NP Plitvička jezera

ulaz, NP Plitvička jezera, Hrvatska Dennis Jarvis, flickr.com

Površina: 297km2
Datum proglašenja nacionalnim parkom: 8. travnja 1949.

Nacionalni park Plitvička jezera najstariji je nacionalni park Jugoistočne europe, te najveći nacionalni park u Hrvatskoj.

Nacionalni park osnovan je 1949. godine i nalazi se u planinskom kršnom predjelu centralne Hrvatske uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom. Kroz nacionalni park prolazi jedna od najbitnijih prometnica koja povezuje kontinentalni sjeverni i jadranski južni dio Hrvatske.

Zaštićena površina parka veća je od 296,85 četvornih kilometra (73,350 hektara). Otprilike 90% ukupne površine se nalazi u županiji Ličko-Senjskoj, dok se ostalih 10% nalazi u Karlovačkoj županiji.

1979. godine NP Plitvička jezera među prvima u svijetu dodana su na UNESCO listu svjetske prirodne baštine. Svake godine park posjeti više od 1 200 000 posjetitelja. Ulaz u nacionalni park se naplaćuje.

Značajke
Nacionalni park svjetski je poznati fenomen po svojim jezerima međusobno spojenim kaskadama. Trenutno su sa površine vidljiva šesnaest jezera. Ova jezera nastala su djelovanjem više nadzemnih rječica i kršnih ponornica. Jezera su međusobno povezana i slijede riječni tok, a odijeljena su prirodnim sedrenim barijerama koje su nastale kao posljedica taloženja mahovine, algi i bakterija. Osobito osjetljive sedrene barijere nastale su kao posljedica međudjelovanja vode, zraka i biljaka. Biljke i bakterije sakupljaju se jedna na drugoj te tvore sedrene barijere koje rastu otprilike 1cm svake godine.

NP Plitvička jezera, Hrvatska Tom Sartain, flickr.com

Šesnaest jezera podijeljena su u gornju i donju skupinu jezera nastalih na padinama planine i poniru sa visine od 636 do 503 metra tijekom duljim od 8 kilometara u smjeru Jug-Sjever. Ukupna površina jezera i okolnih područja iznosi otprilike 2 kvadratna kilometara, na izlazu sa najnižeg jezera od voda se formira rijeka Korana.
Jezera su poznata po svojim osobitim bojama, koje se kreću od azurne do zelene, sive do plave. Boje se konstantno mijenjaju u ovisnosti od količine minerala i mikroorganizama u vodi, te kutu sunčeve svjetlosti.

Uslijed različitih klimatskih utjecaja i velike razlike u nadmorskoj visini unutar zaštićenog područja pojavila su se različite vrste flore i faune. Područje nacionalnog parka dom je za brojne endemske vrste. Vrste koje su obitavale u jezerima prije dolaska čovjeka, postoje i danas.

Porijeklo imena i reputacija
Plitvice se prvi puta spominju u pisanom dokumentu 1777. godine u zapisu svećenika Dominika Vukasovića iz Otočca. Porijeklo imena može se pronaći u prirodnom fenomenu koji je kreirao jezera. Priroda je kreirala plitke bazene (pličina, plitak, plitko) koji su se napunili sa vodom. Voda je stoljećima urezivala svoj trag u vapnenačkom kamenu Velebita i time mijenjala krajolik. Sedrene barijere koje su nastajale tijekom tog procesa zadržavale su vodu i formirala jezerca, a visina samih barijera i dalje raste brzinom od oko 1cm na godinu.

Pojedini znanstvenici upozoravaju da ime potječe od rijeke Plitvica. Ova rječica utječe u Plitvička jezera na donjem i završnom dijelu jezera. Susjedno selo također nosi isto ime Plitvica. Cjelokupni vodni potencijal Plitvičkih jezera završava u rijeci Korani kojom nastavlja svoj tok prema sjeveru.

Nacionalni park postao je poznat i zahvaljujući seriji od nekoliko vestern filmova koji su se snimali na jezerima i vodopadima tijekom 1960.tih i 1970.tih godina prema pripovijetkama Karl May-a.

Lokacija

Smještaj i udaljenosti

drveni put, NP Plitvička jezera, Hrvatska Tom Sartain, flickr.com

Plitvička jezera formirana su u depresiji između planina Mala Kapela na zapadu i Plješivice na istoku na području dinaridskih Alpa. Nacionalni park nalazi se na magistralnoj cesti D1 koja povezuje kontinentalnu sa južnom Hrvatskom, između gradova Slunja i Korenice, a u blizini Bosne i Hercegovine. Ostala veća mjesta u blizini su Ogulin, Rakovica, Otočac, Gospić, te Bihać u Bosni i Hercegovini.

Najkraća zračna udaljenost između Jadranske obale i nacionalnog parka iznosi 55km, a udaljenost cestom od grada Senja na jadranskoj obali do Plitvičkih jezera iznosi oko 110km. Na planinskom masivu Velebit u sklopu kojeg se nalazi i nacionalni park postoje brojna kršna polja, osobito na području Like.

Najbrža cestovna veza u Hrvatskoj na smjeru sjever-jug, odnosno autocesta A1 nalazi se oko 50km zapadno od nacionalnog parka, te se do Plitvičkih jezera može doći preko izlaza sa autoceste u Karlovcu sa sjevera, zapada u Otočcu ili izlaza Gornja ploča na jugu.

Najbliže zračne luke nalaze se u Zadru, Zagrebu i Rijeci (Krku). Najbliža željeznička stanica nalazi se u mjestima Josipdol i Plaški. Do nacionalnog park vrlo je jednostavno doći i javnim prijevozom direktnim autobusnim linijama iz Zagreba, Karlovca, Zadra i Splita.

Kanjon donjih jezera

jezero Ciginovac, NP Plitvička jezera, Hrvatska Marcus Grbac, flickr.com

Površina nacionalnog parka Plitice proteže se kroz dvije Hrvatske županije (Karlovačku i Ličko-senjsku). Ukupna površina parka od 296.85 kvadratna kilometra podijeljena je između Ličko-senjske županije (90.7%) i Karlovačke županije (9.3%), ali cijeli park podliježe pod jednu jedinstvenu upravu. Ukupna vodena površina iznosi oko 2 kvadratna  kilometra. Dva najveća jezera,  Prošćansko jezero i Kozjak pokrivaju oko 80% ukupne vodne površine. Ovo su ujedno i najdublja jezera u parku sa dubinom između 37m i 47. Na jezeru Kozjak nalaze se električni brodovi za prijevoz turista.

Niti jedno od stalih jezera u parku nije dublje od 25 metara. Visinska razlika od najvišeg do najnižeg jezera iznosi 133m.

16 jezera koja se mogu vidjeti sa površine grupirana su u 12 gornjih jezera i 4 donja jezera.

jezero	visina(m)	površina(ha)	dubina(m)	grupacija
Prošćansko	636	69	37	gornja jezera
Ciginovac	625	7,5	11	gornja jezera
Okrugljak	613	4,1	15	gornja jezera
Batinovac	610	1,5	6	gornja jezera
Veliko jezero	607	1,5	8	gornja jezera
Malo jezero	605	2	10	gornja jezera
Vir	599	0,6	5	gornja jezera
Galovac	585	12,5	25	gornja jezera
Milinovo	576	1	1	gornja jezera
Gradinsko	553	8,1	10	gornja jezera
Buk	545	0,1	2	gornja jezera
Kozjak	535	81,5	47	gornja jezera
Milanovac	523	3,2	19	donja jezera
Gavanovac	519	1	10	donja jezera
Kaluđerovac	505	2,1	13	donja jezera
Novakovića brod	503	0,4	5	donja jezera
Ukupno	217			donja jezera

Najviši vodopad je Veliki slap koji se nalazi na kraju Donjih jezera, preko kojeg teče rječica Plitvica  i Galovački buk na gornjim jezerima.

slap	visina (m)
Veliki slap	78
Galovački buk	25

Unutar nacionalnog parka nalazi se 19 manjih naselja koja sa sjedištem u Korenici tvore općinu Plitvička Jezera unutar Ličko-senjske županije u Hrvatskoj.

Plitvička jezera kroz povijest su se uvijek smatrala dijelom regije Like i Korduna. Tijekom Otomanskih ratova cijela ova regija nalazila se u sklopu Hrvatske vojne krajine i pod direktnom vojnom upravom Habsburškog ratnoga vijeća.

Topologija i geologija

zima, NP Plitvička jezera, Hrvatska Liga Eglite, flickr.com

Teren
Izvrsna zemljopisna lokacija Plitvičkih jezera u kombinaciji sa posebnim klimatskim uvjetima stvorile su prirodne fenomene i bogatu biološku raznolikost na ovom području. Usprkos blizini jadranskog mora sa izraženom mediteranskom klimom, na jezerima prevladava planinska klima. Klimatski uvjeti prevladavaju prvenstveno zahvaljujući velebitskom planinskom masivu koji djeluje kao klimatski separator između priobalja i Ličke planinske ravni. O važnosti i poštovanju kojeg Velebit stoljećima uživa u Hrvatskom narodu najbolje govore brojne legende, pjesme i priče.

Voda, koja je sve prisutna na ovom području ima osobiti utjecaj na raznolikost flore. Plitvička jezera okružena su brojnim planinama tako da se sa zapadne strane uzdiže Mala Kapela (najviši vrh Seliški Vrh: 1,280 m), a sa istočne strane Plješevica (najviši vrh: Gornja Plješevica 1,640m) koja ujedno predstavlja i granicu sa Bosnom i Hercegovinom.
Šumoviti obronci okolnih planina služe kao prirodni vodni rezervati, ali i utočište za brojne životinjske vrste. Velika visinska razlika na malom području između planina na jugu i rijeke Korane na sjeveru važan su čimbenik bio-raznolikosti ove regije. Ukupna visinska razlika između najvišeg i najnižeg dijela parka iznosi 912 m (najviša točka je Seliški vrh sa 1279m, najniža točka 367m na mostu preko rijeke Korane).

Nacionalni park nalazi se na podlozi od kršne stijene većinom dolomitnog i vapnenačkog porijekla sa pridruženim jezercima i špiljama, što je ponajviše djelovalo na formiranje i današnji oblik Plitvičkih jezera. Na samim jezerima moguće je posjetiti špilje Golubnjača (145m, prije drugog slapa na Korani), te Šupljara (68m, iznad jezera Kaluđerovac). Ostale špilje su Mračna (160m), Vila Jezerkinje (104m) i Golubnjača na Homoljačkom polju (153m). Unutar nacionalnog parka nalazi se i nekoliko krških jama kao što su Čudinka (-203 m) ili Jama na Vršiću (-154 m, dužine 110 m). U špilji Rodića na Sertić Poljani i špilji Mračna na Nižem jezeru pronađe su kosti špiljskog medvjeda tako da se ovi lokaliteti smatraju i značajnim paleontološkim nalazištima.

rijeka Korana, Hrvatska Marcus Grbac, flickr.com

Rijeke
Plitvička jezera nastaju na jugu parka na ušću rijeka Bijele i Crne rijeke. Ove rijeke nastaju u blizini Plitvičkog Leskovca te se spajaju kod jednog od mostova u selu. Od mjesta gdje se ove dvije rijeke spajaju u jednu, pa nadalje do jezera teče Matica. U Prošćansko jezero, u zaljev Liman (ili Limun) utječe još jedna malena rječica koju napajaju brojni izvori, a njezina vodena varira. Povremeno u Prošćansko jezero utječu i većinom vremena presušeni manji potoci.
Rijeka Plitvica utječe u jezera na sjevernom rubu u mjestu Sastavci kroz Veliki slap. Ukupna vodna masa Plitvičkih jezera i rijeke Plitvice formiraju rijeku Koranu.

Osobine podzemlja

Kanjon Donjih jezera
Podzemna konfiguracija Plitvičkih jezera sastoji se od raznovrsnih geoloških osobina. Globalno gledajući, cjelokupna površina nacionalnog parka Plitvička jezera mogu se promatrati kao dio jugoistočnog europskog kršnog područja. Tipično obilježje ovog kršnog područja je krhka i porozna dolomitna ili vapnenačka stijena. Ova konfiguracija terena stvara različite geomorfološke pojave koje se nazivaju dolina (ponor), polje, uvala, ponor, itd.

Analiza podzemnih vodenih tokova moglo biti postati vrlo zanimljivo područje istraživanja speleologa. Do sada je malo poznato o tim neistraženim područjima koja na prvi pogled ostavljaju dojam nedostataka vode u krškom području. Međutim, to je samo slučaj na površinu. Glavni dio prirodnih fenomena odvija se pod zemljom, gdje iste ima u izobilju.

Zbog značajki vapnenca, mnoge rijeke svoj tok završavaju u vapnenačkoj stijeni, a ovi podzemni vodni tokovi čine razgranatu mrežu podzemnih rijeka koje nadolaskom na tvrdu stijenu izviru na površinu. Ovaj fenomen podzemnih krških rijeka (ponornica) može se promatrati i na Plitvičkim jezerima.

Sedreni sedimenti formirani su još u vrijeme pleistocena u vrtačama ili depresivnim područjima između okolnih planina. Općenito gledajući cjelokupno područje podzemlja Plitvičkih jezera može se podijeliti u dvije zone. Gornja jezera na jugu pretežno se sastoje od dolomitnih stijena. Donja jezera na sjeveru pretežno se sastoje od vapnenačkih stijena. Dolomitne stijene tvrđe su od vapnenca. Iako fizička svojstva dolomita ovu stijenu čine krhkijom ujedno su i manje vodo-propusnu, za razliku od vapnenca koji ima masivnija i kompaktnija svojstva, ali veću vodo-propusnost.

Iz ptičje perspektive može se uočiti značajna razlika između terena Gornjih i Donjih Plitvička jezera. Na Gornjim jezerima formiralo se više malih paralelnih jezera sa vrlo plitkim protokom vode. Donja jezera mnogo su veća i doslovce prolaze kroz kanjone probijene u stijeni, njihov broj je manji i kanjonom prelaze u rijeku Koranu.

zima, NP Plitvička jezera, Hrvatska Ferran Cerdans Serra, flickr.com

Klima
Prosječna godišnja stopa padalina na Plitvičkim jezerima iznosi 1,500mm i najveće su tijekom proljeća i jeseni. Prosječna vlažnost zraka iznosi 81.8%. prosječna temperatura u siječnju iznosi 2.2°C. Tijekom ljetnih mjeseci (srpnja i kolovoza) temperatura raste do prosječnih 17.4°C. Ukupna prosječna godišnja temperatura iznosi 7.9°C. Snijeg pada od studenog do ožujka, a jezera su većinom zamrznuta u prosincu i siječnju.

Temperatura vode u proljeće je ispod 10°C. Razlika u temperaturi vode između rijeka i jezera penje se i do 20°C. Primjer različite temperature vode izmjeren 7. srpnja 1954. godine jasno pokazuje velike temperaturne razlike unutar jezera: jezero Kozjak na dubini 4m temperatura 18.9°C, na dubini 20m 5°C, a na dubini 44m (pri samom dnu) 4.1°C.

Raspad i stvaranje stijena
Nastanak Plitvičkih jezera rezultat je više stoljetnoga procesa taloženja krede koje ima u izobilju o vodama okolnim krških stijena. Ovo taloženje poznatija je kao sedra ili tuf.
Iznimna osobina Plitvičkih jezera je da ove sedre ne predstavljaju barijere između voda stajaćica. Ova jezera oduvijek su promatrana kao jedan sklop jezera. Zbog konstantne izmjene nemoguće je analizirati pojedinačno jezero. Vode koje utječu u Gornja ili Donja jezera konstantno mijenjaju izgled jezera i okolice, sve do izlaska iz jezera i kreiranja rijeke Korane. Sa jedne strane konstantno se ispire kreda, a sa druge strane konstantno se formiraju novi sedimenti. Upravo iz ovog razloga formiraju se novi slapovi, a stari presušuju. Priroda se konstantno prilagođava novonastalim uvjetima, tako da se ovo ukupno područje može promatrati kao jedan vrlo osjetljivi ekosustav.

Proces izmjena
Geološki gledano, procesi koji formiraju Plitvička jezera vrlo su mladi. Složeni procesi raspada i taloženja vapnenca zahtijevaju specijalne klimatske preduvjete. Ovi uvjeti mogli su nastati tek po završetku ledenog doba prije 12,000 do 15,000 godina (prema radiokarbonskom datiranju sedre).

Uz vremenske uvjete i temperaturu za nastanak ovih specifičnih prirodnih fenomena na Plitvičkim jezerima odgovorni su i kvaliteta vode i ostali prirodni čimbenici. Dok prolaze kroz vapnenac podzemne krške rijeke rastapaju kredu (kalcij) koja se koncentrira u vodi. Koncentracija zasićenosti kalcijem u prednjim slojevima vodotoka time je veća. Voda postaje značajno mineralizirana, super zasićena kalcijem i magnezij-hidrogen karbonatom.

Disolucija vapnenaca događa se kroz izmjenu procesa i efekata ugljične kiseline. U prirodnim uvjetima  ugljična kiselina (H2O3) nastale disolucijom ugljičnog dioksida (CO2) iz zraka ili iz kišnice (H2O).  Vapnenac ili dolomit (CaMg(CO3)2) se većinom sastoje od kalcita (CaCO3) koji se slabo rastapa u vodi. Kalcit se međutim topi kroz efekt ugljične kiseline, i u procesu stvara kalcij hidrogenkarbonata (Ca(HCO3)2). Ovo se može vidjeti u ovoj kemijskoj formuli:
H2O + CO2 ↔ H2CO3 ↔ H+ + HCO3- ↔ 2 H+ + CO32-
CaCO3 + H2CO3 → Ca(HCO3)2
CaCO3 + H+ + HCO3- ↔ Ca2+ + 2 HCO3- ↔ Ca(HCO3)2

Količina kalcij hidrogen-karbonata otopljenog u vodi (poznatiji i kao kalcij bikarbonat) ovisi o količini otopljenog ugljičnog dioksida u vodi. Generalno gledajući može se reći: što je hladnija voda, veća je količina otopljenog kalcij hidrogen-karbonata. U ovisnostima od uvjeta za otapanje znanstvenici  su odredili da se otapanje vapnenca događa po brzini od 0,01mm do 4mm godišnje, što bi značilo da vrijeme potrebo kišnici za otapanje 1m3 vapnenca otprilike 10 000 godina.

Proces sedimentacije
Prethodno spomenuti mehanički i kemijski procesi prirodni su fenomeni koji se neprestano ponavljaju na ovim jezerima. Jedinstvena osobina Plitvičkih jezera je taloženje vodom nanesene krede na određenim mjestima. U usporedbi sa sličnim prirodnim fenomenima u svijetu, na Plitvičkim jezerima taloženje krede i formiranje sedre dešava se dinamički cijelim vodnim tokom u različitim oblicima. Upravo iz ovog razloga to nije statički fenomen koji se dešava samo na pojedinim mjestima.

Još jedna jedinstvena osobina su prirodni čimbenici, osobito utjecaj vegetacije u procesu sedimentacije. Barijere se kreiraju od pjenušave vode dok prelazi preko vegetacijskih barijera. Ove prirodno stvorene barijere usporavaju vodu i stvaraju prirodna jezera. Na Plitvičkim jezerima lagano se može promatrati ova neprestana igra vode, zraka, stijena i vegetacije. Pjenušava voda stvara uvijek rastuće i impresivne slapove.

Sjeverno od jezera na oko 30km udaljenosti pri spajanju rijeka Korana i Slunjčice, u samom centru grada Slunja pojavljuje se sličan fenomen. Ovaj dio grada, poznatiji i kao Rastoke  često se naziva i "mala Plitvička jezera".

Preduvjeti za sedimentaciju
Mjerenjem ugljičnog dioksida u vodi ustanovljeno je da se on podudara sa neprestanim procesima sedimentacije na području Plitvičkih jezera. Razina ugljičnog dioksida na izvoru otprilike je dvadeset puta veće od one u atmosferi. Razina ugljičnog dioksida opada vodenim tijekom. Primjerice rijeka Plitvica tijekom svog toka izgubi i do 97% ugljičnog dioksida.

Taloženje kalcij-karbonata iz vode događa se samo na određenim temperaturnim uvjetima (samo iznad 14°C), primjerice kada se voda ugrije ili kada se isparava. S obzirom da se taloženje dešava samo pri povišenoj temperaturi i vlažnoj klimi ovaj fenomen se počeo dešavati tek po završetku posljednjeg ledenog doba. Od tog vremena do danas formiran je sloj kaljene sedre (poznatiji i kao travertin) na vapnenačkoj podlozi.

Područje rijeke u kojemu nastaje formacija sedre naziva se područje padaline. Na rijeci Korani primjerice gledano od njezinog izvora samo se na prvih 10 do 15 kilometara formira sedra usprkos činjenici je prema pH vrijednostima prikladniji tok nizvodno. Na području jezera Kozjak u zadnjih 3000 godina odvija se konstantna sedimentacija po stopi od 0,8mm godišnje. Godišnje se visine barijera povećaju i do 13mm u visinu. Formacija sedre upravo iz ovog razloga premašuje erozivne aktivnosti koje bi inače uništile osjetljive barijere jezera. Pretpostavlja se da sedimentacija sedre na dnu jezera datira do prije 6 000 ili čak 7 000 tisuća godina.

Taloženje kalcijeva karbonata ne dešava se na samim izvorima rijeka koje utječu u Plitvička jezera. Za taloženje kalcijeva karbonata (krede) u vodi potrebna je određena zasićenost vode sa mineralima. Na izvorima rijeka ova razina je otprilike 1, dok za taloženje je potrebna razina veća od 3. U isto vrijeme pH vrijednost vode mora biti iznad 8 (blago alkalna).

Pragovi postaju barijere
Sedrene barijere rezultat su kontinuiranog procesa taloženja duž prirodnih pragova. Dok voda protječe u tankim slojevima dešava se njezino prskanje prema gore, ovo ometa kemijske procese i uzrokuje taloženje karbonata koji stvara sedimentne naslage. Imajući u vidu da voda ovdje obuhvaća veću površinu, ovdje se ispušta i veća količina ugljičnog dioksida (CO2). Kalcijev karbonat se izlučuje u obliku mikro kristala koji se talože na dnu, te tako stvaraju sedru (CaCO3). Ovaj fenomen je osobito izražen na područjima obilato prekrivenim mahovinom iz razloga što mahovina omogućuje bolje primanje kristala.

S protekom vremena starije barijere mogu biti potopljene kako nove barijere povećavaju vodostaj unutar jezera. Ne tako davno, svega prije 400 godina na području današnjeg jezera Kozjak postojala su dva jezera. Na najnižoj trećini jezera, na području poznatom kao Matijaševića draga, izdiže se podvodna barijera visine 40 metara, odnosno do dubine 4m. Ova barijera zasigurno je formirala veličanstveni vodopad u prošlosti. Sedrena barijera na mostu Kozjak (na trenutnom kraju jezera Kozjak) ipak je rasla brže, te su iz toga razloga dva jezera spojila se u jedno. Upravo ovo je i razlog zašto su najveće dubine jezera u nižem bazenu (sjeverno od malog otoka).

Utjecaj vegetacije
Optočena kalcij-karbonatom mahovina ipak raste na ranim faza razvoja porezne formacije sedrenih barijerama Plitvičkim jezerima.

Mahovina, alge i voda igraju presudnu ulogu u formiranju jedinstvenih krajobraza Plitvičkih jezera i njegovih sedrenih barijera. Sve do XXI. stoljeća smatralo se da biljke iz vode izvlače ugljični dioksid potreban za fotosintezu, te tijekom tog procesa oslobađaju kisik u atmosferu, a cijeli postupak za posljedicu ima taloženje hidrogenkarbonata (phytogenesis). Ivo Pevalek bio je vodeći znanstvenik koji je zastupao ovu teoriju. Dobrim dijelom upravo zahvaljujući njemu Plitvička jezera stavljena su pod nacionalnu zaštitu.

Posljednja istraživanja su pokazala da vegetacija nije primarno odgovorna za izvlačenje ugljika iz vode. Međutim biljke indirektno ipak utječu na formiranje sadre. Ključni faktor za sedimentaciju je usporavanje, prozračivanje i prskanje vode. Mahovina služi kao podloga za sedimentaciju vode. Ona oblikuje stvorene sedre i slapovi na Plitvičkim jezerima svoje osobine imaju upravo zahvaljujući mahovini. U ovisnosti o različitim vrstama mahovine, nastaju i različiti biološki tipovi sedre.

Kombinacija fotosintetske aktivnosti algi i mahovine sa vodom potiču kristalizaciju sedimenata zbog ekstrakcije ugljičnog dioksida. Ovi efekti poticani su milionima mikroskopskih bakterija i algama koje rastu na takvim biljkama. One izlučuju sluz koja se spaja na mikroskopskim organizmima kalcita. Najznačajnije biljke ove vrste su mahovine vrste Bryum i Kratoneuron.

Jasno se može vidjeti da su mladi izdanci mahovine zeleni i meki. Oni su većinom bez sedre, dok su stariji izdanci optočeni tankim i krhkim slojem žute boje, kompletno prekrivena i okamenjena sedrom nastalom od biljaka. Mahovina ne samo da potiče stvaranje sedrenih barijera već i sama postaje dijelom barijera. Na mahovini se stvara sedra, a na vrhu tog pokrova počinje rasti nova mlada mahovina. Prvo je formirana litica, ali kasnije se stvara i krov nad podno litice. Ako voda nastavi teći i sama špilja postaje sve veća. Starija sedra se puni fosiliziranim algama i mahovinom. Ova vrsta sedrene stijene tipična za Plitvička jezera naziva se "phytogeneous sedra".

Nuspojave uz formiranje sedre
Iako vegetacija ima pozitivne učinke na formiranje sedre, prevelika koncentracija organske supstance unutar vode ima negativne učinke na procese formiranja. Pretjerani biljni pokrov ima negativne učinke na taloženje minerala. Na rijeci Korani nizvodno od istoimenoga mosta primjerice stvaranje sedrenih barijera naglo prestaje usprkos visokoj zasićenosti vode kalcijevim bikarbonatom upravo iz razloga visoke koncentracije organske tvari u vodi. Uprava parka upravo je iz ovog razloga započela sa uklanjanjem viška vegetacije uzduž barijera. Čistoća vode ključni je čimbenik u stvaranju sedrenih barijera. Voda koja utiče u Plitvička jezera sa analaitičke točke gledanja je čista. Vrijednost otopljenog organskoga ugljika jedva premašuje 2,5mg/L pri utoku matice na Gornja jezera. Na Donjim jezerima izmjerena je koncentracija 5,15mg/L. Slične koncentracije nalaze se i u ostalim kršnim rijekama u Hrvatskoj.

Tijekom 20. stoljeća nekontrolirani turizam i onečišćenje vode pretežito iz okolnih hotela ili poljoprivredne aktivnosti ostavilo je negativne tragove. To je dovelo do sve većeg eutrofikacije jezera (povišene koncentracije organskih tvari u vodi). Kako bi se osiguralo nesmetano formiranje sedre na ovom području neophodno je zaštititi područje Plitvičkih jezera i okolice od pretjeranog štetnog djelovanja ljudi. Od 2006. godine najstrože je zabranjeno kupanje ili plivanje u jezerima što je prije bilo dopušteno na jezeru Kozjak.

Vrste stijena
Porozne stijene: izložene vanjskim utjecajima, primjerice kišnici (dolomit i vapnenac).
Sedimentne stijene: taloženje minerala iz vode koja se taloži na mahovini ili u dubinama jezera. Ovi sedimenti posljedica su stoljetnih procesa taloženja. Godinu, za godinom stvaraju se novi sedimenti i talože jedan na drugog.
Sedrene stijene: stariji, učvršćeni sedimenti. Ove porozne stijene vrlo su osjetljive na mehanička oštećenja.

Flora i fauna
U pogledu biljnog i životinjskog svijeta, Plitvička jezera spadaju u najznačajnija i raznolikija područja u Hrvatskoj. S jedne strane ovome se može zahvaliti klimatskim uvjetima ovog područja, a sa druge činjenici da su Plitvička jezera udaljena od izvora onečišćenja okoliša, te i sama zaštićena zakonima od potencijalnog onečišćenja. Iz razloga lošeg industrijskog razvoja ovog kraja Hrvatske, te mjera zaštite koje sprovodi Hrvatska država priroda ovog kraja ostala je skoro djevičanski netaknuta. U prašumama bukve i jele koja okružuju jezera obitavaju brojne i rijetke vrste kao što je primjerice i mrki medvjed. U ovom nacionalnom parku sve životinjske i biljne vrste obitavaju i preživljavaju na isti način kako su to činile i prije dolaska čovjeka. Ovo je rijedak primjer i u svjetskim razmjerima.

Flora
Plitvička jezera obrasla su gustom šumom, posebice bukve, smreke i jele, kao i mješavinom Alpske i mediteranske vegetacija. Područje je prekriveno i zavidnom raznolikosti biljaka, prvenstveno zahvaljujući većem broju mikro klima na području, različitim tlima te  velikoj visinskoj razlici na relativno maloj površini.
Do sada su znanstvenici zabilježili 1,267 različitih biljaka iz 109 vrsta koje se mogu pronaći na području nacionalnog parka. Od ovog broja 75 su endemske biljke, što znači da su upravo na ovom području ili neposrednoj blizini prvi puta zabilježene i znanstveno klasificirano. Veliki broj ovih biljaka i vrsta zaštićeno je zakonom. Na području parka također se može pronaći i 55 vrsta orhideja.

Neke od endemskih biljaka koje se mogu pronaći u parku:
    Edraianthus tenuifolius
    Ranunculus scutatus, vrsta Ranunculus
    Scilla litardierei
Primjeri ostalih rijetkih biljaka:
    Cypripedium calceolus
    Ligularia sibirica
    Pinguicula vulgaris
    Telekia speciosa
    Daphne laureola

Velika raznolikost biljnog svijeta stvara nevjerojatnu čaroliju boja koje se mijenjaju sa godišnjim dobom. Jezera su okružena gustom šumom. Ukupna površina nacionalnog parka iznosi 29 842 hektara, od toga 22 308ha su šume (74.75%), 6 957ha su livade (23.31%) i 217ha (0.72%) su vodene površine. Osobito je značajno izdvojiti šumu Čorkova uvala površine 79.50ha sa djevičanskom prašumom na sjeverozapadnom dijelu parka. Stabla bukve i jele na području parka stara su i do 700 godina.

Fauna (životinjski svijet)
Područje nacionalnog parka obitavalište je velikog i raznolikog broja životinja i ptica. Rijetke životinjske vrste kao što su europski mrki medvjed, vuk, orao, sova, ris, divlja mačka, tetrijeb također se mogu pronaći na ovom području zajedno sa brojnim drugim životinjskim vrstama.

Šire područje nacionalnog parka Plitvičkih jezera jedno je od posljednjih utočišta u Europi na kojem ne smetano obitava veći broj velikog mrkog medvjeda te vukova. Bogati životinjski svijet Plitvičkih jezera može se sumirati: ukupno obitava oko 50 vrsta sisavaca. Do sada je otkriveno 321 različita leptira, od kojih je njih 76 dnevnih, a  245 su noćni moljci. Znanstvenici vjeruju da je do sada zabilježeno svega 40% ukupne populacije leptira u parku. Nadalje zabilježeno je 12 vrsti vodozemaca te nekoliko vrsti gmazova, primjerice: živorodna gušterica (Lacerta vivipara),  europska zelena gušterica (Lacerta viridis), riječna zmija (Natrix tesselata), Vipera berus, Vipera ammodytes i europska barska kornjača.

U ornitološkoj raznolikosti i brojnosti ptica Plitvička jezera rangirana su na treće mjesto u Hrvatskoj među nacionalnim parkovima. Do sada je pobrojano 157 vrsta ptica, a od njih za 70 vrsta je zabilježeno da se i gnijezde na ovom području. Plitvička jezera dom su i brojnih vrsta šišmiša, ukupno oko 20 vrsta među kojima je i rijetka vrsta Plecotus.
Do sada nije točno određeno porijeklo različitih vrsta riba. Kao originalna vrsta može se pronaći smeđa pastrva (Salmo trutta fario i Salmo trutta lacustris). Salmo trutta fario prevails u Gornjim jezerima, dok Salmo trutta lacustris većinom obitava u jezeru Kozjak. Ove vrste razvile su se pod različitim životnim uvjetima i neovisno jedna od druge u različitim jezerima.

Primjeri  životinja koje žive u parku:
    Ris (Lynx lynx)
    Mrki medvjed (Ursus arctos)
    Vuk (Canis lupus)
    Sova ušara (Bubo bubo)
    Tvor (Mustela putorius)
    Surio orao (Aquila chrysaetos)
    Planinski vodenjak (Triturus alpestris)
    Vodenkos (Cinclus cinclus)
    Barska kornjača (Emys orbicularis)

Povijest
Dok je većina ostalih zaštićenih prirodnih područja u svijetu udaljeno su od utjecaja ljudi, Plitvička jezera kroz svoju su povijest stalno bila izložena ljudskom utjecaju. Plitvička jezera ne spadaju pod napuštene ili usamljene prirodne rezervate. Jezera su smještena uz važnu prometnicu i uvijek su bila mjesto susreta orijentalne i zapadnjačke kulture, ali uvijek ponosno čuvajući isključivo Hrvatsku tradiciju.

Rana povijest i srednji vijek
Ljudi naseljavaju područje Plitvičkih jezera više tisuća godina. Od plemena koja su nastanjivala ovo područje možemo izdvojiti Ilire, Tračane, Kelte, Japode, Rimljane, Avare i osobito Hrvate. Pod Julijem Cezarom ovo područje bilo je sastavni dio Rimskog carstva kao dio provincije Ilirike.

Tijekom 6. stoljeća ovo područje naseljavaju Hrvati. U srednjem vijeku stalni mongolski napadi predstavljali su trajnu ugrozu za ljude na ovom području, a jezera su nalazila u sklopu Hrvatskog kraljevstva, koje je od 1102. godine nalazilo u personalnoj uniji sa Mađarskom.

Pod Hrvatskom vlašću, odnosno pod vladavinom Hrvatskih plemenitaških obitelji Zrinskih i Frankopana ovo je područje doživjelo ekonomski oporavak. Na ostacima antičkog naselja Japoda napravljen je samostan koji je pripadao Pavlinima ili Vitezovima templarima. Danas postoje samo ostaci drevnih zidina poznatijih pod nazivom Gradina.

Otomanski ratovi i Habsburgovci
Nedaleko plitvičkih jezera, 9. rujna 1493. godine na Krbavskom polju odvijala se jedna od presudnih bitaka u Hrvatskoj povijesti u kojoj je turski beg Hadum Jakub-paša porazio Hrvatsku feudalnu vojsku predvođenu banom Emerikom Derenčinom. Tijekom ovo bitke izginula je i većina hrvatskog plemstva. Nakon ovog poraza turska vojska prodrla je u zapadnu Hrvatsku i Mađarsku. 1527. godine Hrvatski sabor odabire Habsburškog monarha Ferdinanda (nadvojvodu Austrije) za novog kralja Hrvatske u nadi da će uz pomoć njegovih resursi uspjeti poraziti Turske snage. 1528. godine cijelo Otomansko carstvo zagospodarilo je cijelim ovim područjem, a ponovno oslobođeno 150 godina kasnije.

Kralj Ferdinand 1538. godine naredio je osnivanje Vojne krajine kao granice između Otomanskog i Habsburškog carstva. Zakoni koji su se primjenjivali na ovom području trajno su utjecali na lokalno stanovništvo, a kao posljedica ovih zakona desila se i velika seoba lokalnih ljudi prema zapadu.

Cjelokupno pučanstvo ovog područja (osobito Graničari) imalo je za zadaću obranu ovog područja od stalnih prijetnji i uništavanja koje su Turci nosili sa sobom. Ovo je područje u davnini također bilo poznato i pod nazivom Vražji vrt (hortus diabolus).

Otomansko carstvo je u više navrata kratkotrajno uspjelo zaposjesti ova područja. 1788. godine područje Plitvički jezera trajno je došlo pod upravu Habsburške monarhije. Po nestanku prijetnje sa istoka rasformirana je Vojna krajina i cijelo ovo područje vraća se pod upravu Hrvatskog bana. Kasnije, tijekom prve Jugoslavije ovo je područje činilo Banovinu Hrvatsku, a kasnije dio socijalističke republike Hrvatske, a nakon oslobođenja od srpske vlasti početkom 1990.tih godina cijelo područje nacionalnog parka Plitvička jezera nalazi su unutar Republike Hrvatske.

1805. godine događa se još jedna velika promjena vladara na ovom području koja je za posljedicu imala veliki ekonomski procvat ove regije. Dalmacija i Lika dolaze pod vlast Napoleona koji na ovim područjima formira provinciju Ilirika. Nakon 1814. godine područje Plitvičkih jezera vrača se pod upravu Habsburgovaca. Od 1850. godine nadalje u Vojnoj krajini služili su samo profesionalni vojnici. Ovo vrijeme bilo je i vrijeme buđenja Hrvatskog ponosa koji je stoljećima bio stišavan Habsburškom vlasti i doseljenih Srba koje su Hrvati uzeli pod svoju zaštitu. 1871. godine sjeverno od jezera Rakovica ubijen je poznati Hrvatski političar Eugen Kvaternik. Hrvatska pobuna ugušena je od strane Habsburške vlasti. Kvaternik se zalagao za oslobođenje Hrvatske od tuđinske vlasti i za vladavinu reda i zakona.

Farme postaju područja za rekreaciju
U davnim vremenima lokalno stanovništvo nije  imalo dovoljno spoznaja o prirodnoj vrijednosti područja Plitvičkih jezera. Lokalni farmeri morali su osigurati dovoljno hrane za sebe, svoje obitelji i stoku, a sve ovo ostavilo je malo prostora za brigu o prirodi. Primjerice manja su jezera napunjena zemljom, a pojedini vodotoci su prilagođavani pojedinačnim potrebama.

Već 1861. godine napravljene su prve smještajne jedinice na Velikoj poljani. Lokalno stanovništvo nazivalo je ove smještajne jedinice Vladareva kuća, iz razloga što su tamo prvenstveno odsjedali časnici imperijalne vojske. Za posjetu kraljevske princeze Štefanije od Belgije, žene kraljevskog princa Rudolfa od Austrije 1888. godine Plitvička jezera i okolica uređeni su u turističke svrhe po prvi puta u svojoj povijesti. Dva puteljka još uvijek nose imena kćeri cara Josipa: Štefanijin put i Dorotejin put.
1890. godine trgovac Ante Devčić iz Senja izgradio je prvi hotel i restoran na Prošćanskom jezeru. Međutim on je pretjerao u svojim namjerama te prouzročio i nepopravljivu štetu prirodi koš što su iskopani kanali za mlin koji su vidljivi još i danas.

Gustav Janaček, čeh iz Zagreba na istom mjestu koje se danas naziva Labudovac izgradio je restoran i smještajne jedinice. 1893. godine Janeček je osnovao Društvo za uređenje i poljepšanje Plitvičkih jezera, sa ciljem očuvanja Plitvičkih jezera nakon svih negativnih utjecaja kojima su bila izložena. Društvo je izgradilo i hotel na jezerima. 1898. godine jedan od slapova nazvan je po poznatoj Hrvatskoj opernoj pjevačici Milki Trnini. Ona je prihod sa svojih koncerata donirala za očuvanje parka, obnovu staza i izgradnju putova.

Tijekom prvog svjetskog rata, 1916. godine Hrvatski sabor u Zagrebu donio je zakon o zaštiti Plitvičkih jezera. Ovaj zakon, na žalost nije sadržavao prikladne mjere zaštite te se iz tog razloga ne smatra mjerama zaštite nacionalnog parka.

Tijekom narednih desetljeća napori za očuvanjem ovog područja našli su se u slijepoj ulici. Međutim tijekom i neposredno prije II. svjetskog rata na Plitvičkim jezerima održano je više značajnih sastanaka.

Jezera kao nacionalni park
Po završetku drugog svjetskog rata trajno su priznati jedinstveni prirodni fenomeni ovog područja i Plitvička jezera proglašena su nacionalnim parkom 8. travnja 1949. godine, te se od tada primjenjuju rigorozne mjere zaštite prirode.

Tijekom 1960tih godina izgrađena je moderna prometnica koja vodi do Plitvičkih jezera, što je dovelo do povećanog broja posjetitelja. Tijekom tog vremena izgrađen je i veći broj hotela i drugih ugostiteljskih objekata prema planovima Hrvatskih arhitekata. Nažalost dio ovih objekata srušen je tijekom 1980tih godine od strane tadašnjih komunističkih vlasti.

Između 1962. i 1968. godine na području Plitvičkih jezera snimane su brojne međunarodne filmske koprodukcije od kojih se osobito izdvaja vestern serijal po novelama Karla Maya. Najpopularniji film iz ovog niza svakako je Blago Srebrnog jezera snimljen na jezeru Kaluđerovac unutar nacionalnog parka.
Tijekom 1970. godina izrađene su detaljne zemljišne knjige nacionalnog parka. Plitvička jezera upisana su u UNESCO registar 1979. godine ka priznanje za "izuzetne prirodne ljepote i neometano stvaranje sedre kroz kemijske i biološke procese ".

Tijekom 1980. godina turizam cvate na tadašnjem području današnje Hrvatske. Plitvička jezera u to vrijeme postaju jedan od najznačajnijih turističkih aduta Hrvatske. Početkom 1990. godina događa se nova velika povijesna prekretnica za Plitvička jezera. U ožujku 1991. godine na području Plitvičkih jezera dogodio se "Krvavi uskrs" koji se smatra i početkom Hrvatskog domovinskog rata, odnosno rata za oslobođenje od višedesetljetne okupacije. Područje nacionalnog parka u to se vrijeme nalazilo pod okupacijom srpskih četničkih odreda potpomognutim manjim brojem lokalnog srpskog stanovništva koje se bojalo za svoje privilegije. U vrijeme ove okupacije područje je etnički očišćeno od domicilnog Hrvatskog stanovništva i uključeno u terorističku tvorevinu samozvanu "RS Krajina".  Cijelo područje oslobođeno je kolovoza 1995. godine u vojno redarstvenoj akciji Oluja koja je ujedno i okončala srpske terorističke aktivnosti u Hrvatskoj, ali i susjednoj Bosni i Hercegovini.

Tijekom Domovinskog rata (1991. - 1995.) srbi su uništili ili zapalili mnoge građevine unutar nacionalnog parka. Zbog velikog broja minskih sredstava postavljenih od strane srpskih terorističkih skupina cijelo područje je u to vrijeme stavljeno na UNESCO listu ugrožene svjetske baštine. Nakon sramotnog poraza i bijega srpskih terorističkih skupina područje Plitvičkih jezera bilo je među prvim obnovljenim područjima i očišćeno od mina. 1998. godine nacionalni park je uklonjen sa UNESCO liste ugrožene svjetske baštine. 2000. godine nacionalni park proširen je za dodatnih 102 četvorna kilometra kako bi se zaštitili podzemni pritoci.

Unutar nacionalnog parka kontinuirano se provode istraživački znanstveni projekti. Uprava parka konstantno pokušava uvesti nove mjere zaštite područja. Dulje vrijeme se provlači ideja zamjene drvenih mostova i puteljaka sa plutajućim pontonima. Postojeći drveni puteljci učvršćeni su unutar sedre, te tako predstavljaju opasnost za stvaranje pukotina na osjetljivoj podlozi.

Plitvička jezera danas spadaju u najposjećenije turističke atrakcije u Hrvatskoj. Zahvaljujući svom visokom stupnju prirodnog, kulturnog i turističkog značenja plitvice su postale važan pokretač gospodarskog razvoja ovog kraja. Oko 1 000 000 posjetitelja godišnje pridonosi ekonomskom probitku ovoga Hrvatskog kraja.

Tradicija i lokalni običaji
Očuvanje starih običaja i tradicija vrlo je važno za lokalno pučanstvo. Lokalna kultura prepoznata je kao bitan čimbenik u privlačenju stranih turista. Arhitektura Like poznata je po drvenim kućicama sa krovovima od slame ili šindre. Mnoge osobine starinskog načina života ogledavaju se danas u lokalnim običajima. Oni govore mnogo u ljubavi prema domovini i ponosa kojim lokalni ljudi zrače pri isticanju svojih Hrvatskih korijena. Tijekom Francuske okupacije, stanovnicima ovog kraja bilo je dopušteno nošenje tradicionalne Hrvatske vojne odore u vojnoj službi.

Sve do XX. stoljeća tijekom zimskih mjeseci kada nije bilo poljoprivrednih radova okupljalo se lokalno pučanstva u događaje poznatije kao "Prelo", što je ujedno bila i jedna od znamenitosti tradicionalnih običaja ovog kraja. Ova okupljanja služila su u svrhu zajedničke proizvodnje tekstila, maslaca ili daljnju obradu žetve (primjerice proizvodnju brašna). Ove aktivnosti obično su bile popraćene plesom i pićem, osobito tijekom večeri. Najpoznatiji ples ovog područja je kolo.

Lokalna gastronomija najpoznatija je po šljivovici, vinu, vrhnju, palenta, pršut, kobasice, odojak ili janjetina.

Imena jezera i njihovo porijeklo
Svako od Plitvičkih jezera ima priču ili legendu iza svojih imena. Većina imena svoje porijeklo vuku iz istinitih događaja.

Prošćansko jezero - ovo ime potječe od ograda koje si izgradili lokalni poljoprivrednici kao barijere između obradivih površina i jezera. Ljudi su koristili štapove (prošče) i zemlju za izgradnju ovih ograda. Legenda o prošnji vode od Crne kraljice govori kako je lokalno stanovništvo prosilo istu, a iz njihove prošnje nastalo je Prošćansko jezero.

Ciginovac (Cigino jezero) - prema legendi Rom (ciganin) utopio se u ovom jezeru tijekom ribolova.

Okrugljak - ime je dobio po svom okruglom obliku.

Batinovac - prema jednoj legendi na ovom jezeru živio je seljanin po imenu Batinić, prema drugoj legendi u ovom jezeru utopila se jedna baka.

Veliko jezero

Malo jezero

Vir - ime potječe od vira u sredini jezera

Galovac - po legendi na ovom jezeru poginuo je vođa pobunjenika Gal koji je porazio turke.

Milinovo jezero - prema legendi Mile Marić iz mjesta Stropina utopio se u ovom jezeru.

Gradinsko jezero - jezero je nazvano prema građevini ili samostanu koje je svojevremeno bilo smješteno između jezera Kozjak i ovog jezera.

Bukovi - lanac malih plitkih jezera odvojenih sedrenim barijerama i prekriveni niskom vegetacijom. Ime dolazi od bučnih vodnih putova među njima.

Kozjak - na otoku u sredini jezera (Štefanijin otok) mještani su znali držati ovce kako bi ih zaštitili od vukova. Ime potječe od legende prema kojoj je 30 mladih koza bježalo od vukova tokom zime, te su utopile u jezeru nakon puknuća tankog sloja leda koje je prekrivalo Kozjak.

Milanovac - prema legendi jezero je dobilo ime po pastiru Milanu koji se utopio u njegovim vodama ili po mlinaru Mili Perišiću koji je imao mlin na jezeru.

Gavanovac - prema legendi na dnu jezera leži skriveno blago čovjeka po imenu Gavan.

Kaluđerovac - prema legendi u obližnjoj pećini Šupljara ili u pećini Golubnjača na rubu kanjona živio je kaluđer (svećenik) od koga su lokalni ljudi tražili savjete.

Novakovića brod - prema jednoj legendi hajduk po imenu Novaković zbačen je sa svog konja u ovo jezero, prema drugoj legendi čovjek po imenu Novaković iznajmljivao je brodove na ovom jezeru.

Slični prirodni fenomeni u svijetu
Slični prirodni fenomeni koji prevladavaju na Plitvičkim jezerima mogu se pronaći i na Rastokama u Hrvatskoj (u blizini Slunja), u nacionalnom parku Krka u Hrvatskoj, te na rijekama Una i Pliva u Bosni i Hercegovini. Band-a Amir jezera unutar planinskog lanca Hindu Kush (Afganistan) formiraju sličan sustav jezera i brana.
Broj posjetitelja u NP Plitvička Jezera

Posječenost

godina	broj gostiju
1894	1 000
1989	500 000
2006	866 000
2008	947 000
2010	981 000
2011	1 082 696

Kontakt:
53231 Plitvička jezera
Tel: 00385 53/751-015; 751-014;
Fax: 00385 53/751-013
E-mail: info@np-plitvicka-jezera.hr

Korisni linkovi:
Nacionalni park - definicija, povijest i razvoj
NP Brijuni
NP Krka
NP Paklenica
NP Risnjak
NP Sjeverni Velebit
UNESCO

Video:
Plitvička jezera, dokaz da je uistinu Lijepa naša!
Rapsodija šume, vode, snijega i leda - Plitvice zima 2014
Plitvice u prošlosti, putovanje kroz video razglednice
Turistički vodić kroz plitvička jezera

Eksterni linkovi:
www.np-plitvicka-jezera.hr

Karta: