Konavle su najpoželjnije mjesto za život na području od Omišlja do granice s Crnom Gorom. Po kupovnoj moći Konavljani su sedmi u državi, pokazalo je posljednje istraživanje o kvaliteti života u hrvatskim gradovima i općinama. “Gospe ti, ko piše te popise?!”, u prolazu, više sebi u bradu, govori Konavljanin u poodmakloj dobi. Istina, svaki će Konavljanin reći kako nije lako prehraniti obitelj u današnje vrijeme, ali i to da je malo onih koji su doslovce gladni kruha.

U rikverc

Prema zadnjem popisu stanovništva, u Konavlima živi 8577 stanovnika. Dubrovnik je, primjerice, na tom istom popisu na 20. mjestu.

– Mislim da je bezvezno takvo što tvrditi niti mogu to komentirati, da me sutra tko ne ispljuje. Znam tko je sve tražio pomoć Općine, od obnove krovova nadalje – kaže Luka Korda, hadezeovac, načelnik općine Konavle u šestom uzastopnom mandatu.

Svako konavosko selo ima struju, vodu i priključak na telekomunikacije. Samo po tome Konavle su svjetlosnim godinama udaljene od Dubrovačkog primorja, općine zapadno od Dubrovnika, gdje 65 posto naselja nema pitku vodu.

Konavle su u Domovinskom ratu teško stradale. No, danas su zbog toga i porezni raj za stanovnike Dubrovnika. Posve je sigurno da su u tim susjednim općinama prebivalište prijavili ljudi koji žive i rade u Dubrovniku. Zbog olakšica koje donose područja od posebne državne skrbi, imaju izdašan povrat poreza. Na pitanje brinu li ga ukidanje državne skrbi i Linićeve porezne izmjene, Korda odgovara:

– Naravno da me brinu, a najviše me brine propast države! Umjesto da idemo naprijed, mi krenuli u rikverc!
Konavle, za razliku od drugih općina, imaju značajan gospodarski motor – Zračnu luku u Čilipima. Od gotovo 370 zaposlenih, većina je Konavljana. Pošalica koja prati svako novo radno mjesto na aerodromu glasi: “Nije važno odakle si, važno je da si Konavljanin.”

Nije bajno

Uspješnost života mogu zahvaliti činjenici da Konavle još uvijek zadržavaju tradicijski način života i rada. Obitelj je više-manje u središtu svega, većina živi u proširenim obiteljima. Tako kaže Mato Brautović, otac troje djece, izvanredni profesor Sveučilišta u Dubrovniku.

Tihomir Šakota iz Konavala – Zadržalo se pravilo da oni koji ostaju s roditeljima nasljeđuju zemlju, a glavna vrijednost još uvijek nije novac. Isto tako, jako puno rade. Nema Konavljanina koji radi samo jedan posao, nego se, na primjer, uz posao u državnoj službi, Zračnoj luci ili turizmu, bave barem još jednom djelatnošću kao što su seoski turizam, poljoprivreda ili nešto treće – kaže Brautović.

Kad svemu rečenome dodamo ostatke načina života iz socijalizma, kao što je državno zdravstveno osiguranje, mirovinski sustav, besplatno obrazovanje, Konavljanin može reći da živi puno kvalitetnije od prosječnog Amerikanca, kaže Brautović, koji je dio svojeg života proveo u SAD-u. Njegova obitelj bavi se seoskim turizmom.

– Kad završim posao sveučilišnog profesora, postajem konobar, onda perač crnog posuđa, potom tata, sin i na kraju suprug – smije se Brautović.

Ponosni

– U mojoj župi nikada nitko nije došao pitati jednu jedinu kunu niti je tražio jesti. Konavljani su previše ponosni. U Vitaljini ima dosta starosti kojoj smo htjeli pokloniti drva za ogrjev i nešto hrane, ali ne žele. Nema teorije da prihvate, iako ima nekoliko slučajeva kojima stvarno treba pomoć – kaže don Tihomir Šakota, župnik u župi Gospe Karmelske u Pločicama i upravitelj župe sv. Spasa u Vitaljini.

Piše: Siliva Rudinović

Link na originalni članak