanija protiv koronavirusa (covid 19) pokušava se boriti metodom „imuniteta krda“, možda su u pravu, ali strah i maske prisutni su i kod njih.
Na Jadran većina gostiju dolazi da uživaju u suncu i moru, tko zna možda će ove godine glavni turistički modni dodatak biti zaštitna maska na plaži i u restoranu. Ali koliko je to realno?
U najboljim trenucima Hrvatskog turizma na najrazvikanijim plažama Jadrana bilo je nemoguće pronaći mjesto za postaviti ručnik, a sada je u ljudskim glavama 2m razmaka na otvorenom.
Kada jednom i napokon prođe „glavni“ val koronavirusa (covid 19) biti će potrebno puno vremena da nakon ovakve histerije ljudi počnu vjerovati drugim ljudima.

Ekonomska (ne)moć i manjak slobodnog vremena
Većina turista koji borave u smještajnim kapacitetima malih iznajmljivača u Lijepoj našoj su radni ljudi koji svoje godišnje odmore koriste kako bi se opustili i potrošili više nego bi to učinili da nisu na odmoru. Ove godine veliki broj potencijalnih gostiju već je potrošio svoje slobodne dane, tek kada završe sve zabrane koje je sa sobom donio koronavirus (covid 19) ovi potencijalni gosti će započeti sa radom i neće imati vremena za sunčanje na našim plažama.
U neizvjesnosti što će biti nakon pandemije i dali će se ista vratiti u još gorem obliku većina ljudi će stvarati zalihe (financijsku sigurnost) i puno manji broj potencijalnih gostiju koji će možda i imati slobodnog vremena da ga provedu u Hrvatskoj neće biti spreman u novonastaloj situaciji priuštiti si luksuz ljetovanja.
Manjak informacija o završetku školske godine i to ne samo u Hrvatskoj da naslutiti da će brojne zemlje ukoliko dođe do popuštanja restrikcija povezanih za koronavirus (covid 19) školsku godinu završavati u srpnju ili kolovozu, a to će ne sumnjivo biti još jedan od razloga zašto je mogućnost da ova turistička sezona uopće i bude moguća svedena na minimum.

U umirovljenicima je spas!
Ili ipak nije? Umirovljenici nama najzanimljivijih zemalja (Njemačka, Austrija, Nizozemska i ostale bogate države) financijski su najmanje pogođeni ekonomskom krizom koja nas čeka. Umirovljenici također imaju i najviše slobodnog vremena, ali su u isto vrijeme populacija kojoj koronavirus (covid 19) i najviše prijeti.
Očekivati da će Jadran preplaviti brojni umirovljenici iz cijele Europe koji će hrabro napustiti svoje domove i napredne zdravstvene sustave njihovih zemalja je neutemeljena. Naravno da će uvijek biti iznimaka i naravno da se svi nadamo da će i umirovljenici u velikom broju posjetiti Hrvatsku, ali dali je to spas turističke sezone?

Bitno da nam država (ne)pomaže
4000,00Kn mjesečne potpore za svakog zaposlenog u privatnom poslovnom subjektu, naravno uz određena pravila u koja ovdje nećemo ulaziti. Manje od 2500,00Kn godišnje za male iznajmljivače i to pod uvjetom da se mali iznajmljivači oslobode svih fiskalnih i poreznih davanja za cijelu godinu, a o tome se ni ne raspravlja.
Nebrojni su mali iznajmljivači koji preživljavaju cijelu godinu samo zahvaljujući iznajmljivanju svojih soba, apartmana, vikendica. Također brojni su vlasnici smještajnih jedinica koji su kreditima uređivali svoje smještajne jedinice i te kredite sada ne mogu vračati već će se morati dodatno zaduživati po višestruko većim kamatama da ne ostanu i bez jedinog krova nad glavom. A što čini država da spasi veliki dio ovog pučanstva koje će doći u dužničko ropstvo?
Dok se strane banke bogate nad patnjom malog Hrvatskog čovjeka i veliki dio zarade odnose u domicilne zemlje nas „glupe“ Hrvate obmanjuju kvazi odgodama vraćanja kredita na 3 mjeseca. Kakva je to odgoda gdje se odgađa samo glavnica, ali ne i kamate? Odnosno banke nam ne daju  odgodu već na istoj rati dva puta zarađuju istu kamatu. Bez turističke sezone za povrat kredita podignutih za uređenje smještajnih jedinica jedino rješenje je moratorij na te kredite (namjenske i nenamjenske) od minimalno 12 mjeseci od prestanka pandemije.
Naravno, ovo je samo dio muka sa kojima se susreću brojni mali iznajmljivači. Rok za provedbu legalizacije (tko je predao dokumentaciju na vrijeme) istječe 31-12-2020, a premeti stoje na mjestu. Bez završene provedbe legalizacije gubi se dozvola za iznajmljivanje.

Piše: Domagoj Skledar