UNESCO - Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu

UNESCO logo

Hrvatski:  Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu
Engleski: The United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization

Svrha ove organizacije je očuvanje mira i sigurnosti kroz promicanje međunarodne suradnje u obrazovanju, znanosti i kulturi kako bi se produbila univerzalna svijest o poštovanju pravde, vladavine zakona i ljudskih prava zajedno sa osnovnim ljudskim slobodama prema UN-ovoj povelji. U osnovi ovi je nasljednik "Međunarodne komisije o intelektualnoj suradnji" prethodnice UN-a, odnosno organizacije Lige naroda.

UNESCO ima 195 država članica i 9 pridruženih članova.

Većina ureda organizacije ustrojene su po principu "cluster-a" i pokrivaju tri ili više država, postoje i uredi koji pokrivaju samo određenu državu ili područje.

UNESCO svoje ciljeve realizira kroz pet glavnih programa: obrazovanje, prirodnu znanost, socijalnu i humanu znanost, kulturu i komunikaciju/informaciju.

 
Projekti koje financijski podupire UNESCO uključuju: pismenost, tehničke i obrazovne programe, međunarodne znanstvene programe, promociju nezavisnih medija i slobodu tiska, regionalne i kulturno povijesne projekte, promociju kulturne raznolikosti, prijevode svjetske književnosti na druge jezike, međunarodne dogovore o suradnji koji služe u svrhu zaštite svjetskog kulturnog i povijesnog naslijeđa (Svjetske baštine) i očuvanje ljudskih prava, ali pokušava i smanjiti jaz između razvijenog i nerazvijenog svijeta. UNESCO je također član i Razvojne grupe Ujedinjenih naroda.

Maorski dvorac, Santa Maria e São Miguel, Portugal
Tola A., flickr.com

UNESCO-ova zadaća je: "pomoć u izgradnji mira, iskorjenjivanje siromaštva, održivi razvoj i interkulturni dijalog kroz obrazovanje, znanost, kulturu, komunikaciju i informacije.

Ostali prioriteti organizacije uključuju postizanje kvalitetnog i doživotnog obrazovanja za sve, s težištem na sve više rastućim etičkim i socijalnim izazovima, poticanje kulturne raznolikosti, razvoj kulture mira i izgradnja međunarodnog društva znanja kroz  informacije i komunikaciju.

Široki ciljevi organizacije i konkretni zadaci međunarodne zajednice - kao što su zacrtani u međunarodno prihvaćenim ugovorima mogu se sažeti u Milenijske razvojne ciljeve (Millennium Development Goals (MDG)) — kao što je i naznačeno u svim UNESCO strategijama i aktivnostima.

Povijest
UNESCO-v mandat za međunarodnu suradnju potječe od rezolucije Lige naroda od 21. rujna 1921. godine, koja je osnovala komisiju za proučavanje ovog pitanja. Međunarodni komitet za intelektualnu suradnju (The International Committee on Intellectual Co-operation (ICIC)) službeno je osnovan 4. siječnja 1922. godine, kao savjetodavno tijelo sastavljeno od pojedinaca na osnovi njihovih osobnih kvalifikacija.
Međunarodni institut za intelektualnu suradnju (The International Institute for Intellectual Cooperation (IIIC)) osnovan je u Parizu 9. kolovoza 1925. godine kao izvršna agencija ICIC-a.
18. prosinca 1925. godine Međunarodni ured za obrazovanje (International Bureau of Education (IBE)) započeo je sa radom kao nevladina organizacija sa ciljem razvoja obrazovanja na međunarodnoj razini.
Nažalost djelovanja svih ovih organizacija na veliko je omeo početak II svjetskog rata.

Dougga, Tunis
Dennis Jarvis, flickr.com

Nakon potpisivanja Atlantske povelje i deklaracije o Ujedinjenim narodima, Konferencija savezničkih ministara obrazovanja (Conference of Allied Ministers of Education (CAME)) započela je sa sastancima u Londonu koji su se odvijali između 16. studenog 1942. godine i 5. prosinca 1945. godine.
U Moskovskoj povelji usvojenoj 30. listopada 1943. godine iskazana je potreba za međunarodnom organizacijom, oko iste složili su se predstavnici Kine, Ujedinjenog kraljevstva,Sjedinjenih američkih država i SSSR-a. Na ovu povelju nastavili su se prijedlozi iz konferencije u Dumbarton Oaks-u održane 9. listopada 1944. godine.
Nakon prijedloga CAME (Konferencije savezničkih ministara obrazovanja), te u skladu s preporukama konferencije Ujedinjenih naroda o međunarodnim organizacijama (United Nations Conference on International Organization (UNCIO)) održane u San Franciscu od travnja do lipnja 1945.te godine, konferencija Ujedinjenih naroda za osnivanje obrazovne i kulturne organizacije održana je u Londonu od 1. do 16. studenog 1945. godine na kojoj je sudjelovalo 44 predstavnika vlada.
Istaknuti pojedinac u inicijativi za osnivanje UNESCO-a bio je ministar obrazovanja Ujedinjenog kraljevstva Rab Butler.
Na konferenciji Ujedinjenih naroda za osnivanje obrazovne i kulturne organizacije predstavljen je nacrt UNESCO-vog ustava te je isti i potpisan od strane 37 država, također je osnovana i Pripremna komisija. Pripremna komisija djelovala je između 16. studenog 1945. godine i 4. studenog 1946. godine, na ovaj dan na snagu je i stupio UNESCO-ov ustav sa depozitom dvadeset ratificiranih ugovora zemalja članica.

Bryggen, Norveška
Giorgio Giorgetti, flickr.com

Prve opća skupština na kojoj je za generalnog direktora izabran Dr. Julian Huxley održana je između 19. studenog i 10. prosinca 1946. godine. U studenom 1954. godine izmijenjen je ustav organizacije kada je Generalna konferencija usvojila prijedlog da članovi Izvršnog odbora budu predstavnici vlada država koje predstavljaju, a ne kao do tada da djeluju kao neovisni predstavnici. Ova izmjena u upravljanju UNESCO-m označila je ključnu promjenu u odnosu na prethodnika (CICI) u tome kako će države članice zajednički djelovati u okviru zadaća ove organizacije. Kako su članice organizacije tijekom vremena zajednički djelovale u ispunjavanju mandata UNESCO-a, politički i povijesni čimbenici oblikovali su i njezino djelovanje i to osobito za vrijeme Hladnog rata, procesa dekolonizacija i raspada SSSR-a.

Jedan od glavnih uspjeha organizacije njezin je rad na sprječavanju rasizma koji se može sagledati i kroz primjer utjecajnih izjava o rasi počevši sa deklaracijom antropologa i drugih znanstvenika 1950. godine, te zaključno sa deklaracijom o Rasi i rasnim predrasudama usvojene 1970. godine.
1956. godine Južnoafrička republika istupila je iz članstva u UNESCO-u pod izlikom da pojedini dokumenti organizacije upliću u interne rasne probleme države. Južnoafrička republika ponovno je pristupila organizaciji 1994. godine pod vodstvom Nelsona Mandele.

UNESCO-ov rani rad na polju obrazovanja uključivao je pilot projekt osnovnog obrazovanja u Marbial dolini, Haiti,koji je sa radom započeo 1947. godine. Nakon ovog projekta uslijedili su odlasci stručnjaka u ostale države kao što je misija u Afganistanu 1949. godine.

Dakar, Senegal (mjesto održavanja konferecije)
Jeff Attaway, flickr.com

UNESCO je 1948. godine državama članicama preporučio da osnovno obrazovanje mora biti besplatno i obavezno.
Svjetska konferencija "Obrazovanje za sve" koja se održala 1990. godine u mjestu Jomtien, Tajland, započela je globalni pokret sa ciljem omogućavanja osnovnog obrazovanje za svu djecu, mlade i odrasle. Deset godina kasnije na konferenciji pod nazivom "2000 Svjetski obrazovni forum" koja je održana je u mjestu Dakar, Senegal, vlade zemalja članica obvezale su se na postizanje osnovnog obrazovanja za sve do 2015. godine.

UNESCO-ove rane aktivnosti na području kulture uključivale su primjerice kampanju u Nubiji pokrenutoj 1960. godine. Svrha ove kampanje bila je premještanje Velikog Hrama Abu Simbela kako bi se očuvao od potapanja kao posljedice izgradnje Ausanske hidroelektrane (brane) na rijeci Nil. Tijekom ove kampanje koja je potrajala 20 godina ukupno je premješteno 22 spomenika i arheološka kompleksa. Ovo je bila prva i ujedno najveća kampanja nakon koje su između ostalih uslijedile kampanje u Mohenjo-daro (Pakistan), Fes (Maroko), Kathmandu (Nepal), Borobudur (Indonezija)i Akropola (Grčka). Ovaj rad na svjetskom nasljeđu doveo je do usvajanja Konvencije o zaštiti Svjetsku kulturne i prirodne baštine 1972. godine. Komitet svjetske baštine osnovan je 1976. godine, a prvi lokaliteti su uvršteni na listu 1978. godine. Od tog vremena do danas usvojeni su važni pravni instrumenti o kulturnom naslijeđu i raznolikost od stane država članica UNESCO.
- 2003. godine usvojena je Konvencija o čuvanju nematerijalne kulturne baštine
- 2005. godine usvojena je Konvencija o zaštiti i promociji raznolikosti kulturnih izražaja

Međunarodni sastanak zemalja članica UNESCO-a koji se odvijao u prosincu 1951. godine u Parizu doveo je do kreiranja Europskog vijeća za nuklearna istraživanja (CERN) koji je osnovan 1954. godine.

Venecija, Italija
Trish Hartmann, flickr.com

Arid Zone planiranje  (1948.do 1966. godina) još je jedan odličan primjer ranim UNESCO-ovih projekata na polju prirodnih znanosti. 1968. godine UNESCO je organizirao prvu međuvladinu konferenciju sa ciljem ravnomjerne zaštite okoliša i razvoja, a ovo je ujedno i problem kojemu i danas pridodaje velika pažnja na polju održivog razvoja. Veliki rezultat ove konferencije iz 1968. godine bila je uspostava UNESCO-ovog programa pod nazivom Čovjek i biosfera (Man and the Biosphere Programme).

Od svoga osnivanja UNESCO-ov prioritet na području komunikacija bio je slobodan tijek informacija. U godinama neposredno nakon II svjetskog rata napori organizacije bili su usredotočeni na obnovi i identificiranju potreba za sredstvima masovne komunikacije diljem zemaljske kugle. UNESCO je započeo sa programima obuke i edukacije novinara 1950tih godina. Kao odgovor na poziv prema "Novom svjetskom informacijskom i komunikacijskom poretku" u kasnim 1970tim godinama, UNESCO je osnovao Međunarodnu komisiju za proučavanje komunikacijskih problema, koja je 1980. godine polučila MacBride izvještaj (prema nobelovcu Seán MacBride-u, predsjedniku komisije). Po usvajanju MacBride-ovog izvještaja UNESCO je predstavio program pod nazivom Informacijsko društvo za sve (Information Society for All) i program pod nazivom Prema društvu znanja (Toward Knowledge Societies) kao uvod u konferenciju o Informacijskom društvu (2003. godina Geneva, Italija i 2005. godina u Tunisu).

Jaffa, Palestina
gnuckx, flickr.com

2011. godine Palestina je postala članica UNESCO-a kao posljedica glasanja u kojemu je 107 članica glasalo za, a 14 je glasalo protiv. Zakon usvojen 1990. i 1994. godine u Sjedinjenim američkim državama priječio je SAD-u financiranje bilo koje organizacije UN-a koja prihvaća Palestinu kao punopravnog člana. Kao posljedica ovih zakona dogodilo se uskraćivanje financiranja UNESCO-a od strane SAD-a koje je do tada iznosilo oko 22% ukupnog proračuna UNESCO-a. Izrael je također reagirao na primanje Palestine u punopravno članstvo zamrzavanjem svojih uplata i nametanjem sankcija Palestini tvrdeći da njezino primanje u UNESCO može biti štetno u potencijalnim mirovnim pregovorima.

Aktivnosti
UNESCO sprovodi svoje aktivnosti kroz 5 programskih područja:  obrazovanje, prirodnu znanost, socijalnu i humanu znanost, kulturu i komunikaciju/informaciju.
Obrazovanje: UNESCO podržava istraživanja u komparativnom obrazovanju te pruža stručnu podršku i promovira udruživanje vodstva edukacijskog sektora na državnom nivo kako bi se omogućilo kvalitetno obrazovanje za sve. Ovo uključuje osam specijaliziranih instituta na različitim područjima UNESCO-vog djelovanja sa mrežom od 644 UNESCO ureda koja uključuje preko 770 institucija u 126 država.
- Organizacija za očuvanje i zaštitu okoliša
- Konvencija protiv diskriminacije u obrazovanju, usvojena 1960. godine
- Organizacija međunarodne konferencije o obrazovanju odraslih (CONFINTEA) u intervalima od 12 godina
- Publikacija o obrazovanju (za sveobuhvatno globalno izvješće o nadzoru)
- UNESCO ASPNet, međunarodna mreža u kojoj se nalazi 8000 škola u 170 država
UNESCO ne daje akreditacije visoko obrazovnim ustanovama
UNESCO također objavljuje i javne "objave" kako bi se educiralo javnost:
- Seviljska izjava o nasilju: izjava koju je usvojio UNESCO 1989. godine kako bi pobila tvrdnju da su ljudi biološki predviđeni za nasilje
Određivanje projekata i mjesta od kulturnog i znanstvenog značenja, kao što su:
- Međunarodna mreža Geoparkova
- Rezervat biosfere, kroz program "Čovjek i biosfera" od 1971. godine
- Grad književnosti, prvi puta ova titula dodijeljena je Škotskom gradu Edinburgu 2007. godine za prvu škotsku kružnu knjižnicu. 2008. godine grad Iowa City (Iowa SAD) postao je grad književnosti.
- Projekti za promicanje ugroženih jezika i jezične raznolikosti
- Remek-djela usmene i nematerijalne baštine čovječanstva
- Sjećanje Međunarodnog svjetskog registra, od 1997. godine
- Upravljanje vodenim resursima kroz Međunarodni hidrološki program (IHP), od 1965. godine
- Lokaliteti svjetske baštine
- Poticanje "slobode protoka ideja putem slike i riječi" kroz promicanje slobode izražaja, slobode tiska i povezanih zakona uz ovu tematiku putem međunarodnih programa "Razvoj komunikacije" i programa "Komunikacija i informacija"
- Promoviranje univerzalnoga pristupa ICTs, kroz program Informacija za sve
- Promicanje pluralizma i kulturne raznolikosti u medijima
Promicanje događanja kao što su:
Međunarodno desetljeće za promicanje kulture mira i nenasilja za djecu svijeta: 2001. - 2010. godina (proglašena u UN-u 1998. godine)
Svjetski dan slobode medija, 3. svibnja svake godine kako bi se promovirala sloboda mišljenja i sloboda tiska kao osnovno ljudsko pravo i ključan element svakog zdravog, demokratsko i slobodnog društva.
- Međunarodni dan pismenosti
- Međunarodna godina za kulturu mira
Financiranje projekata kao što su:
UNESCO-CEPES, Europski centar za Visoko obrazovanje (osnovan 1972. godine u Bukureštu, Rumunjska) kao decentralizirani ured za promoviranje međunarodne suradnje u visokom obrazovanju u Europi, ali i Kanadi, SAD i Izraelu.
Mapa besplatnog softvera: od 1998 UNESCO i organizacija Free Software Foundation zajednički su financirali ovaj projekt kako bi se kategorizirao besplatni softver.
OANA, Organizacija Azijski-Pacifičkih novinskih agencija
Međunarodno vijeće za znanost
UNESCO-vi ambasadori dobre volje

Službene UNESCO-ve nevladine organizacije (NGO)
UNESCO održava odnose sa 322 međunarodne ne vladine organizacije (NGO). Većina ovih organizacija kako ih UNESCO naziva su "operacionalne", a nekoliko njih su "formalne". Najviši oblik pripadnosti UNESCO-u je "formalni suradnik", i trenutno dvadeset dvije organizacije imaju ovaj status pri UNESCO-u.

- Međunarodne mature (IB)
- Odbor za koordinaciju međunarodnog volonterskog servisa (CCIVS)
- Međunarodna edukacija (EI)
- Međunarodno udruženje fakulteta (IAU)
- Međunarodni odbor za film, televiziju i audiovizualne komunikacije (IFTC)
- Međunarodni odbor za filozofiju i humanističke nauke (ICPHS)
- Međunarodni odbor za znanost (ICSU)
- Međunarodni odbor muzeja (ICOM)
- Međunarodni odbor za šport i kineziološko obrazovanje (ICSSPE)
- Međunarodni odbor arhivske građe (ICA)
- Međunarodni odbor za spomenike i povezane lokacije (ICOMOS)
- Međunarodno udruženje novinara(IFJ)
- Međunarodno udruženje knjižničarskih društava i ustanova (IFLA)
- Međunarodno pjesničko udruženje (IFPA)
- Međunarodno udruženje glazbenika (IMC)
- Međunarodno udruženje policajaca (IPA)
- Međunarodni znanstveni odbor za razvoj otoka (INSULA)
- Međunarodni odbor za društvene znanosti (ISSC)
- Međunarodni kazališni institut (ITI)
- Međunarodni savez za očuvanje prirode i prirodnih resursa (IUCN)
- Međunarodni savez tehničkih društava i organizacija
- Savez međunarodnih udruga (UIA)
- Svjetska udruga novinskih izdavača (WAN)
- Svjetska federacija tehničkih organizacija (WFEO)
- Svjetska federacija UNESCO klubova, centara i udruga (WFUCA)

UNESCO Instituti i centri
Ovaj institut je specijalizirani odjel koji pruža podršku za UNESCO-ve programe, odnosno pruža specijalističku podršku za klastere i nacionalne urede.
- Međunarodni ured za obrazovanje (IBE) (Genova, Italija)
- UNESCO Institut za doživotno obrazovanje (UIL) (Hamburg, Njemačka)
- UNESCO Međunarodni institut za planiranje edukacije (IIEP) (sjedište: Pariz, Francuska i uredi: Buenos Aires, Argentina)
- UNESCO Institut za informacijske tehnologije u obrazovanju (IITE) (Moskva, Rusija)
- UNESCO Međunarodni institut za razvoj Afrike (IICBA) (Adis Ababa, Etiopija)
- UNESCO Međunarodni institut za visoko obrazovanje u Latinskoj americi i na Karibima (IESALC) (Caracas, Venezuela)
- UNESCO-UNEVOC Međunarodni centar za tehničko i strukovno obrazovanje i osposobljavanje (Bonn, Njemačka)
- UNESCO Europski centar za visoko obrazovanje (CEPES) (Bukurešt, Rumunjska)
- UNESCO-IHE Institut za zaštitu vode (UNESCO-IHE) (Delft, Nizozemska)
- Međunarodni centar za teorijsku fiziku (ICTP) (Trst, IItalija)
- UNESCO Institut za statistiku (UIS) (Montreal, Kanada)

Službena lista UNESCO nagrada
UNESCO trenutno dodjeljuje 22 nagrade za obrazovanje, znanost, kulturu i mir:
- nagrada za mir: Félix Houphouët-Boigny
- nagrada za žene u znanosti: L'Oréal-UNESCO
- nagrada za književnost: UNESCO/King Sejong
- nagrada za književnost: UNESCO/Confucius
- nagrada za promicanje kvalitetnog obrazovanja osoba sa intelektualnom teškoćama: UNESCO/Emir Jaber al-Ahmad al-Jaber al-Sabah
- nagrada za korištenje Informacijskih i komunikacijskih tehnologija u obrazovanju:  UNESCO King Hamad Bin Isa Al-Khalifa
- nagrada za najkvalitetnije poboljšanje rada nastavnika - UNESCO/Hamdan Bin Rashid Al-Maktoum
- nagrada za popularizaciju znanosti - UNESCO/Kalinga
- nagrada za promicanje ljudskog zdravlja - UNESCO/Institut Pasteur
- nagrada za očuvanje okoliša - UNESCO/Sultan Qaboos
- nagrada za upravljanje biosferom - Michel Batisse Award for
- nagrada za promociju kulture ljudskih prava - UNESCO/Bilbao
- nagrada za edukaciju o miru - UNESCO
- nagrada za promociju tolerancije i nenasilja - UNESCO-Madanjeet Singh
- nagrada za etičnost u znanosti - UNESCO/Avicenna
- nagrada za promociju socijalnih istraživanja i u Latinskoj americi i Karibima -
- nagrada za arapsku kulturu – Sharjah
- nagrada za čuvanje i upravljanje kulturnim krajobrazima - Melina Mercouri (UNESCO - Grčka)
- nagrada za ruralnu komunikaciju - IPDC-UNESCO
- nagrada za slobodu svjetskog tiska - UNESCO/Guillermo Cano

UNESCO međunarodni dani
27. siječanj: Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta
13. veljača: Svjetski dan radija
21. veljača: Međunarodni dan materinskog jezika
8. ožujak: Međunarodni dan žena
21. ožujak: Međunarodni Nowruz dan (Iranski tradicionalni blagdan)
21. ožujak: Svjetski dan poezije
21. ožujak: Svjetski dan za eliminaciju rasne diskriminacije
22. ožujak: Svjetski dan voda
20. ožujak: Svjetski dan frankofonije (Francuskog jezika)
23. travanj: Svjetski dan knjige i zaštite autorskih prava
30. travanj: Međunarodni dan Jazz-a
3. svibanj: Svjetski dan slobode medija
21. svibanj: Svjetski dan za kulturnu raznolikost za dijalog za razvitak
22. svibanj: Međunarodni dan biološke raznolikosti
25. svibanj: Dan Afrike / Afrički tjedan
5. lipanj: Svjetski dan okoliša
8. lipanj: Svjetski dan oceana
9. kolovoz: Međunarodni dan autohtonih stanovnika zemlje
12. kolovoz: Svjetski dan mladih
23. kolovoz: Međunarodni dan sjećanja na trgovinu robljem i njegovo ukidanje
8. rujan: Međunarodni dan pismenosti
15. rujan: Međunarodni dan demokracije
21. rujan: Međunarodni dan mira
5. listopad: Svjetski dan učitelja
druga srijeda u listopadu: Međunarodni dan za sprječavanje posljedica katastrofa
17. listopad: Međunarodni dan za iskorjenjivanje siromaštva
20. listopad: Svjetski dan statistike
27. listopad: Svjetski dan audio-vizualnog naslijeđa
10. studeni: Svjetski dan znanosti za mir i razvitak
treći utorak u studenom: Svjetski dan filozofije
16. studeni: Međunarodni dan tolerancije
19. studeni: Međunarodni dan muškaraca
25. studeni: Međunarodni dan za eliminaciju nasilja nad ženama
29. studeni: Međunarodni dan solidarnosti sa Palestinskim narodom
1. prosinac: Svjetski AIDS dan
10. prosinac: Dan ljudskih prava
18. prosinac: Međunarodni dan emigranata

Države članice
Zaključno sa listopadom 2011. godine UNESCO broji 196 članica i 8 pridruženih članova. Neke od članica nisu nezavisne države, a neke imaju dodatne nacionalne organizacijske odbore. UNESCO države članice su većino i članice UN-a s iznimkom Lihtenštajn, Cookovog otočja, Niue, te država Palestina.

Lista generalnih direktora UNESCO-a od osnutka 1946. godine:
Ujedinjeno kraljevstvo, Julian Huxley (1946. godina – 1948. godina)
Meksiko, Jaime Torres Bodet (1948. godina – 1952. godina)
Sjedinjene američke države, John Wilkinson Taylor (1952. godina – 1953. godina)
Sjedinjene američke države, Luther Evans (1953. godina – 1958. godina)
Italija, Vittorino Veronese (1958. godina – 1961. godina)
Francuska, René Maheu (1961. godina - 1961. godina)
Senegal,  Amadou-Mahtar M'Bow (1974. godina – 1987. godina)
Španjolska, Federico Mayor Zaragoza (1987. godina – 1999. godina)
Japan, Koïchiro Matsuura (1999. godina – 2009. godina)
Bugarska,  Irina Bokova (2009. godina –  trenutno)

Generalna konferencija
Lista zasjedanja generalne skupštine UNESCO od 1946. godina:
1. zasjedanje, Pariz (Francuska), 1946. godina – predsjedavajući Léon Blum (Francuska)
2. zasjedanje, Mexico City (Meksiko), 1947. godina – predsjedavajući Manuel Gual Vidal (Meksiko)
3. zasjedanje, Beirut (Libanon), 1948. godina – predsjedavajući Hamid Bey Frangie (Libanon)
1. izvanredno zasjedanje, Pariz (Francuska), 1948. godina
4. zasjedanje, Pariz (Francuska), 1949. godina – predsjedavajući Ronald Walker (Australija)
5. zasjedanje, Firenca (Italija), 1950. godina – predsjedavajući Count Stefano Jacini (Italija)
6. zasjedanje, (Pariz, 1951) – predsjedavajući Howland Sargeant (Sjedinjene američke države)
7. zasjedanje, (Paris, 1952) – predsjedavajući Sarvepalli Radhakrishnan (Indija)
2. izvanredno zasjedanje, Pariz (Francuska), 1953. godina
8. zasjedanje, Montevideo (Urugvaj), 1954. godina – predsjedavajući Justino Zavala Muñiz (Urugvaj)
9. zasjedanje, New Delhi (Indija), 1956. godina – predsjedavajući Maulana Abul Kalam Azad (Indija)
10. zasjedanje, Pariz (Francuska), 1958. godina – predsjedavajući Jean Berthoin (Francuska)
11. zasjedanje, Pariz (Francuska), 1960. godina – predsjedavajući Akale-Work Abte-Wold (Ethiopija)
12. zasjedanje, Pariz (Francuska), 1962. godina – predsjedavajući Paulo de Berrêdo Carneiro (Brazil)
13. zasjedanje, Pariz (Francuska), 1964. godina – predsjedavajući Norair Sissakian (Sovjetski savez)
14. zasjedanje, Pariz (Francuska), 1966. godina – predsjedavajući Bedrettin Tuncel (Turkey)
15. zasjedanje, Pariz (Francuska), 1968. godina – predsjedavajući Willian Eteki-Mboumoua (Kamerun)
16. zasjedanje, Pariz (Francuska), 1970. godina – predsjedavajući Atilio Dell'Oro Maini (Argentina)
17. zasjedanje, Pariz (Francuska), 1972. godina – predsjedavajući Toru Haguiwara (Japan)
3. izvanredno zasjedanje, Pariz (Francuska), 1973. godina
18. zasjedanje Pariz (Francuska), 1974. godina – predsjedavajući Magda Jóború (Mađarska)
19. zasjedanje Nairobi (Kenija), 1976. godina – predsjedavajući Taaita Toweett (Kenija)
20. zasjedanje Pariz (Francuska), 1978. godina – predsjedavajući Napoléon LeBlanc (Kanada)
21. zasjedanje Beograd (Jugoslavija), 1980. godina – predsjedavajući Ivo Margan (Jugoslavija)
4. izvanredno zasjedanje, Pariz (Francuska), 1982. godina
22. zasjedanje, Pariz (Francuska), 1983. godina – predsjedavajući Saïd Tell (Jordan)
23. zasjedanje, Sofija (Bugarska), 1985. godina – predsjedavajući Nikolaï Todorov (Bulgarska)
24. zasjedanje, Pariz (Francuska), 1987. godina – predsjedavajući Guillermo Putzeys Alvarez (Guatemala)
25. zasjedanje, Pariz (Francuska), 1989. godina – predsjedavajući Anwar Ibrahim (Malezija)
26. zasjedanje, Pariz (Francuska), 1991. godina – predsjedavajući Bethwell Allan Ogot (Kenija)
27. zasjedanje, Pariz (Francuska), 1993. godina – predsjedavajući Ahmed Saleh Sayyad (Jemen)
28. zasjedanje, Pariz (Francuska), 1995. godina – predsjedavajući Torben Krogh (Danska)
29. zasjedanje, Pariz (Francuska), 1997. godina – predsjedavajući Eduardo Portella (Brazil)
30. zasjedanje, Pariz (Francuska), 1999. godina – predsjedavajući Jaroslava Moserova (Češka)
31. zasjedanje, Pariz (Francuska), 2001. godina – predsjedavajući Ahmad Jalali (Iran)
32. zasjedanje, Pariz (Francuska), 2003. godina – predsjedavajući Michael Omolewa (Nigerija)
33. zasjedanje, Pariz (Francuska), 2005. godina – predsjedavajući Musa bin Jaafar bin Hassan (Oman)
34. zasjedanje, Pariz (Francuska), 2007. godina – predsjedavajući George N. Anastassopoulos (Grčka)
35. zasjedanje, Pariz (Francuska), 2009. godina – predsjedavajući Davidson Hepburn (Bahami)
36. zasjedanje, Pariz (Francuska), 2011. godina – predsjedavajući Katalin Bogyay (Mađarska)
37. zasjedanje, Pariz (Francuska), 2013. godina – predsjedavajući Hao Ping (Kina)

Uredi
UNESCO uredi nalaze se na širom zemaljske kugle. Sjedite poznatije i kao "World Heritage Centre" (Svjetski centar baštine) nalazi se u Parizu (Francuska), na adresi Place de Fontenoy.

UNESCO uredi diljem svijeta kategorizirani su u četiri osnovna tipa na osnovi svoje funkcije i zemljopisnog područja kojeg pokrivaju: cluster uredi, nacionalni uredi, regionalni biroi i uredi za vezu.

Uredi po regijama
Lista UNESCO ureda u nastavku geografski je organizirana i predstavlja zemlje članice koje pokriva sa svojom djelatnošću.

Afrika
Abuja (Nigerija) – nacionalni ured Nigerija
Accra (Gana) – cluster ured za Benin, Obala bjelokosti, Gana, Liberija, Nigerija, Sijera Leone i Togo
Adis Abeba (Etiopija) – ured za vezu sa Afričkom unijom i Ekonomskom komisijom za Afriku
Bamako (Mali) – cluster ured Burkina Faso, Gvineja, Mali i Niger
Brazzaville (Republika Kongo) – nacionalni ured za Republiku Kongo
Bujumbura (Burundi) – nacionalni ured Burundi
Dakar (Senegal) – regionalni ured za Edukaciju u Africi, cluster ured Cape Verde, Gambija, Gvineja Bisau i Senegal
Dar es Salaam (Tanzanija) – cluster ured Komori, Madagaskar, Mauricijus, Sejšeli i Tanzanija
Harare (Zimbabve) – cluster ured Bocvana Malavi, Mozambik, Zambija i Zimbabve
Kinšasa (Demokratska republika Kongo) – nacionalni ured Demokratska republika Kongo
Libreville (Gabon) – cluster ured Republika Kongo, Demokratska republika Kongo, Ekvatorijalna Gvineja, Gabon i Sao Tome i Principe
Maputo (Mozambik) – nacionalni ured Mozambik
Nairobi (Kenija) – regionalni biro za znanost u Africi, cluster ured Burundi, Džibuti, Eritreja, Kenija, Ruanda, Somalija, Južni Sudan i Uganda
Windhoek (Namibija) – nacionalni ured Namibija
Yaoundé (Kamerun) – cluster ured Kamerun, Srednjoafrička Republika i Čad

Arapske države
Irak – nacionalni ured za Irak (trenutno smješten u Amman, Jordan)
Amman (Jordan) – nacionalni ured za Jordan
Bejrut (Libanon) – regionalni biro za Edukaciju u arapskim državama, cluster ured Libanon, Sirija, Jordan, Irak i Palestina
Kairo (Egipat) – regionalni biro za Znanost u arapskim državama, cluster ured Egipat, Libija i Sudan
Doha (Katar) – cluster ured Bahrein, Kuvajt, Oman, Katar, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Jemen
Khartoum (Sudan) – nacionalni ured Sudan
Rabat (Maroko) – cluster ured Alžir, Mauritanija, Maroko i Tunis

Azija i pacifik
Almaty (Kazahstan) – cluster ured Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan i Uzbekistan
Apia (Samoa) – cluster ured Australija, Cookovo otočje, Fidži, Kiribati, Maršalovi Otoci, Savezne Države Mikronezije, Nauru, Novi Zeland, Niue, Palau, Papua Nova Gvineja, Samoa, Solomonski otoci, Tonga, Tuvalu, Vanuatu i Tokelau (pridruženi član)
Bangkok (Tajland) – regionalni biro za Edukaciju u Aziji i na pacifiku, cluster ured Tajland, Burma, Laos, Singapur, Vijetnam i Kambodža
Peking (Kina) – cluster ured Sjeverna Koreja, Japan, Mongolija, Narodna Republika Kina i Južna Koreja
Dhaka (Bangladeš) – nacionalni ured Bangladeš
Hanoj (Vijetnam) – nacionalni ured Vijetnam
Islamabad (Pakistan) – nacionalni ured Pakistan
Džakarta (Indonezija) – regionalni biro za Znanost u Aziji i na pacifiku, cluster ured Brunej, Indonezija, Malezija, Filipini i Istočni Timor
Kabul (Afganistan) – nacionalni ured Afganistan
Kathmandu (Nepal) – nacionalni ured Nepal
New Delhi (Indija) – cluster ured Bangladeš, Butan, Indija, Maldivi, Nepal i Šri Lanka
Phnom Penh (Kambodža) – nacionalni ured Kambodža
Taškent (Uzbekistan)– bacionalni ured Uzbekistan
Teheran (Iran) – cluster ured Afghanistan, Iran, Pakistan i Turkmenistan

Europa i sjeverna Amerika
Brisel (Belgija) – ured za vezu sa Europskom unijom i njezinim tijelima
Ženeva (Švicarska) – ured za vezu sa UN-om u Ženevi
New York (Sjedinjene Američke Države) – ured za vezu sa UN-om u New Yorku
Moskva (Rusija) – cluster ured Armenija, Azerbajdžan, Bjelorusija, Moldavija i Rusija
Venecija (Italija) – regionalni biro za Znanost i kulturu u europi i sjevernoj americi

Latinska Amerika i Karibi
Brasilia (Brazil) – nacionalni ured Brazil
Guatemala City (Gvatemala) – nacionalni ured Gvatemala
Havana (Kuba) – regionalni biro za Kulturu u Latinskoj Americi i Karibima, cluster ured Kuba, Dominikanska Republika, Haiti i Aruba
Kingston (Jamajka) – cluster ured Antigva i Barbuda, Bahami, Barbados, Belize, Dominika, Grenada, Gvajana, Jamajka, Sveti Kristofor i Nevis, Sveta Lucija, Sveti Vincent i Grenadini, Surinam i Trinidad i Tobago, te pridružene članice Britanski Djevičanski Otoci, Kajmanski Otoci, Curaçao i Sint Maarten
Lima (Peru) – nazionalniured Peru
Mexico City (Meksiko) – nacionalni ured Meksiko
Montevideo (Urugvaj) – regionalni ured za Znanost u Latinskoj Americi i Karibima, cluster ured Argentina, Brazil, Čile, Paragvaj i Urugvaj
Port-au-Prince (Haiti) – nacionalni ured Haiti
Quito (Ekvador) – cluster ured Bolivija, Kolumbija, Ekvador i Venezuela
San José (Kostarija) – cluster ured Costa Rica, El Salvador, Gvatemala, Honduras, Meksiko, Nikaragva i Panama
Santiago de Chile (Čile) – regionalni ured za Obrazovanje u Latinskoj Americi i Karibima, nacionalni ured Čile

Kontroverze i reforme
Novi svjetski Informacijski i Komunikacijski poredak
UNESCO je bio u centru kontroverza u prošlosti, osobito u svojim odnosima sa Sjedinjenim Američkim Državama, Velikom Britanijom, Singapurom, te bivšim Sovjetskim savezom. U vremenskom razdoblju od početka 1970.tih godina do kraja 1980.tih godina UNESCO-va podrška za "Novi svjetski informacijski i komunikacijski poredak" zajedno sa MacBride izvještajem koji je pozivao na demokratizaciju medija i više slobode u pristupu informacijama u ovim državama prikazan je kao pokušaj ograničavanja slobode medija.

UNESCO je smatran od strane pojedinaca i pojedinih država kao polazište za napade na Zapad od strane komunističkih država i diktatora iz trećeg svijeta, što je u to vrijeme bilo u kontrastu optužbama koje je iznio bivši SSSR u kasnim 1940.tim i ranim 1950.tim godinama.
1984. godine Sjedinjene Američke Države obustavile su svoju financijsku podršku i povukao se iz organizaciju u znak protesta, a slijedila ga je i Velika Britanija 1985. godine. Singapur također istupa iz članstva u organizaciji 1985. godine pod izlikom prevelikoga povećanja troška članstva. Nakon promjene vlasti Velika Britana 1997. godine ponovnu pristupa u UNESCO. Sjedinjene Američke Države obnovile su članstvo 2003. godine, a Singapur 2007. godine.

Izrael
Izrael je primljen u UNESCO 1949. godine, svega jednu godinu nakon osnutka.
1974. godine Izrael je isključen iz UNESCO članstva zbog oštećenja koja su nastala tijekom Izraelskih arheoloških iskapanja na Brdu hrama u Jeruzalemu. Ovu odluku UNESCO je pravdao sa dvije izjave 1974. godine i 1975. godine, ali je članstvo Izraela obnovljeno 1977. godine nakon što su Sjedinjene Američke Države zaprijetile povlačenjem 40 milijuna američkih dolara svojih donacija organizaciji.

2010. godine, Izrael je proglasio Pećinu Patrijarha, Hebron i Rahelinu grobnicu, Betlehem kao mjesta nacionalne baštine i objavio skoro odvijanje restauratorskih radova, što je izazvalo kritike od strane Sjedinjenih Američkih Država i proteste od strane Palestine. U listopadu 2010. godine izvršni odbor UNESCO-a izglasao je proglašavanje lokaliteta "al-Haram al-Ibrahimi/Tomb of the Patriarchs/Grobnica Patrijarha" i "Bilal bin Rabah Mosque/Rachel's Tombs/Rahelina grobnica" kao integralnih dijelova okupiranog Palestinskog teritorija te svako jednostrano poduzimanje akcija od strane Izraelske države kao kršenjem međunarodnih zakona. UNESCO je opisao ove lokalitete kao značajne za "ljude muslimanske, kršćanske i židovske kulture" te optužio Izrael za naglašavanje isključivo židovskih osobina ovih lokaliteta. Izrael je kao protumjeru optužio Izrael za "odvajanje nacije Izrael od svojeg naslijeđa", te je ujedno i optužio organizaciju za političku pristranost. Rabin Zida plača tvrdio je kako Rahelina grobnica prethodno nije bila označena kao sveto mjesto za muslimane. Izrael je djelomično zamrznuo svoje odnose sa UNESCO-m. Danny Ayalon, izraelski zamjenik ministar vanjskih poslova ocijenio je rezoluciju kao dio "palestinske eskalacije". Predsjedavajući odbora za Obrazovanje i kulturu  Kenseta (Izraelskog sabora) ocijenio je rezoluciju kao pokušaj potkopavanja misije UNESCO-a kao znanstvene i kulturne organizacije koja promiče kooperaciju u svijetu.

Na insistiranje Jordana 28. lipnja 2011. godine UNESCO-v odbor za svjetsku baštinu, osudio je Izraelsku odluku o rušenju i ponovnoj izgradnji "Mughrabi Gate" mosta u Jeruzalemu koju su Izraelci pravdali sigurnosnim razlozima te je navodio kao je Jordan potpisao dogovor sa Izraelom u kojemu se slaže da spomenuti most treba biti srušen iz sigurnosnih razloga; Jordan je pokušavao osporiti dogovor opravdavajući svoj potpis prisilom od strane Sjedinjenih Američkih Država.

U siječnju 2014. godine, svega nekoliko dana pred otvaranje, generalna direktorica UNESCO-a Irina Bokova otkazala je na "neodređeni rok" izložbu koju je kreirao centar "Simon Wiesenthal" pod nazivom "Ljudi, Knjiga, Zemlja: 3500 godina duga veza između Židova i zemlje Izrael". Izložba se trebala održavati od 21. siječnja do 30. siječnja u Parizu. Bokova je otkazala izložbu nakon prigovora arapskih država pri UNESCO-u kako će održavanje izložbe "biti otegotna okolnost za mirovni proces na bliskom istoku". Autor izložbe, profesor Robert Wistrich sa židovskog sveučilišta "Vidal Sassoon International Centar za izučavanje Anti-semitizma" nazvao je otkazivanje izložbe "užasan čin" i okarakterizirao Bukovalovu odluku kao "pristrani čin totalnoga cinizma i prezira prema Židovima i njihovoj povijesti".

Kontroverza magazina palestinske mladeži
U veljači 2011. godine o magazinu "Palestinian youth" objavljen je članak u kojemu mlada palestinska djevojka opisuje jednog od svoja tri uzora kao Adolfa Hitlera. U prosincu 2011. godine UNESCO je osudio ovaj članak i postepeno povukao financijsku podršku ovom magazinu koju je do tada pružao.

Kontroverza Islamskoga sveučilišta iz Gaze(Palestina)
Tijekom 2012. godine UNESCO je odlučio uspostaviti katedru na Islamskom sveučilišti u Gazi (Palestina) za astronomiju, astrofizičku i svemirsku znanost. Ovaj potez izazvao je kontroverzu i kritiku. Ministar vanjskih poslova Izraela izrazio je svoje negodovanje i nevjericu ovim potezom sa objašnjenjem kako ovo sveučilište podržava organizaciju Hamas (koju Izrael i neke druge države smatraju terorističkom organizacijom) te služio kao baza za izradu eksplozivnih sredstava za Hamas. Ministar je prozvao sveučilište "poznato utočište i plodno tlo za nove Hamasove teroriste".

Sveučilište je u prošlosti bilo povezano sa Hamasom, međutim, dekan sveučilišta Kamalain Shaath branio je odluku UNESCO-a izjavom"Islamsko sveučilište je samo akademsko sveučilište čiji je jedini interes obrazovanje i razvoj". Izraelski ambasador pri UNESCO-u Nimrod Barkan planirao je uložiti protestno pismo sa informacijama o vezama između sveučilišta i Hamasa uz osobitu zamjerku da je upravo ovo prvo palestinsko sveučilište koje je UNESCO odabrao za suradnju.

Korisni linkovi:
NP Plitvička jezera


ImpessumUvjeti korištenjaSuradnja sa portalomOglašavanje/Predstavljanje ponude
AUTORSKA PRAVA!

Svi tekstovi, slike, zaštićeni trgovački znaci te sa bilo koje druge osnove zaštićeni "objekti/subjekti" zakonom o autorskim ili drugim pravima postavljeni na ovom portalu u vlasništvu su izvora koji je naveden uz određenu sliku ili tekst te su objavljeni uz odobrenje nositelja autorskih prava. Svi materijali sa izvorom Croatialink.com u vlasništvu su našeg portala i mogu se koristiti isključivo uz pismeno odobrenje uredništva portala. Korištenjem odnosno pregledavanjem našeg portala slažete se sa uvjetima korištenja portala.

PRAVNA NAPOMENA!

Portal CroatiaLink.com napravljen je u dobroj vjeri i koristite ga na vlastitu odgovornost.

©CroDodo, 2004 ~ 2017, All rights reserved