NP Sjeverni Velebit

NP Sjeverni Velebit, Hrvatska Rootmaker, wikipedia.org

Površina: 109km2
Datum proglašenja nacionalnim parkom: 9. lipnja 1999.
Datum donošenja Plana upravljanja: 17. rujan 2007.

Nacionalni park Sjeverni Velebit pokriva površinu od 109km² na sjevernom dijelu Velebitskog planinskog masiva, ujedno i najvećeg u Hrvatskoj. Ponajviše zbog svog obilja raznolikosti biljnog i životinjskog svijeta, ali i ostalih geomorfoloških osobina ovo je područje u 1999. godine proglašeno nacionalnim parkom.

Cijelo područje Velebita je ujedno i park prirode, također zaštićeno područje, ali niže kategorije. Južno na Velebitu nalazi se Paklenica, još jedan nacionalni park.

Cijelo područje zaštićeno je zakonskim propisima, a posjetitelji se mogu kretati samo predodređenim putovima i puteljcima. Unutar nacionalnog parka nalazi se i botanički rezervat "Visibaba" sa obiljem Hrvatskih endemskih biljnih podvrsta Sibiraea altaiensis, i Zavižan-Balinovac-Velika kosa botaničkog rezervata. Botanički rezervat poznat je po bogatoj kolekciji planinske flore. Unutar rezervata nalazi se i poznati Velebitski botanički vrt koji je 1967. godine osnovao profesor farmacije Fran Kušan.

Cijeli nacionalni park je ispresijecan brojnim planinarskim stazama i putovima. Najpoznatiji među njima je Premužićev put, koji je svoje ime dobio po svom graditelju, šumaru Anti Premužiću koji je stazu izgradio kasne 1933. godine. Staza prolazi pored nekih od najzanimljivijih i najljepših dijelova nacionalnog parka. Sa brojnih planinskih vrhova u blizini i okolnim područjima pruža se fenomenalni pogled na Jadransko more u podnožju ili na horizontu te brojne Hrvatske otoke (Pag, Rab, Goli otok, Prvić i Krk), ali i veličanstveni pogled na unutrašnjost Hrvatske.

Premužićev put, NP Sjeverni Velebit, Hrvatska Croq, wikipedia.org

Kulturološka vrijednost parka ogleda se u brojnim ruševinama takozvanih "stočarskih stanova". Danas su ove ruševine spomenici davnim zaboravljenim vremenima kada je Velebit bio naseljen brojnim pastirima i stočarima.

Na priobalnim područjima Velebita postoje brojne ruševine kuća, staja i suhozida kao dokazi nekada brojnog Hrvatskog puka na ovim područjima koje je u dvije jugoslavije srpski režim ciljano raseljavao i protjerivao po cijelom svijetu, ovaj proces osobito se intenzivirao nakon drugog svjetskog rata i sustavnog genocida nad Hrvatskim narodom koji je osobito na ovom području bio u redovima anti srpsko-komunističke vojske.

Sa speleološkog aspekta područje nacionalnog parke Sjeverni Velebit, a osobito lokaliteti Hajdučki i Rožanski kukovi spadaju u najatraktivnije svjetske lokalitete. Ovome ja najviše doprinijela činjenica da se na vrlo malom prostoru nalazi veliki broj dubokih jama.

Velebitske breče područje su sa najviše speleoloških lokacija koje konstantno istražuju brojni timovi speleologa iz Hrvatske i cijelog svijeta.

Biljni svijet
Odličan geografski položaj nacionalnog parka Sjeverni Velebit pogodno je područje za razvoj biljaka kontinentalne, primorske i planinske klime. Zahvaljujući brojnim biljnim otocima unutar parka gdje raste pojedina biljna vrsta okužena sa područjem gdje su nepovoljni uvjeti za istu rezultirala je brojnim endemskim vrstama te se upravo iz tog razloga Velebit ubraja u četiri endemska centar Hrvatske.

Zimzelena medvjetka, NP Sjeverni Velebit, Hrvatska Walter Siegmund, wikipedia.org

Unutar nacionalnog parka Sjeverni Velebit zabilježeno je više od 950 biljnih vrsta i podvrsta. Uz ostale biljne vrste i podvrste unutar parka izdvajaju se zaštićene biljne vrste: Hrvatska gušarka, kitajbelov pakujac, zimzelena medvjetka, osmica, hajnaldova nevesika, valdštajnov zvončić, planinski stolisnik, klinčić kamenjar i brojne druge.

Više od 80% cijelog nacionalnog parka Sjeverni Velebit prekriven je šumom. Unutar granica parka može se pronaći više desetaka šuma različitog tipa i porijekla, neke od najznačajnijih su: bijeli grab, hrast medunac, crni grab, bukva, crni bor, dunjarica, jela, smreka.

Unutar parka nalazi se i bogati, ali slabo istraženi svijet gljiva, među njima i brojne zaštićene kao što su: žuta i blijeda balegarka, sjajna pozelenka,  lepezasta zelenka, planinska rudoliska, bukova guba, obrubljena patuljica i brojne druge.

Životinjski svijet
Na području nacionalnog parka Sjeverni Velebit izdvaja se pet osnovnih staništa: šuma, travnjak, kamenjar, podzemlje i vodena staništa.

ris, NP Sjeverni Velebit, Hrvatska dynamosquito, flickr.com

Cijelo područje obiluje brojnim i raznolikim životinjskim vrstama od kojih su mnoge endemske i obitavaju samo na ovom području.  Od kralježnjaka do sada je evidentirano 6 vrsta vodozemaca, 16 vrsta gmazova, više od 100 vrsta ptica i više 40 vrsta sisavaca.

Zaštićeno područje obiluje raznim velikim i malim sisavcima. Unutar parka zabilježene su divokoze, srne, zečevi, jelen, divlje svinje, te brojne vrste šišmiša, rovaca i glodavaca.

Od najatraktivnijih velikih zvijeri ističu se medvjed, vuk i ris koji sami svojom prisutnošću na ovom području svjedoče iznimnoj očuvanosti okoliša nacionalnog parka.

Od brojnih ptičjih vrsta čak njih 85 se redovito ili povremeno gnijezdi unutar parka. Od ornitološkog svijeta u nacionalnom parku Sjeverni Velebit izdvajaju se sova ušara, suri orao, tetrijeb gluhan, mali i planinski ćuk, jastrebač, vrtna strnadica, planinski djetlić, troprstni djetlić, škanjac, žutokljuna galica, gorski zviždak, zimovka, pupavac, krstokljun, gavran, vjetruša, lještarka, ali i brojne druge.

Beskralježnjaci unutar nacionalnog parka do sada su vrlo slabo istraženi, te su prava i sustavna istraživanja ovog životinjskog svijeta tek u začecima. Unutar nacionalnog parka zabilježene su i neke od najugroženijih ptica grabežljivaca odnosno patuljasti orao, škanjac osaš, orao zmijar i bjelonokta vjetruša.

Zavižan, NP Sjeverni Velebit, Hrvatska

Zavižan
Planinski vrh Zavižan (1676m) nalazi se unutar nacionalnog parka Sjeverni Velebit. Ovaj stjenoviti i krševiti vrh ima oblik stošca, te je ujedno i jedan od najviših u Hrvatskoj.

Pri samom vrhu nalazi se i najviša meteorološka postaja u Hrvatskoj (ujedno i najviša trajno naseljena točka u Hrvatskoj) koja je sa radom započela 1. svibnja 1953. godine.

U neposrednoj blizini Zavižana nalazi se i istoimeni planinarski dom, te botanički rezervat Zavižan-Balinovac-Velika kosa. Hrvatski botaničar Fran Kušan, 1967. godine podno Zavižana u Modrić-docu osnovao je i botanički vrt.
Sa strane Zavižana okrenute prema moru do visine od otprilike 1300m raste bujna primorska bukova šuma, ovo je ujedno i vrlo strma i kamenita strana Zavižana. Sa sjeverne strane Zavižana rastu prekrasne šume smreke, klekovina bukve i klekovina bora krivulja.

Na Zavižanu rastu i mnoge rijetke, endemske i vrijedne biljne vrste, velebitska urodica (lat. Melampyrum velebiticum), plančica (lat. Trollius europaeus), alpski kotrljan (lat. Eryngium alpinum), uskolisno zvonce (lat. Edraianthus tenuifolius), Triumfettijeva zečina (lat. Centaurea triumfetti), kao i brojne druge biljne vrste.

Posebni rezervati
Posebni rezervati unutar nacionalnog parka u lokaliteti Hajdučki kukovi i Rožanski kukovi. Ovi nazivi potječu od tradicionalnih narodnih imena koje su lokalni Hrvati davali golemim stijenama koje se uzdižu iznad okolnih Velebitskih planina. Ove stijene nalaze se središnjem dijelu nacionalnog parka, ali nisu sastavni dio, te je pristup do njih ograničen. Posjet ovim lokalitetima dozvoljen je samo u svrhu znanstvenih istraživanja i edukacijskih posjeta.

Hajdučki kukovi
Hajdučki kukovi dio su grupe vrhova Kukova na sjevernoj strani Velebita u Lijepoj našoj. Zajedno sa vrhovima Rožanski kukovi obuhvaća područje od otprilike 22km² koje je proglašeno prirodnim rezervatom 1969. godine. Od Rožanskih kukova odijeljeni su Skrbinskom Dragom i Velikim Lubenovcom.

Skupina kukova ima otprilike 40 vrhova većinom visine iznad 1600m. Područje oko Hajdučkih kukova sadrži složeni sustav prirodne podzemne drenaže (odvodnje vode). Ovaj teren puno je nepristupačniji od onog u okolici Rožanskih kukova, te i dalje postoje određeni dijelovi gdje do danas nije stupila ljudska noga.

Ovdje se nalazi i Lukina jama, najdublja planinska jama u Hrvatskoj i jedna od najdubljih u jugoistočnoj Europi, dubina jame je 1392m. Jamu je 1992. godine na području Hajdučkih kukova otkrio lokalni domoljub Ozren Lukić - Luka, Dragovoljac domovinskog rata i pripadnik planinske  divizije Hrvatske vojske tijekom rata protiv srpske agresije, Ozren Lukić - Luka poginuo je 1992. godine od srpskog snajperskog metka, jama danas nosi ime po njemu - Lukina jama.

Rossijeva koliba, NP Sjeverni Velebit, Hrvatska Martin Brož, wikipedia.org

Rožanski kukovi
Prvi "kuk", Gromovača (1675m), nalazi se na otprilike dva i pol sata hoda od hostela Zavižan. Središte stijena počinje odmah iza planinarske kuće Rossijeve kolibe. Najatraktivniji dio ove stjenovite regije put je koji vodi od Rossilijeva koliba do sela Crikvena (1641m), udaljenog otprilike 30min hoda od planinarskog doma.
Na području od otprilike 18 km² nalazi se više od pedeset kamenih vrhova, svi visinom preko 1600m, neki od njih bizarnih su oblika tornjeva, koplja ili obeliska. Ovdje se isprepliću fenomeni krške stijene i ponora, vrtoglavih visina, procijepa, špilja, prirodnih otvora i tjesnaca.

Najpoznatiji i najposjećeniji lokaliteti unutar nacionalnog parka Sjeverni Velebit su Novotnijev kuk, Rossilijev kuk i Premužičev kuk.

Kontakt:
Krasno 96
53274 Krasno
Tel: ++385 53 665 380
Fax: ++385 53 665 390
E-mail: npsv@np-sjeverni-velebit.hr 
 

Korisni linkovi:
Nacionalni park - definicija, povijest i razvoj
NP Brijuni
NP Krka
NP Paklenica
NP Plitvička jezera
NP Risnjak

Eksterni linkovi:

www.np-sjeverni-velebit.hr

Karta: