Ove godine idemo na odmor u “jadransku Provansu” – kaže plavokosa Šveđanka Annika svome suprugu Gustafu.

– Vidjela sam na internetu malo kameno selo, a naučit će nas mljeti brašno velikim bijelim okruglim kamenom u mlinici na rijeci i onda zamijesiti nešto što oni zovu soparnik i peče se na otvorenoj vatri. Priroda je krasna, imaju bazenčić i životinje pa će se svidjeti i djeci.
– A u kojoj je državi ta “jadranska Provansa”? U Francuskoj je nadaleko poznata pokrajina Provansa, ali prije se nije zvala “jadranska”. Znaš da tamo beru smilje za one skupe kremice L”Occitane koje ti obožavaš – komentira zbunjeni Gustaf i vrti globus.

Hm, pa gdje je ta zemlja?

– Pa i ovi imaju smilje. A ne, mislim da nije u Francuskoj, nego u neke druge dvije države. Vidiš, počinje od nekih Ravnih kotara, pa preko Miljevačkog platoa i Dalmatinske zagore do dubrovačkog zaleđa u Hrvatskoj i nastavlja se u unutrašnjosti Bosne i Hercegovine. Izgleda da je veća od te u Francuskoj.

– Pa u koju državu onda putujemo?

– Pa ne znam, ali izgleda pitoreskno – zaključi Annika i za ovogodišnje ljetovanje odabere Kokoriće pokraj Vrgorca, a dobri Gustaf odmah ih ukuca u GPS novog volva.

Nije da su Annika i Gustaf imali lošu ocjenu iz geografije, nego ih je zbunilo ime turističkog projekta koji je krenuo iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova, čiji su vrijedni djelatnici, nema dugo, ustanovili da bi se u zaleđu morskih turističkih centara poput Splita, Zadra, Dubrovnika, Šibenika... mogao razvijati turizam.

Budući da znaju da se europski novac lakše dobije kad imaš prekograničnu suradnju, teritorij gdje će ga oni razvijati protegao se do susjedne nam države. Nije baš jasno kakve veze razvoj turizma ima s Ministarstvom vanjskih poslova, čiji je glavni posao “predstavljanje Hrvatske i zaštita naših interesa i državljana izvan granica Hrvatske” i, recimo, razvoj gospodarske diplomacije da nam se konačno ukažu pravi ulagači.

Ali kad već hoće, imam potrebu reći da se ruralni turizam već razvija i da vlasnicima imanja u zaleđu ne treba organizirati radionice na kojima će im ljudi s kravatama u rečenicama punim engleskih izraza objasniti da bi mogli u obnovljenu kuću dovesti turiste, a niti ih učiti pisati europske projekte jer prvo znaju, a za drugo nemaju vremena.

Kucaju na desetke vrata...

Slobodna Dalmacija prošle je godine na svojem natječaju “ Malo misto za veliki uspjeh” predstavila 28 dobrih primjera iz četiriju dalmatinskih županija, a ove godine naći ćemo ih još.

Uspjeli su razviti ruralni turizam uz velike napore, zato što su se na svakom koraku spoticali o nezainteresiranu birokraciju. I svi su imali istu priču.

Njihova sela dobrim dijelom još nemaju struju i vodu, pa su neki sami plaćali vodove i cijevi jer se velikim sustavima ne isplati investirati u napuštena sela iza brda. Njihova zemlja ima prenisku cijenu da bi bila dostatna za hipoteku.

Moraju zakucati na desetke vrata po desetke dozvola i sve to traje mjesecima. Zato, ako hoćete “jadransku Provansu” ili “jadransku Toscanu”, olakšajte im put do uspjeha, pa kad budete sjedili na svim tim najavljenim sastancima po “umreženim” resorima, županijama, gradovima, općinama, i objasnite lokalcima i razvojnim agencijama da ih plaćamo da im pomognu. I ispravite tipfeler na svojoj web-stranici. Provansa se piše s velikim P.

Piše: Nataša Bakotić
Link na originalni članak